Uza sve probleme koje s pobunjenim pokrajinama ima na istoku zemlje, Ukrajina je dobila novi element nestabilnosti. Nekoliko tisuća prosvjednika na ulicama Kijeva prosvjeduje protiv uhićenja Mihaila Saakašvilija, političara koji je prije samo nekoliko dana prijetio da će se baciti s krova zgrade ako ga istražitelji ne ostave na miru.
Svi su oni tvrdili da bez Saakašvilija nema borbe protiv korupcije te kako je uhićenje politički motivirano. Ova prva tvrdnja, da je riječ o političkom procesu, vjerojatno stoji jer je Saakašvili danas najljući politički neprijatelj ukrajinskog predsjednika Porošenka, no prva tvrdnja, da bez njega nema borbe protiv korupcije, uvelike je promašena.
Bijeg pod okriljem noći
Iako su ga prije dvadesetak godina držali mladom nadom političke scene istočne Europe, Saakašvili je vjerojatno najveći politički konvertit u suvremenoj povijesti. Rođen je i odrastao u Gruziji, stotinama kilometara daleko od Ukrajine, a u Tbilisiju je počeo studirati međunarodno pravo da bi uskoro dobio stipendiju State Departmenta i nastavio studij u SAD-u, na sveučilištu Columbia. Po povratku u Gruziju, kao ambiciozni američki đak imenovan je 2000. ministrom pravosuđa u vladi predsjednika Eduarda Ševardnadzea, no uskoro je dao ostavku jer, kako je tvrdio, nije mogao raditi u administraciji koja je premrežena korupcijom i nepotizmom. Samo tri godine kasnije pojavljuje se kao jedan od vođa Revolucije ruža kojom je bez sukoba zauzet parlament i izazvana Ševardnadzeova ostavka. U to vrijeme popularnost mladog Saakašvilija, američkog čovjeka u Gruziji, bila je toliko velika da je za nekoliko mjeseci osvojio predsjedničke izbore s 96 posto glasova podrške. Osvojio ih je na obećanjima o borbi protiv korupcije, nepravde, na priči o socijalnoj jednakosti i pravdi.
No stvarnost je u Gruziji pod Saakašvilijem bila nešto drugačija. Na međunarodnom planu zemlju je žestoko približio SAD-u pozicioniravši se kao glavni partner NATO-a u regiji pri čemu je izazvan i rat s Rusijom jer je Gruzija izvela napad na odmetnutu pokrajinu Južnu Osetiju. Ruske su postrojbe odmah intervenirale i odbacile gruzijsku vojsku na početne položaje uz velika stradanja. U to vrijeme Gruziju je uvukao i u irački sukob jer je vojsku poslao u potpornu misiju u Irak i Afganistan. No dok se na međunarodnom planu približavao Zapadu, u Gruziji su pod njegovom vladavinom dodatno cvali korupcija, kriminal i nepotizam. Sve su državne investicije bile protkane zloupotrebom sredstava. U prvo vrijeme to nije bila baš javno poznata činjenica pa je Saakašvili 2008. dobio i drugi predsjednički mandat, no sa znatno manjom potporom nego prvi put. Na mjestu predsjednika zadržao se do isteka mandata 2013., a onda je, gotovo preko noći, pobjegao iz zemlje kada je postalo jasno da će tužiteljstvo protiv njega podići optužnice za korupciju, krađu i kriminal.
Poziv iz Ukrajine
Preko noći je pobjegao u Ukrajinu na poziv svog prijatelja s fakulteta, u to vrijeme već ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka. Iako je u dva mandata bio predsjednik Gruzije, iako je rođeni Gruzijac, odmah se odrekao gruzijskog državljanstva i primio ukrajinsko. Porošenko ga je postavio na mjesto guvernera Odese, gdje je Saakašvili počeo vladati čeličnom rukom, istovremeno gradeći oko sebe cijelu mrežu pomoćnika i interesno povezanih aktivista. Apetiti su mu uskoro u političkom smislu znatno porasli pa je odlučio da će skinuti Porošenka s vlasti i postati predsjednikom Ukrajine. Počeo je s političkim akcijama, otišao je u opoziciju, no Porošenko mu je potom oduzeo ukrajinsko državljanstvo. Sada su se počeli otkrivati razmjeri kriminala u Odesi pa su istražitelji zatražili Saakašvilijevo uhićenje, no on je u posljednjih tjedan dana aktivirao svoju političku mrežu koju ima u Ukrajini s nadom da će ishoditi puštanje. Saga koju Ukrajina prolazi već nekoliko godina kao ratom rastrgana korumpirana zemlja upravo je dobila svoju novu epizodu čiji ishod nitko ne može predvidjeti.
hi hi, dobio od od putina po p... i, pa sad glumata po ukrajini.