Naš najpoznatiji borac protiv zloporabe droga dr. Slavko Sakoman,
voditelj Centra za ovisnosti o drogama u KB-u “Sestre milosrdnice”,
razmišlja o povlačenju iz javnog djelovanja! “Iscrpljen sam i kronično
umoran. Danonoćno radim već 35 godina”, objašnjava ugledni
neuropsihijatar.
No, prije svoje konačne odluke nastoji potaknuti vlast na učinkovitije
djelovanje u sprečavanju ovisnosti, jer stanje je alarmantno. “Na
vlastitu inicijativu posljednjih sam mjeseci obavio nekoliko važnih
razgovora”, otkriva dr. Sakoman. “Odgovornim osobama objasnio sam što
bi trebalo učiniti da Nacionalni program ne kolabira.”
Zbog toga je u tri navrata razgovarao s potpredsjednicom Vlade i
predsjednicom Vladine Komisije za suzbijanje zloporabe droga Jadrankom
Kosor, a ona mu je, kaže, obećala potporu. Razgovarao je i s članovima
saborskog Odbora za zdravstvo, zatim s ministrom zdravstva Nevenom
Ljubičićem, a nekoliko se puta sastao i s ravnateljem policije
Marijanom Benkom.
u25A0Kako objašnjavate neprekidan rast
broja ovisnika o opojnim drogama?
– I deset godina od uspostave mira godišnji priljev novih ovisnika
(pretežito heroinskih) dvostruko je viši od dopustivog i realno
očekivanog. Uzrok treba tražiti u nekvalitetnom provođenju Nacionalnog
programa (sada to nazivaju Akcijski plan) koji nije doveo do očekivanog
smanjenja ponude i potražnje droga. Hrvatska još nije zaustavila
epidemiju koja je pokrenuta početkom 90-ih ratom i tranzicijom na
“hrvatski način”.
Kojom biste ocjenom (od 1 do 5)
ocijenili rad Vladina Ureda za droge i njezina Stručnog savjeta koji
osmišljavaju i koordiniraju državnu politiku suzbijanja droga?
– Gledajući rezultate na temelju samo triju epidemioloških parametara:
i dalje je ekstremno visok priljev novooboljelih, broj iznenadno umrlih
raste, sve je kasnije otkrivanje i poduzimanje mjera liječenja
ovisnika, ne mogu dobiti prolaznu ocjenu.
Treba li mijenjati sustav borbe protiv
ovisnosti?
– Zloporaba droga, kao najteži javnozdravstveni problem naše mladeži,
trebala bi biti na znatno višoj razini državnih prioriteta. Treba se
prisjetiti kako se dobila bitka protiv tuberkuloze nakon Drugoga
svjetskog rata. U kratko se vrijeme razvio golem i skup sustav koji se
bavio suzbijanjem te bolesti, a kada je problem stavljen pod kontrolu,
velik dio kapaciteta reduciran je ili ukinut jer više nije bio
potreban. A ja se nekoliko godina borim da se u bolnici u kojoj radim
zaposli još ljudi, jer pacijenata je deset puta više nego 1990., a broj
ljudi u timu gotovo je isti.
Što je najlošije u sustavu?
– Sustav je inertan, nema pravodobnog odgovora na potrebe i stalne
promjene na terenu. Na drogama se vrti velik novac, a oni čiji se
financijski interesi pokušaju ugroziti imaju moć da opstruiraju
provedbu programa utemeljenog na znanstvenim spoznajama.
Tko su ti moćnici?
– To su ljudi iz sustava visokoorganiziranog kriminala kojima trgovina
drogom može biti samo jedan od nelegalnih načina stjecanja novca. To je
za javnost nevidljiva mreža ljudi i njihovih utjecajnih prijatelja,
najčešće iz vlasti ili nekih državnih institucija, koji funkcioniraju
kao paralelan sustav legalnom pravnom sustavu. Pokriće imaju u legalnom
poslu, najčešće su vlasnici tvrtki koje inspekcije slabo obilaze.
Zašto je Nacionalni program
neučinkovit?
– Sve se počelo urušavati prije šest godina, kad je političkim
posredovanjem stvorena nova državna struktura s osobama čije znanje,
iskustvo i autoritet većina stručnjaka i profesionalaca državnih
institucija ne respektira. Kad je Ured za droge tek bio osnovan, dr.
Ante Barbir, koji je bio na njegovu čelu, i Bernardica Juretić, tada na
čelu Stručnog savjeta Ureda, svojim su djelovanjem čak otežavali
provođenje suvisle državne politike suzbijanja droga i rad stručnjaka
državnih institucija. To je državno tijelo novac i djelovanje uglavnom
usmjeravalo prema nevladinim organizacijama, posebno komunama za
ovisnike. Stoga nije ni čudno da su se epidemiološki trendovi ponovno
pogoršali.
Želite li reći da Ured za droge
zapravo nije potreban?
– Osnivanjem Ureda kao krovnog stručnog tijela formalno je deformiran
sustav stručne hijerarhije. Bernardica Juretić, nakon što ju je Goran
Granić postavio na Barbirovo mjesto, i sama je izjavljivala da o
vođenju državne politike suzbijanja droga tek treba učiti jer su
njezina znanja bila limitirana na djelovanje jedne nevladine
organizacije, pa se gotovo isključivo orijentirala na zaštitu interesa
nevladina sektora, ali i novca za svoj “Susret”. I dok ona uči i putuje
po Europi, vrijeme prolazi, a sustav se gotovo rasuo.
Što konkretno zamjerate Bernardici
Juretić?
– Upleće se u područje medicine, godinama posve nekritički komentira
farmakoterapiju opijatskih ovisnika, udara po primjeni metadona
(poznata je njezina rečenica “to je drogiranje na državni trošak”), a
nije joj problem dilanje tona heroina. Pripisuje primjeni metadona
smrtnost ovisnika, kao da zaboravlja da se tek od njezina osvajanja
prostora utjecaja broj umrlih počeo povećavati. Uvjerava javnost kako
je odvikavanje za većinu najbolje rješenje, a baš oni koji su tek
odviknuti ili u premaloj terapiji pod najvećim su rizikom da
recidiviraju i izgube glavu od predoziranja. Uzima si pravo na svoje
mišljenje o mnogim stvarima na koje je znanost dala odgovor, istodobno
nije sama provela nijedno istraživanje da bi na temelju rezultata
objavila barem jedan rad.
Što biste vi učinili u ovoj situaciji?
– Potrebno je vratiti stručnjacima mogućnost neposrednog kreiranja
nacionalne politike suzbijanja droga. Da bi se to postiglo, trebalo bi
rasformirati Stručni savjet Ureda i osnovati novo krovno, savjetodavno
ekspertno tijelo koje bi i u operativnom smislu neposredno koordiniralo
i pratilo provedbu programa na terenu temeljem analize svih relevantnih
podataka i poduzimanjem posebnih istraživanja. Tako bi Vlada i njezino
Povjerenstvo imali iza sebe struku kojoj bi samo osiguravali uvjete za
izvršavanje planiranih mjera.
Kakva bi u tom slučaju bila uloga
Ureda za droge?
– Ured bi trebalo definirati kao tehničko tijelo Vladina povjerenstva i
opisanog ekspertnog tijela i trebalo bi ga locirati kao zasebnu službu
unutar Ministarstva zdravstva.
Kakvi su bili rezultati dok ste vi
bili na čelu Komisije za suzbijanje zloporabe narkotika?
– Koordiniranim radom stručnjaka državnih institucija na nacionalnoj i
županijskoj razini, uz minimalna proračunska sredstva, nakon samo tri
godine od prihvaćanja Nacionalne strategije, 1999. prvi je put
zabilježen pad broja novih heroinskih ovisnika više od 10 posto u
odnosu na prethodnu godinu. Da je tako nastavljeno, broj
novoregistriranih teških ovisnika o heroinu trebao je do 2005. pasti na
500, a broj umrlih trebao se smanjiti na 20-30. To se, na žalost, nije
dogodilo.
Što se zapravo dogodilo?
– Broj novooboljelih dvostruko je iznad podnošljivog, iznenadno umrlih
više je od 100 godišnje, ovisnici se na prvo liječenje javljaju sve
kasnije (nakon 27. godine života i 12 godina drogiranja). U zemlji u
kojoj se u godinu dana rodi jedva 40.000 djece, a kroz najteži oblik
ovisnosti izgubi gotovo 2000 dvadesetogodišnjaka, da je vlasti doista
stalo do građana, trebao je zvoniti alarm. Tko je, dakle, odgovoran za
300 nepotrebno više umrlih mladih ljudi i za najmanje 3000 više nego
što je trebalo biti novooboljelih i propalih obitelji (samo od
heroinske ovisnosti) od 2000. godine naovamo? Istodobno je odljev novca
u zonu organiziranog kriminala veći za pet milijardi kuna. Dio
odgovornosti za posljednje dvije godine snosi i sadašnja vlast jer je
održala kontinuitet rada državne strukture za suzbijanje zloporabe
droga s nekompetentnim osobama.
Hotujac ne mari za ovisnike
Što mislite o radu dr. Ljubomira
Hotujca, predsjednika Stručnog savjeta Ureda za droge?
– U praktičnom radu nije se bavio liječenjem ovisnika, imao je o njima
negativan stav i njima su vrata njegove psihijatrijske klinike na Rebru
zatvorena, nije pratio novije spoznaje na području droga, nije se bavio
strateškim pitanjima niti javnim djelovanjem na tom području. Pa ipak,
prihvatio je, uz brojna druga zaduženja, i ponudu da bude šef Stručnog
savjeta. Sustav moći koji ga je pozicionirao ocijenio je da bi to bilo
dobro rješenje jer je čovjek vrlo zaposlen i neće se imati vremena
baviti suzbijanjem droge.
Ovisnici su sve depresivniji
Godinama liječite ovisnike o drogama,
imate golemo znanje i iskustvo. Kakve su nove generacije ovisnika?
– Sve je više ovisnika koji imaju još jednu psihijatrijsku dijagnozu,
sve su depresivniji i skloniji istodobnu uzimanju više sredstava. Raste
pojavnost uzimanja kokaina. Premda se droga uzima u sve mlađoj
tinejdžerskoj dobi, danas je više onih koji s teškim drogama počinju u
tridesetim godinama života.
Šefu krim-policije više nisu vezane ruke
Kako komentirate korčulanski slučaj
dilera Cvitanovića?
– Slučaj Cvitanović paradigmatski oslikava djelovanje represivnog
aparata. Sadašnji šef kriminalističke policije Darko Dundović, a
donedavno prvi čovjek za suzbijanje narkokriminala, branio je policiju
i sebe spominjući 95 podnesenih kaznenih prijava protiv te osobe.
Umjesto da se prvo upitao kakva je bila kvaliteta tih policijskih
prijava, odgovornost za neuspjeh u tom slučaju, o kojem je informiran
još prije nekoliko godina, prebacio je na državno odvjetništvo i
sudbenu vlast. Naivno je vjerovati da se praćkom može onesposobiti
tenk. Na koga bi se tek požalio kad bi ga se pitalo zbog čega brojni
drugi poznati slučajevi preprodavača droge širom Hrvatske nisu riješeni
pet ili više godina? Dobro se zna tko su nositelji preprodaje droge u
Imotskom, Vinkovcima, Zadru, Puli, Novoj Gradiški, Otočcu, Samoboru...
Katkad se policijski operativci žale da su im ruke vezane, da podaci
cure, da nisu motivirani, da državna odvjetništva predmete drže u
ladici. Ne znam je li itko dosad vezao ruke g. Dundoviću, ali sada
nakon što je napredovao više se ne bi smio žaliti.
