Reforma (lat. reformare - promijeniti, preobraziti) riječ je koju naši dužnosnici često rabe. Tako je na red došla i reforma zdravstva. Je li stvarno riječ o promjeni, odnosno preobrazbi zdravstvenoga sustava? Čitajući Nacrt konačnog prijedloga Zakona o zdravstvenom osiguranju, može se utvrditi kako sustav ostaje isti, zdravstvo je i dalje centalizirano, odnosi HZZO-a i zdravstvenih ustanova ostaju isti, financiranje također. Reformirana su samo prava, i to u pravilu onih koji rade i to na način da im se prava znatno umanjuju. Tako umjesto reformiranja imamo reduciranje. Oni koji su i do sada financirali zdravstvo, to će činiti i nadalje, ali sa znatno manjim pravima. Ako žele minimum zdravstvene zaštite, tada će morati platiti još. Onima koji ne plaćaju ništa, doplatit će država.
Dopunsko i privatno osiguranje postaju hit, na kojemu Vlada i ministrica grade novi koncpet. Bar bi oni morali znati da je još 1993. godine, dakle sada važećim Zakonom, ustanovljeno i dopunsko i privatno osiguranje, te da je još tada ondašnji ministar Hebrang donio i pravilnike o provedbi takvih osiguranja.
Ceh će i po ovome Zakonu platiti isključivo radnici. Oni trebaju pokriti troškove minimuma zdravstvene zaštite, i to od 15 posto do 80 posto cijene. Kako će to namiriti radnik s minimalnih 1700 kuna bruto plaće? Ako mu je potrebno bolničko liječenje, lijekovi a još potom i rehabilitacija, njegova plaća ne bi bila dostatna niti za dio tih troškova. Međutim, ako se ne pridržava uputa liječnika, tada će mu uskratiti naknadu za bolovanje i uz to još može biti kažnjen novčanom kaznom od 3000 do 5000 kuna. Novčane kazne od osiguranika postaju dodatni prihod Državnoga proračuna. Tako će se istom kaznom kažnjavati i osoba koja u roku tri dana nakon početka bolesti ne izvijesti izabranog liječnika da je oboljela. Što će nam onda uopće liječnici ako ćemo sami morati utvrđivati jesmo li bolesni i kada se bolest pojavila? Hoće li nam osigurati seminare da možemo raspoznati simptome bolesti, kako bi mogli reagirati u roku od tri dana i tako izbjeći kažnjavanje?
Tko privatno otputuje u inozemstvo, a da nije uplatio dodatni doprinos, i on bi mogao biti novčano kažnjen. Hoćemo li na čelu morati nositi naljepnice poput onih na automobilima?
Iako imaju obvezu prema Konvencijama, ukidaju i pravo na pogrebne troškove i pomoć za opremu novorođenog djeteta. Pri tome su vjerojatno procjenjivali kako će uz takvu zdravstvenu zaštitu pogrebni troškovi značajno rasti pa ih neće moći podmirivati, a sve će se manje djece rađati pa ionako neće biti oštećen značajniji broj osiguranika.
Zato su naši zakonotvorci puni razumijevanja za one koji imaju. Tko ima novaca, taj će ići u privatno osiguranje. Iako bi osnovno trebalo biti obvezno, što znači i obveznu uplatu doprinosa, oni koji imaju bit će oslobođeni njihova plaćanja. Oni će koristiti i bolje liječnike i bolje krevete i skuplje lijekove i to one koje su svojim doprinosima i do sada financirali radnici. Ipak je održan sustav solidarnosti - oni koji nemaju solidarno će podnijeti i svoj teret i teret onih koji imaju. Time će se očuvati i Ustavno načelo o socijalnoj pravdi kao najvišoj vrednoti.
