Prije desetak godina, pišući o brendiranju Hrvatske, prepričao sam iskustvo koje mi se dogodilo u Brazilu nekoliko godina nakon što je hrvatska reprezentacija osvojila treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj. Našim domaćinima teško je bilo razjasniti odakle dolazimo. Zagreb, Hrvatska, Jadransko more..., neuspješno smo pokušali naći pojam kojim će nas moći barem okvirno identificirati i smjestiti u neki kontekst. Nabrajanje je potrajalo do trenutka kad sam izgovorio Davor Šuker. Hrvatski nogometaši, kockasti dres i najbolji strijelac toga svjetskog prvenstva u tom su trenutku postali naša osobna iskaznica kojom smo se ne samo identificirali nego i stekli simpatije.
Danas, četvrt stoljeća od borbe za neovisnost i Domovinskog rata, Hrvatska nema jasnu strategiju brendiranja. Građenje imidža i dalje se svodi na pojedinačne bljeskove pojedinaca i turističku promociju koja se ponajprije zasniva na prirodnim ljepotama. Uspješnost neke države, pa samim time i društva, u današnjem globalnom svijetu ne ovisi samo o veličini ili vojnoj moći. Cijeli je niz faktora koji nas mogu učiniti prepoznatljivima pa u konačnici i politički utjecajnima. Uspješna društva izgradila su prepoznatljiv imidž brendirajući proizvode, prirodne ljepote, kulturna dobra, glazbu, povijest, političke i demokratske standarde ili jednostavno stil života. Hrvatska se može uspješno brendirati, sastojaka je pregršt, samo se čeka politička odluka.
Izrada brending strategije za posljedicu će, osim vanjske prepoznatljivosti, imati još dva važna učinka: napokon ćemo sami sebi odgovoriti na pitanje što je Hrvatska danas nama, kako je vidimo ili kakvu je želimo i, drugo, olakšat će i nadogradnju hrvatske vanjske politike. Nova vanjska politika mora težiti politici Dubrovačke Republike – mala zemlja s mekom moći, prva u susjedstvu, ali ozbiljan partner i na svjetskoj sceni. Geopolitički položaj to nam omogućuje, na nama je da to u budućnosti i potvrdimo.
Postavite koju golišavu sliku uz naslov. To vam je novi program. Možda netko i komentira.