Suživot ljudi i pasa temelji se na dobroj komunikaciji. Kako bi psima bilo lakše živjeti u našem svijetu, moraju naučiti neke riječi, koje se može nazvati naredbama, signalima ili znakovima. Školovanje pasa u kojem sudjeluju njihovi vlasnici/skrbnici pomaže im ostvariti kvalitetan odnos, temeljen na razumijevanju i uvažavanju različitosti koje postoje među našim vrstama. Trening obiteljskih pasa razlikuje se od treninga službenih pasa. Naši kućni ljubimci različite su veličine, pasmine, podrijetla, neki su preplašeni, neki tjeskobni, neki se teško fokusiraju. U prošlosti su školovani psi bili rijetkost. Tada se treniralo samo neke pse jer se smatralo da samo one pasmine pasa koje odabiru vojska i policija mogu biti uspješne u školovanju. Danas je trening pokazatelj dobre skrbi o psu, a trening temeljen na pozitivnom poticanju oblik je igre za psa i vlasnika.
Neki psi sve potrebno nauče bez posebnog školovanja, ali to im je teže. Naime, naš način života nametnuo je nove zahtjeve i za naše kućne ljubimce. Zabrinjavajući je podatak da je sve više pasa anksiozno (tjeskobno). Procjenjuje se da oko 80 posto pasa pati od nekog oblika tjeskobe, a separacijska anksioznost, tj. tjeskoba zbog odvojenosti od vlasnika/skrbnika najpoznatija je, ali ne i jedina. Razvoj modernog treninga temelji se na znanosti, odnosno na psihologiji učenja i na istraživanjima ponašanja pasa, njihovih kognitivnih sposobnosti (kako spoznaju svijet), osjećaja i potreba koje iz toga proizlaze.
Ljudi putem interneta pokazali kako izgleda rad od kuće s ljubimcima
Za kućne ljubimce organiziraju se školice ili tečajevi treninga zajedno s njihovim vlasnicima/skrbnicima, a oni koji imaju više iskustva mogu i samostalno trenirati svoje pse. Školovanje pasa nužno je zbog dobrobiti i sigurnosti pasa. Važno je razlikovati ranu socijalizaciju pasa i trening, jer to nije isto. Rana socijalizacija štenadi provodi se do dobi od četiri mjeseca. Socijalizacija znači da štene upoznaje druge pse, ljude i ostale vrste životinja uz koje će živjeti (npr. mačke, papige, konje, ovce), te uči pristojno ponašanje u njihovu društvu.
Istovremeno s ranom socijalizacijom odvija se habituacija, odnosno štene se navikava na razne stvari koje čine naš ljudski okoliš, npr. hodanje po stubama, buku kućanskih uređaja i prometa, mirise našeg doma i ulice, vožnju u automobilu. Pri tome štene uči ignorirati neprijeteće podražaje, npr. mirno njuškati bez obzira na to što se šeta prometnom ulicom. U vrijeme rane socijalizacije za štene je najvažnija igra i izgradnja dobrog odnosa s obitelji u kojoj živi, uključujući dvonožne i četveronožne članove obitelji. Štene ne smije imati traumatična iskustva.
Trening šteneta može se započeti, kao što i djeca u vrtiću počinju stjecati vještine koje im poslije trebaju u školi, no vježbanje treba kratko trajati, od dvije do pet minuta, jer štenad ne može zadržati pozornost poput odraslih pasa, a ni koordinacija pokreta nije im jednako dobra. Trening nije najvažniji dio rane socijalizacije. Nakon razdoblja rane socijalizacije učenje se nastavlja, no psići postaju oprezniji. Za nekoliko mjeseci mladi psi ulaze u pubertet i tada se pod utjecajem hormona počinju ponašati slično kao ljudski tinejdžeri. Učenje kroz igru i obogaćeni okoliš pomaže štenadi, mladim i odraslim psima da savladaju određene vještine koje im trebaju za uspješan trening, npr. koncentracija na problem, radne navike, suradnja tj. fokus na vlasnika/skrbnika. Igra je temelj za sprečavanje i rješavanje svih problema u ponašanju koji se pojave.
Školovanje pasa tj. trening postaju važan dio života svakog psa u suvremenom društvu. Pravilno treniran pas ima vještine potrebne za miran suživot s ljudima i drugim životinjama. Odgovornost je vlasnika/skrbnika osigurati da njegov pas bude pravilno treniran. Život u ljudskom kućanstvu stavlja psa pod dodatni pritisak jer se od psa očekuje ponašanje koje je “pristojno” prema ljudskim kriterijima, npr. da ne skače na ljude, ne nateže na povocu i dolazi na poziv. Bez odgovarajućeg treninga pas može imati teškoće u integraciji s ljudima i drugim psima. U nekim situacijama to će biti stresno ili neugodno za psa, a u nekima može imati razorne posljedice. Trening je preduvjet sigurnosti psa u današnjim uvjetima života, npr. zbog opasnosti od prometa. Ako se psa ne trenira kako treba, dugoročno mu se nanosi velika šteta. Psi se ne rađaju sa znanjem i razumijevanjem ljudskih riječi!
Vlasnici/skrbnici često od prvog dana pse obasipaju mnoštvom riječi i onda se ljute na njih kada ih ne slušaju. U treningu psi uče određene riječi (naredbe, signale ili znakove) na lakši način jer se učenje prilagođava njihovom načinu razmišljanja. Psi vole učiti nove riječi i razumjeti što vlasnik/skrbnik od njih traži. To im potvrđuje dobar odnos s vlasnikom/skrbnikom, čini ih sigurnijima i sretnijima. Psi koji ne razumiju što vlasnik/skrbnik želi postaju anksiozni jer mu žele udovoljiti, a ne znaju kako. Neobično je važno uvijek biti dosljedan u radu sa psom, tj. uvijek se držati istih riječi i pravila. Konačno, trening pruža mentalnu stimulaciju koja doprinosi psećoj sreći.
U kombinaciji s redovnim šetnjama, trening omogućuje da pas bude mentalno i fizički potican pa će vjerojatno zadovoljno spavati ostatak dana. S druge strane, psi s kojima se ništa ne radi mogu postati anksiozni, strašljivi, agresivni, razdražljivi, pretjerano se glasati i uništavati po kući. Kod pasa koji imaju probleme u ponašanju sam trening nije dovoljan da se oni riješe, potrebno je napraviti cjelokupni plan rada sa psom i vlasnikom/skrbnikom.
Međutim, važna je i količina treninga pa pretjerivanje može imati jednako loš učinak. Odnos psa i vlasnika/ skrbnika ne smije se svesti na disciplinu i pravila. Igra i maženje jednako su važni. Dakle, trening uči psa suradnji s vlasnikom/skrbnikom, te omogućuje sigurnost psa, vlasnika/ skrbnika i ostalih s kojima se susreću.
Svaki pas trebao bi naučiti svoje ime te neke naredbe/signale. Psi poticajem smatraju i “pozitivnu pažnju” i “negativnu pažnju” (špotanje). Verbalna pohvala može glasiti “bravo”, “dobar pas” i slično. Konačno, nagrada može biti i igra koja uslijedi odmah nakon što psi poslušaju što se tražilo. To znači – dati im omiljenu igračku ako dođu, baciti lopticu ako su mirno čekali. Za trening je moguće koristiti različite poslastice. Poslastice nisu redovna pseća hrana i uglavnom je riječ o nečemu što se ne preporučuje u standardnoj prehrani (npr. hrenovke, salame). Ako psi nemaju zdravstvenih problema, najčešće se daju hrenovke, pileće salame, sir, slanina, čvarci (neslani), kikiriki-maslac (bez soli i konzervansa), sušene ribice, surimi-štapići, komadići kuhane ili pečene piletine te neke kupovne poslastice koje moraju biti mekane, odnosno takve da ih pas može brzo i lako progutati.
Za pse koji imaju zdravstvenih problema potrebno je pronaći što im od stvari koje smiju jesti predstavlja dovoljnu motivaciju za rad. Općenito, svaka vrsta hrane za koju je pas spreman raditi može biti nagrada u treningu. Poslastice uvijek moraju biti veoma sitno rezane zato da ih pas može brzo progutati i da se ne najede prebrzo. Nadalje, trening temeljen na pozitivnom poticanju uključuje ignoriranje nepoželjnih ponašanja, uskratu pažnje. Na taj način pas nije “nagrađen” za neželjeno ponašanje. Ako psi nisu poticani, odnosno ne dobivaju pozornost ili poslastice za određeno ponašanje, tada imaju tendenciju prestati to činiti. Na primjer, ako pas skače kako bi pozdravio ljude treba ga ignorirati ako skoči i dati mu pozornost samo kada ima četiri šape na tlu, tj. ako stoji ili sjedi. Prilikom treninga prolazi se kroz nekoliko faza u učenju.
Prvo je potrebno oblikovati jedno pseće ponašanje – može se nagraditi psa kada on sam nešto napravi (sjedne, legne na svoj krevet) ili se psa može poslasticom ili igračkom voditi u određeni položaj (npr. u sjedeći položaj) ili na određeno mjesto, recimo na njegov krevet. Pri tome se psa može nagrađivati i za svako ponašanje koje je barem slično željenom dok se ne postigne željeno, poput dječje igre toplo-hladno, gdje pas za svako “toplo” dobiva poslasticu. Kada pas uvježba željeno ponašanje, uvodi se naredba, signal. Tek kada pas poveže svoje ponašanje s riječi, može je se početi koristiti kao naredbu za to ponašanje.
U trećoj fazi treba izreći određenu naredbu, a nakon što pas posluša, daje mu se nagrada. Svako ponašanje treba prvo vježbati na mjestu gdje psa neće ništa ometati, a zatim postupno uvoditi sve više kriterija (vrijeme, udaljenost ili ometanja). Nikada se ne povisuje više kriterija istodobno, uvijek se uvodi po jedan novi kriterij. Na početku treninga psa treba redovno nagrađivati, a poslije postupno na tzv. varijabilnom rasporedu, što znači tražiti ga da posluša naredbu različit broj puta prije nego dobije nagradu. To je slično igrama na sreću pri čemu se igrači uvijek nadaju da će osvojiti nagradu. Nikada ne treba prestati nagrađivati psa poslasticama, samo treba smanjivati učestalost davanja.
Naši obiteljski psi nemaju jednog “vodiča”, dio su obitelji i moraju komunicirati sa svima koji se o njima brinu. Dakle, sve što psa uvježba jedan član obitelji, to isto s njima trebaju raditi i drugi koji očekuju da ih pas posluša. Na taj način pas će shvatiti da treba surađivati sa svakim tko s njime radi i da svatko ima neku poslasticu za njega. Kada druga osoba započinje trening, treba krenuti od početka, na mjestu bez ometanja i s puno poslastica, no učenje će biti puno brže.
Ako trebate pomoć, potražite trenera koji će podučiti vas i psa. Nikada nemojte psa ostavljati kod nekoga da ga trenira bez vas. Vaš pas mora naučiti komunicirati s vama, a vi trebate naučiti kako postupiti u određenim situacijama u kojima se zateknete sa svojim psom. Pod uvjetom da angažirate istinski kvalificiranog trenera, sav novac potrošen na obuku vratit će se višestruko vama i vašem psu u obliku zdravog i kvalitetnog odnosa. Trening zahtjeva vrijeme, poput ljudskog školovanja koje traje godinama. Nemojte očekivati da pas sve nauči odmah, znanje se gradi malo po malo.
Krenite od lakšega prema težem i budite strpljivi. Nikada se nemojte uspoređivati s drugim psima i vlasnicima. Vi i vaš pas jedinstven ste par, kao i u plesu. Ne morate u svemu biti odlikaši. Važno je da ste sretni i sigurni zajedno! Nažalost, činjenica je da većina pasa i dalje ne prolazi nikakvu formalnu obuku. Budući da svoje domove i živote dijelimo sa sve više pasa, važnije je nego ikada da svaki pas dobije dobro pseće školovanje. Time se sprečava da na tisuće pasa bude odbačeno u skloništa zbog problema u ponašanju koji su se mogli spriječiti. Ulaganje vremena u školovanje vašeg psa olakšat će život i vama i njemu. Budite pozitivan primjer u svom okruženju.
Više o ponašanju i dobrobiti životinja možete pronaći OVDJE
Psi rekorderi: Najviši pas na svijetu visok je 112 cm, a mali Jimmy je najbrži na skejtu!
