Vlada je u Sabor uputila konačni prijedlog izmjena i dopuna zakona o društveno poticanoj stanogradnji (POS), kojima predlaže smanjenje kamatne stope na javna sredstva te zabranu najma ili prodaje POS-ovih stanova u desetogodišnjem razdoblju.
Ministar graditeljstva i prostornoga uređenja Predrag Štromar rekao je da se radi o konkretnoj demografskoj mjeri s ciljem da se mladima osigura stanovanje i ostanak u Hrvatskoj.
Predlaže se smanjenje kamatne stope na javna sredstva u otplati s tri na dva posto godišnje.
Cilj predloženih izmjena je, kako je rečeno, osim izgradnje omogućiti i kupnju stanova za državne i javne službenike i namještenike deficitarnih zanimanja te spriječiti zloupotrebe javnih sredstava u korištenju stanova.
Naime, u odnosu na prijedlog zakona u prvom saborskom čitanju dodane su odredbe koje se odnose na sprječavanje zloupotrebe javnih sredstava u korištenju stanova uvođenjem zabrane davanja u najam ili prodaju stanova kupljenih prije 10 godina od dana stupanja na snagu Zakona o POS-u, što se definira upisom u zemljišne knjige.
To će se definirati kupoprodajnim ugovorom, kako bi se, kazao je Štromar, stanovi zaista koristili za namjenu za koju su građeni i za koju država izdvaja javna sredstva.
Promjena se odnosi i na mogućnost da Ministarstvo hrvatskih branitelja i jedinice lokalne samouprave kupe neprodane stanove za stambeno zbrinjavanje stradalnika iz Domovinskog rata, koje se provodi na temelju Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.
Štromar je izvijestio da je do sada odobreno 5.300 subvencioniranih kredita i izgrađeno 8.276 POS-ovih stanova, odnosno da je riječ o više od 13.500 domova. Do kraja 2020. oko 20.000 obitelji imat će svoj dom, zaključio je ministar.
Na papiru izvrsno ali praksa je uvijek drugačija. Zakon čini se ne predviđa i sankcije za zloporabe pos- stanova, recimo za korištenje za dnevni najam, prijavljivanje većeg broja ukućana da bi se dobio stan i sl. Jedina bi poštena kaznazna za prijestupnike bilo plaćanje stvarne tržišne vrijednosti tog stana ili oduzimanje. Potrebno je odrediti i načine kontrole namjenskog korištenja stana. Osim svega, nema obveznog javljanja u pos program za svaku jedinicu lokalne samouprave pa sve ostaje na dobrovoljnom principu manje ili više radu (neradu) sklonih lokalnih politika i političara. Interesantno je to kako se pos - stanovi recimo intenzivno grade u krajevima uz more gdje postoji velika potreba apartmana a postoji cijeli niz relativno velikih sredina na kontinentu gdje navodno ne postoji interes za pos-stanove. Zar baš nema interesa (redovito obrazloženje za nerad ili mutne poslove lokalnih samouprava) ni za 2-3 stana na recimo 30.000 stanovnika ali se u istim sredinama recimo kupuju od pos stanova znatno skuplji kvadrati lokalnih građevinskih operatera. U isto vrijeme na obali se rade pos-zgrade sa malim brojem stanova u znatno manjim sredinama!!! Kvalitetan zakon bi obvezivao lokalne samouprave izrađivati plan i liste za pos svake godine iznova makar bilo zainteresirano i svega 2-3 građana, to je ono što se zove aktivnom demografskom politikom, pa ako se na obali gradi pos zgrada za 3-4 stana u nekom seoskom mjestu, onda je isto moguće i na kontinentu u većim sredinama.