Splitska povjesničarka Zdravka Jelaska Marijan autorica je zanimljive knjige “Grad i ljudi - Split 1918.-1941.” Knjiga je važna je po tome što se, bez uljepšavanja, bavi i tamnom stranom života - nasiljem, bijedom, prostitucijom, nepismenošću...

Izgredi su se najčešće događali subotom zbog “veselog stanja”. “Birtije i krčme toče svoje slatke tekućine, zato ni mozak ne funkcionira svima u redu”, zapisao je jedan od novinara.

Provale i krađe bile su vrlo česte, posebno poslije završetka I. svjetskog rata, kada se do hrane teško dolazilo. Lopovi su često krali i domaće životinje, rublje, posteljinu, odjeću...

Javne svađe žena zabavljale su Splićane, što je bio pravi teatar. Razlog takvih svađa bili su obično ljubomora i podrugivanje.

Zanimljivi su i muško-ženski odnosi u tom razdoblju. Obećanje žendibe nije se smjelo pogaziti. Ostavljena djevojka bila je izložena javnoj sramoti. U tim slučajevima, što je zanimljivo, Splićanke nisu bježale iz grada ili počinile samoubojstvo nego su same dizale ruku na nesuđenog dragog. Najčešće su ih ubadale nožem u trbuh.
Nasilje u obitelji, povezano s alkoholom, bilo je često i nije se adekvatno kažnjavalo.

Batine za pijanog muža
Poznat je slučaj Frane i Anke Batasić iz 1925., iz čije se kuće “od ranog jutra razliježe vrisak žene, psovka i prijetnje muža”. Kad je gradski stražar pokušao intervenirati, Frano je ustvrdio da on “može odgovarati samo Bogu ako je što nažao učinio svojoj ženi”. Pa ipak, završio je tri dana “u apsani” da se ohladi.
Osobita poslastica bila je kad bi kakva temperamentna Dalmatinka tukla muža koji bi se pijan vratio kući. Tada bi se okupili svi susjedi, bliži i dalji, i gledali “predstavu kao u kinu”. Jadnog Aliju su, primjerice, u proljeće 1928. sažaljevali u cijelom Velom Varošu jer bi ga žena, kad bi se vratio “pod gasom”, redovito prebila.

Velik problem grada bio je i blud. Godine 1919. novinar “Novoga doba” navodi da se “iz čitave bliže i dalje okolice doskitalo kojekakve ženske čeljadi, koja se povlači s mornarima i vojnicima po okolici, da je građane upravo sram, da uvečer idu na šetnju”. Najgori “predjel” bio je Poljud jer su u uvali bili usidreni brodovi Antante. Dnevno se znalo uhititi više “mladih zaraženih djevojaka”.

Postojala su dva tipa prostitutki. Prve su one koje su bile u javnim kućama (“kasarnirane”). Njih je liječnik pregledavao budući da su im mušterije bile bogatiji i uglađeniji Splićani i uglavnom nisu bile iz Dalmacije. Splićanke su bile tzv. potajne bludnice. Nije jasno zbog čega su ih tako zvali.

U Splitu je 1923. bilo 86 “kasarniranih” prostitutki, a “potajnih” više od 200. Uglavnom su bile između 20 i 30 godina bez ikakva drugog zanimanja. Javne kuće su ukinute 1931. 
Poseban problem oduvijek su bile i “beštimje”, psovke. Iako zvuči pomalo nestvarno, u Splitu je 1923. osnovana Liga preporoda, koja je bila pokret za iskorjenjivanje psovki.

Tri dana zatvora za Boga
Oni koji su psovali Boga mogli su biti kažnjeni do tri dana zatvora. Svi društveni slojevi su psovali, s tim da su težaci najčešće psovali na magarce. I ne samo to, oni su često zlostavljali jadne životinje.

Najprije bi ih, kad bi se vraćali iz polja, jako opteretili, a kad bi stali, težaci bi strašno udarali životinju nogom u trbuh ili motikom po tijelu. Onaj tko nije tukao magarca, smatran je ludim. Zbog mučenja životinja 1927. uhićeno je čak 107 građana.

Video sadržaj

4

REAKCIJE TRENERA

Bjelica nakon teške utakmice: 'Ne tražim alibije!' Evo što kaže o spornom suđenju

2

iz 'ljubav je na selu'

Klara Perko o poklonima svojih ljubavnih partnera: 'Nakit od 8 tisuća eura mi je dosta lijep'

100

IZ MINUTE U MINUTU

Zelenski otkrio kada očekuje kraj rata: 'Neće to biti jednostavan put...'

Instagram gori

Ova lampa zapalila je društvene mreže, a svatko je može imati u svom domu

Sve popularnije

Jeste li čuli za impact poduzetništvo? Zaludjelo je svijet, a i u Hrvatskoj ima sve više sljedbenika

Apple poslao važno upozorenje svim vlasnicima iPhonea