Brojni građani Hrvatske znaju da je Faust Vrančić izumio padobran. Neki znaju čak i da je bio prvi jezikoslovac te je bio zaslužan za prvi hrvatski rječnik, ali i za porast ugleda hrvatskog jezika u europskim razmjerima. Ipak, ne čini se da ga Hrvatska slavi kao neke druge velikane iz svoje povijesti.
Možda zato što se za njegovo ime ne vežu kompleksne kontroverze o pripadnosti naciji, možda zato što je ipak živio i radio prije više od četiri stoljeća, a možda zato što šira javnost nije do kraja upoznata s njegovim uspjesima. No svi s kojima smo razgovarali, redom stručnjaci, o liku i djelu našeg velikog izumitelja i renesansnog čovjeka smatraju da bi se Hrvatska s većim ponosom morala sjećati Fausta Vrančića.
– Nisam zadovoljan općenito odnosom prema našim stvaraocima koji su ostavili pečat za sva vremena. To je pitanje sustava vrijednosti koje neko društvo ima. O sustavu vrijednosti, nažalost, izgleda da odlučuje mali broj ljudi koji su na vlasti i imaju privilegiju da upravljaju drugima, osnaženi sredstvima koja im daje država, odnosno svi mi – govori nam profesor Gojko Nikolić s Tekstilno-tehnološkog fakulteta, koji je objavio više radova i knjiga o Vrančiću, a u pripremi ima i knjigu o kontroverzijama koje okružuju hrvatskog izumitelja.
– Ne mogu vjerovati da Šibenik, grad u kojem je Faust rođen, nije njegovom bistom obilježio prekrasan široki prostor u blizini njegove kuće. Faustova bista stoji ispred Memorijalnog centra u Prvić Luci te u aleji velikana u Tehničkom muzeju u Zagrebu, a Šibenik je nema. Od devedesetih godina ima pomaka poput obilježavanja škola, ulica i trgova njegovim imenom te dodjele godišnje nagrade za tehničku kulturu s imenom Fausta Vrančića, ali smatram da to nije dovoljno – jasan je profesor Nikolić.
Baština nije puka činjenica, na brendiranju treba raditi
– Vrančić je i svojom osobnošću prerastao granice tehničkog područja i izumiteljstva i utjelovio je istinske vrijednosti, a ujedno i prešao granice nacionalne baštine. Brendiranje njegova imena od velike je važnosti, kako u zemlji, tako i u inozemstvu, te na tome moramo kontinuirano raditi jer baština nije puka činjenica – ističe Marijana Borić s Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koju se smatra jednim od autoriteta za rad hrvatskog izumitelja. Upravo su ovi naši sugovornici jedni od najzaslužnijih pojedinaca za primjetan rast interesa za Vrančićevo djelo. No pojedinačne inicijative vrlo teško mogu donijeti dovoljno energije za sustavno vraćanje kompleksnog lika poput Vrančića u žižu hrvatske javnosti. Središte je sjećanja na Fausta Vrančića Memorijalni centar (MC) koji je izgrađen na otoku Prviću gdje je veliki izumitelj i pokopan. O samom ćemo MC-u detaljnije pisati u jednom od sljedećih nastavaka ovog serijala, no s ravnateljicom te institucije Ivanom Skočić razgovarali smo o općenitim aktivnostima u Hrvatskoj za čuvanje sjećanja na izumitelja.
– Faustom Vrančićem ponajviše se bave institucije iz njegovog rodnog Šibenika. Muzej Grada Šibenika ima u središnjem dijelu prvog kata u stalnom postavu dio posvećen znamenitim Šibenčanima među kojima su Faust i njegov stric Antun, također poznati crkveni velikodostojnik i diplomat koji se brinuo o Faustovoj naobrazbi. Tu su i najznačajnija Faustova djela: zbornik tehničkih radova, crteža i konstrukcija “Machinae novae” te Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe. Riječ je o vrlo rijetkim izvornicima. Muzej Grada Šibenika sudjelovao je i u realizaciji našeg centra – pojašnjava nam Skočić. Važno je istaknuti, smatra ona, i izdavačku djelatnost Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić” u Šibeniku koja je cijelu ediciju, iznimno plodnu, posvetila upravo Faustu i Antunu Vrančiću, najpoznatijim članovima obitelji. Zadnje izdanje “Machinae novae” 1993. bilo je upravo u njihovoj suradnji s izdavačkom kućom Novi Liber. Knjižnica i danas vrlo aktivno radi na promociji i prezentaciji Vrančića u vlastitoj realizaciji i u suradnji s drugim baštinskim ustanovama i pojedincima.
– Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u fondu Zbirke rukopisa i starih knjiga čuva bogatu rukopisnu ostavštinu Antuna, Fausta i Mihovila, Faustova oca, te izvornike “Machinae novae” i peterojezičnog rječnika koji su zajedno sa ostalim djelima u fondu digitalizirani i obavljeni na portalu digitalnih zbirki na njihovim internetskim stranicama. Knjižnica je organizirala dvije izložbe u povodu 400. obljetnice objavljivanja “Machinae novae” 2015. i 400. obljetnice Vrančićeve smrti 2017. godine. Tehnički muzej Nikole Tesle u Zagrebu u svom postavu posvećenom obnovljivim izvorima energije izlaže maketu Vrančićeva mlina s pomičnim krovom. Hrvatska pošta u ediciji poštanskih marki “Znameniti Hrvati” izdala je marku s Faustom Vrančićem – opisuje Skočić.
– Naš poznati TV voditelj Robert Knjaz u svom je serijalu Hrvatski velikani posvetio emisiju Faustu Vrančiću te ga na svoj vrlo dopadljiv način približio hrvatskoj televizijskoj publici. Serijal o velikanima zbog svoje je popularnosti tri puta emitiran na HRT-u – govori Skočić i dodaje da treba posebno istaknuti Marijanu Borić.
Izumi dio hrvatske baštine
– Ova znanstvena suradnica pri HAZU svojim je stručnim radom i kroz projekt “Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu” iznimno afirmirala i popularizirala znanstveno nasljeđe Fausta Vrančića te ostalih hrvatskih izumitelja i znanstvenika. U projektu je organiziran i proveden niz predavanja, kolokvija, radionica i izložbi diljem Hrvatske i u inozemstvu (Rim, Prag, Beč, Budimpešta, Pečuh, Sydney itd.). U suradnji s Marijanom Borić u rujnu 2015. godine organizirali smo međunarodni znanstveni skup “Faust Vrančić i njegovo doba” u povodu 500. obljetnice objavljivanja “Machinae novae”, a pod pokroviteljstvom HAZU. U povodu 400. obljetnice Vrančićeve smrti u 2017. godini u suradnji s Marijanom Borić u Centru smo organizirali i popularno-znanstvenu tribinu “Faust Vrančić i identitet zajednice” – objašnjava Skočić.
Za ovaj smo serijal zato vrlo opsežno razgovarali s Marijanom Borić koja nam je detaljno objasnila zašto misli da je važno da se Hrvatska sjeća Fausta Vrančića.
– Živimo u suvremenom, visokotehnološkom društvu koje se razvilo upravo zahvaljujući iznimnim izumiteljima i vizionarima među koje spada i Vrančić. Njegovi izumi važan su dio hrvatske baštine te nas Hrvate čine prepoznatljivima i u modernom svijetu opće globalizacije, a naša je zadaća da podsjetimo i ukažemo na tu činjenicu jer danas, više od četiri stoljeća nakon Vrančićeva djelovanja, potpuno se izgubila svijest da su mnoge impresivne građevine diljem svijeta koje su simboli svojih gradova i zemalja (Anzac bridge i Harbor bridge – Sydney, Australija, zatim Golden gate Los Angeles) napravljene prema nešto modernijoj varijanti projekta koji je upravo Vrančić prvi put podario svijetu, a to se, nažalost, s vremenom zaboravilo – smatra Marijana Borić.
Iako je živio u brojnim europskim gradovima, Faust Vrančić ipak je pokopan u crkvi sv. Marije na otoku Prviću nedaleko od Šibenika. Za razliku od Fausta, njegov stric Antun pokopan je u Trnavi u današnjoj Slovačkoj, pa se može zaključiti da Hrvatska može biti sretna utoliko što je veliki izumitelj želio biti pokopan u svojem kraju. U suprotnom bi ga se građani Hrvatske sjećali još slabije nego danas.
Zbog svega toga posebno je važna nedavna inicijativa koju je pokrenuo naš sugovornik u tekstu, profesor Gojko Nikolić, prema kojoj bi se splitskoj zračnoj luci nadjenulo ime Fausta Vrančića. Večernji list svesrdno se pridružio toj inicijativi i svojim medijskim utjecajem doveo je i na višu razinu. Upravo ovom temom bavit će se sljedeći tekst Večernjakova serijala o velikom Hrvatu Faustu Vrančiću.
Podržavam inicijativu. Veliki izumitelj Faust Vrančić zaslužuje da zračna luka Split nosi njegovo ime.