SDP je predložio u Saboru da maloljetnice koje imaju od 16 do 18 godina mogu podnijeti zahtjev za pobačaj bez suglasnosti roditelja, jer drže da su dovoljno zrele da daju informirani pristanak. Inače, djeca te dobi bez suglasnosti roditelja ne mogu se ni cijepiti, ne smatra ih se zrelom da mogu piti alkohol, a ako se opiju pa po njih dođe Hitna, liječnici zovu roditelje. Bez supotpisa roditelja dijete ne može promijeniti ni srednju školu ni otići na školski izlet. Zašto? Zato što su se roditelji zakonski dužni brinuti o djetetu, njegovu razvoju i dobrobiti do punoljetnosti. Je li onda baš odluka o pobačaju jedina koju je dijete u stanju samo donijeti i nositi teret te teške odluke bez znanja roditelja!?
Nije to popravak zuba
– Taj je prijedlog direktno protivan Obiteljskom zakonu i Zakonu o zaštiti prava pacijenata te međunarodnim ugovorima, poput Konvencije o pravima djeteta. Roditelji prema Obiteljskom zakonu prije svih imaju pravo i dužnost živjeti sa svojim djetetom, skrbiti o djetetu, što svakako uključuje i brigu o zdravlju djeteta. Šesnaestogodišnjakinju nitko neće cijepiti protiv HPV-a bez suglasnosti roditelja pa kako se onda misli da dijete može biti podvrgnuto pobačaju bez znanja i suglasnosti roditelja ili skrbnika!? – govori Ivan Šimović, docent s Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.
Djeca prema postojećem pravnom uređenju nemaju poslovnu sposobnost, dodaje, te ih zato do punoljetnosti zastupaju roditelji.
U Obiteljski zakon tadašnja je Vlada 2015. unijela članak 88. o informiranom pristanku djeteta s navršenih 16 godina na medicinske postupke ako je prema ocjeni liječnika dovoljno zrelo da da pristanak. Ali u istom članku, napominje Šimović, navodi se da je, ako je medicinski postupak povezan s rizicima teških posljedica za fizičko ili psihičko zdravlje djeteta, za njega nužna suglasnost roditelja ili skrbnika.
– Odlazak djeteta na pobačaj nije isto što i popravak zuba. Moramo se lišiti već jednom te priče da su roditelji klasične kamenjarske glave pa da je najbolje da ni ne znaju za djetetovu odluku o pobačaju, jer bi mu upravo oni trebali predstavljati najveću podršku i biti potpora u donošenju tako teške životne odluke. U slučaju neslaganja oko pobačaja između djeteta i roditelja sud bi u izvanparničnom postupku trebao žurno donijeti odluku što je za dobrobit djeteta – kaže Šimović.
I ginekolog Zlatko Topalović ističe da ne bi podržao taj prijedlog jer su to osjetljive godine i nije medicinski opravdano da dijete u toj dobi samo odlučuje o pobačaju. To bi bila, kaže, samo kočnica manje neodgovornom spolnom ponašanju tinejdžera.
Moguće posljedice
– Maloljetnici od 17 godina ne mogu dati ni kontracepciju bez potpisa majke. Pobačaj može imati komplikacije, i fizičke i psihološke posljedice za zdravlje. Zato se i radi u bolnicama, najčešće posljedica nema, ali one su moguće. Ako djevojčice dobiju menstruaciju s 13 godina, spolno su zrele tek s 18 godina. Ulaženje u maternicu u vrijeme spolne nezrelosti maloljetnice može imati teže posljedice, nije isto kiretažu napraviti 17-godišnjakinji i ženi od 35 godina. To je atak na spolni sustav mlade djevojke koji činimo samo kad je nužno. Usto, ako roditelj ne zna za pobačaj, kako će u slučaju komplikacija na vrijeme dijete odvesti liječniku? – kaže Topalović. Naglasak treba biti, zaključuje, na edukaciji o odgovornom spolnom ponašanju mladih, a kada se mladi odluče za spolne odnose, trebaju znati načine zaštite od trudnoće.
Jedni su lopovi, a drugi su glupani bez ikakvih moralnih načela - pa ti glasaj! Blago nama.