Kod nas je nažalost uvriježeno pravilo da zbog nesposobnosti države ceh u pravilu plate obični smrtnici. Najavljena izmjena Pravilnika o ambalažnom otpadu, u kojem bi se naknada za povrat boca sa 50 smanjila na 30 ili čak 20 lipa, samo je još jedan u nizu primjera koji jasno pokazuju kako se nemogućnost suzbijanja lopovluka na kraju prelomi preko leđa malog čovjeka.
Bjelovarčanku Ružicu Jovanović u očaj tjera već i sama pomisao da bi naknada za boce mogla biti prepolovljena. Ta naizgled krhka 44-godišnjakinja prikupljanjem boca već godinama dopunjuje osiromašeni kućni proračun. S bolesnim suprugom i dvojicom sinova školaraca živi od socijalne pomoći i dječjeg doplatka, što zajedno iznosi jedva oko dvije tisuće kuna.
– Da ne zaradim nešto od tih boca, ne znam kako bismo uopće preživjeli mjesec jer to što dobijemo, kad platimo režije, ne ostane nam dovoljno ni za hranu, a kamoli za potrebe ove djece. I oni traže svoje i njima treba nešto pružiti – ističe gledajući zabrinuto u sinove od kojih mlađi ide u šesti, a stariji u drugi razred srednje škole.
Na “poslu” od 5 ujutro
Suznih očiju dodaje da ne zna što će ako doista povratnu naknadu smanje na 30 ili još gore na 20 lipa, jer i s današnjom naknadom od 50 lipa jedva spaja kraj s krajem.
– Smanje li naknadu, ne znam što ću. Da idem krasti, ne valja, nisam nikada pa neću ni sada. Ne znam kako ćemo tada opstati jer ionako je sve manje boca, a sve više onih koji ih skupljaju – ističe zabrinuto. Dodaje da se svakog jutra diže u četiri sata i na ustaljenu šihtu kreće već u pet.
Ako samo malo zakasni, kaže, ostaje i bez to malo boca, a taj si “luksuz” nikako ne može priuštiti. Obilazeći grad i gurajući ispred sebe svoje prepoznatljive "tačke" svakog dana prijeđe i po 15-ak kilometara.
Kopajući po kantama i kontejnerima, tvrdi, dnevno najviše može zaraditi do 70-ak kuna, no najčešće je zarada ipak manja. Zna joj se dogoditi, kaže, da za u danu ne uspije skupiti ni za kruh, no nema izbora jer životna stvarnost tjera je da u potragu za bocama ide svakog dana.
Ne dirajte naknadu
Suprug je bolestan i dok sinovi ne stasaju, Ružica je jedina koja obitelji može priskrbiti poneku kunu više. Zdravlje je ne služi najbolje, no nema vremena misliti o tome. Kako bi lakše osjetila bocu, po smeću prebire bez rukavica, zbog čega su joj ruke odavno izranjavane. No to joj je, kaže, manje važno, samo nek naknadu ne diraju – poručuje odlučno.
ne mogu opisat tugu koja mi ova stvarnost stvara. studiram s nekom nadom u bolje sutra, a oko mene jad i bijeda.molim adresu na koju mogu poslat svojih 50kn,nije da imam puno,ali bar nešto.