Politicov glavni urednik Matthew Kaminski piše kako se Srbija povlači između istoka i zapada te se pita hoće li Amerika ili Kina dobiti srpski proxy rat? Kaminski ističe kako je Srbija danas jedno od najvažnijih „međumjesta“ na svijetu čija će sudbina pomoći odrediti koja će velika sila dominirati ovim stoljećem - i zanemaren test američke moći za onoga tko preuzme Bijelu kuću ovog studenog. Srbija se nalazi u geostrateškoj sivoj zoni, razvučena između autoritarnih sila Pekinga i Moskve te odnedavno, nakon nekoliko godina zanemarivanja, SAD-a i njegovih europskih saveznika. Nije sam. Moldavija i Gruzija dvije su druge europske države koje se nalaze između tih svjetova.
Za sada, piše Politico, čelnici Srbije naginju ovamo-onamo, ovisno o danu, bez eksplicitnog biranja strana. Ali ova borba će prije nego kasnije doći do vrhunca. Kalinski piše kako su se kineske zastave vijorila Beogradom u čast gostujućeg parlamentarnog izaslanstva iz Pekinga ili, kao u svibnju, kada je kineski vrhovni vođa Xi Jinping potpisao pakt o slobodnoj trgovini sa Srbijom. Jedan drugi tjedan njihovo mjesto zauzele su njemačke trobojnice i kada je kancelar Olaf Scholz, čija je država najveći ulagač u Srbiji, došao dogovoriti dogovor u ime Europe kako bi se osigurala opskrba litijem iz Srbije.
Ubrzo nakon toga stigla je francuska trobojnica kada se predsjednik Emmanuel Macron prošlog tjedna pojavio da Srbima proda 12 francuskih mlaznih borbenih aviona Rafale. Zara i Hugo Boss glavni su pješački trgovački dio Beograda. Većina strane robe u trgovinama je iz Europske unije, najvećeg trgovinskog partnera Srbije, ali primjećuje Kaminski, domaći mediji puni su hvalospjeva o Vladimiru Putinu, najpopularnijem stranom čelniku u Srbiji. Pa se pita - zašto je Srbija u ovom limbu — izvan Europske unije i NATO-a, ali nije u potpunosti u zagrljaju Putina i Xija? I gdje želi završiti?
POVEZANI ČLANCI:
Srbi imaju veliku riječ u svojoj prošlosti i budućnosti. Ipak, njihovo će mjesto u svijetu u velikoj mjeri ovisiti o apetitu Washingtona da započne i pobijedi u novoj borbi velikih sila. SAD i njegovi saveznici ovdje mogu oblikovati ishod ali je, piše Politico, malo dokaza da ovdje imaju fokusiranu strategiju. „Krivica za pogrešne korake Srbije na putu do ovdje je naširoko razbacana. Slobodan Milošević vodio je zemlju u četiri krvava i za Srbiju katastrofalna rata 1990-ih — veći dio tog vremena uz snažnu podršku svog naroda. Nakon njegova svrgavanja 2000. godine, prodemokratski srpski čelnici koji su predvodili ustanak objavili su svoju želju da balkansku državu odvedu na Zapad.
Izručili su Miloševića međunarodnom kaznenom sudu, razbjesnivši nacionalističke birače. Pomirili su se s gubitkom Kosova, što je zahtijevalo hrabrost i visoku političku cijenu. Europa i SAD, ometeni sukobima na Bliskom istoku i unutarnjim dramama, posebice u EU, nisu uzvratili brzim potezima da Srbiju uvedu u europski blok. Srbijanske, sada marginalizirane, demokratske stranke s razlogom se žale da su ih Bruxelles i SAD iznevjerili.“ – piše Politico dodajući kako je nekad u prošlom desetljeću Srbija skroz skrenula s tog puta prema zapadu. Nacionalisti su počeli dobivati izbore. Bivši Miloševićev ministar informiranja i radikalni nacionalist Aleksandar Vučić osvojio je predsjedništvo 2017. i nastavio s preuređivanjem Srbije. Ekonomski, bilo je na bolje; politički, tražio je savez s Rusijom i Kinom i centralizirao vlast oko sebe i vladajuće stranke.
Prije ukrajinskog rata, SAD i EU mogle su si možda priuštiti smjenu Vučića. Ali Putinov sveobuhvatni napad na Ukrajinu prije dvije godine čini Srbiju – poput Ukrajine – nagradom u većem natjecanju s Kinom. Washington i EU prijestolnice počele su se udvarati Vučiću. Predsjednik Joe Biden odabrao je cijenjenog starog balkanskog stručnjaka, Chrisa Hilla, za veleposlanika u Beogradu kako bi pronašao mogućnosti sa srpskom vladom. Nedavni uzastopni posjeti predsjednika Macrona i kancelara Scholza odražavaju želju Europe da se približi.
No, Politico piše da nije jasno gdje predsjednik Vučić želi da Srbija završi. Iz Kine uzima investicije i povoljne trgovinske uvjete. On zna koliko je Rusija emocionalno držala srpsko javno mnijenje stoljećima unazad. Odbija potpisati međunarodne sankcije protiv Putinove vlade. Peking i Moskva pak Vučića štede predavanja o medijskom i političkom pluralizmu. Ali Vučić javno kaže da želi da Srbija uđe u EU. “Vlada ima podršku Zapada, Rusije, Turske i Kine, u isto vrijeme. Nitko od njih ne smeta da se Beograd aktivno angažira s bilo kim od ostalih”, rekao je bivši ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić, koji je vodio oporbenu stranku koja je izbrisana na parlamentarnim izborima u prosincu prošle godine.
POVEZANI ČLANCI:
Ali Vučić šalje neke suptilnije, ali nepogrešive signale u jednom smjeru — prema Zapadu. Njegova je vlada, a da to nije javno rekla, zažmirila na oko 900 milijuna dolara u srbijanskom oružju koje ide, posredno, u Ukrajinu kao potpora njezinim ratnim naporima protiv Rusije. Kupnja Rafala bila je više politički nego vojni poziv da se kupuje europsko. U gorućem sporu s Kosovom oko srpske etničke enklave, zapadni dužnosnici primjećuju da je Srbija bila suzdržanija. SAD je prošlog tjedna stao na stranu Beograda nakon što su Kosovari zatvorili lokalne urede srpske vlade.
Proces proširenja EU je u velikoj mjeri zastao. U Srbiji, piše Politico, malo više krive nedostatak apetita u Bruxellesu za nove članice nego vlastitu mješovitu evidenciju gospodarskog napretka i političkog nazadovanja Srbije. Kada je Matthew Kaminski pitao jednog višeg ministra Srbije o sporazumu o slobodnoj trgovini s Kinom koji je potpisan s Xijem prošlog mjeseca, a koji bi zakomplicirao moguće buduće srpsko članstvo u bloku slobodne trgovine EU-a, ta osoba — koja nije željela biti imenovana — viknula je: “ Što biste vi učinili!?”
„Srbija je ispunila zahtjeve EU-a, počevši od 2001. uhićenjem Miloševića do usvajanja novih pravila nabave i mnogo toga između, a sve to bez da se naizgled približila članstvu“, rekla je ova osoba. “Mi smo mala zemlja. Što biste željeli da učinimo? Ostati bez gospodarstva. Ne radi se o tome da mi pokušavamo doći do Zapada. Radi se o tome želi li nas Zapad."“ – rekao je neimenovani ministar. “Mi u Srbiji imamo kartu i definitivno znamo gdje pripadamo, i pripadamo europskoj zajednici. Srbija nije komad šahovske table.”, rekao je za Politico Marko Đurić, 41-godišnji ministar vanjskih poslova Srbije.
Đurić je kao student sudjelovao u pokretu Otpor protiv Miloševića. Ljetos je Đurić, na poziv državnog tajnika Tonyja Blinkena, boravio u Washingtonu na summitu NATO-a, kao prvi srbijanski ministar vanjskih poslova koji je prisustvovao. Došavši 25 godina nakon što je savez vodio rat sa Srbijom, njegova je prisutnost privukla malo pažnje, ali je bila izvanredna. “Rukovodstvo Srbije je namjerno odlučilo tako „investirati“ u SAD”, rekao je. “Otvorili smo se za suradnju u svim sferama.”
No, srpska javnost to ne olakšava. Javno, Vučić igra populistički, redovito napadajući SAD i Europu. Posljednjih tjedana, dok su tisuće prosvjednika izašle na ulice protiv predloženog projekta rudnika litija, okrivio je Zapad da vodi "hibridno" ratovanje protiv svoje Vlade. Dogovor, koji je zapečatio Scholz, u potpunosti je u interesu Europe i bolje će usidriti Srbiju na Zapadu. Prosvjednici su mješavina anti-Vučićeve oporbe, ekoloških i nacionalističkih skupina. Ali ni Washington ni Bruxelles nisu se priklonili Srbiji. Čini se da im je glavni cilj da Srbija ne postane ruski satelit poput Bjelorusije. "Naša najveća briga je zloćudni utjecaj Rusije", rekao je zapadni diplomat koji je želio ostati neimenovan. “Želimo da Srbija bude usklađena sa Zapadom, dio sustava koji se suprotstavlja ruskom ekspanzionizmu.”
POVEZANI ČLANCI:
No, postoje ljudi s obje strane Atlantika koji žele više. “Strateški, trebamo Srbiju na našoj strani”, rekao je Kaminskom jedan francuski diplomat, rekavši da Pariz želi ubrzati europske napore da Srbiju dovede u svoje okrilje. Po ovoj logici, zabrinutost oko demokratskih sloboda u Srbiji je neumjesna. “Europa se dosta promijenila od početka rata u Ukrajini”, rekla je ta osoba. “Mjesta poput Srbije i Moldavije nalaze se između velikih igrača i morate se nositi s realnošću takvih kakvi jesu.”
Srbi koji žele krenuti prema zapadu gledaju prije svega u Washington. Važni američki političar rekao je da bi SAD trebao koristiti svoj glas i utjecaj kako bi pomogao Srbiji, kao što je učinio Poljskoj i drugim srednjoeuropskim zemljama prije više od 20 godina, da uđe u EU. Mnogi Srbi pamte da je posljednji američki predsjednik koji je posjetio Beograd bio Jimmy Carter 1980. Kineski Xi bio je ovdje dva puta, a Putin tri puta. Politico piše kako bi malo više usredotočenosti na Srbiju u Washingtonu moglo promijeniti situaciju na terenu — dati ovoj vladi put da se približi slobodnom svijetu i, usput, učiniti ih manje predisponiranima za autokrate i autokratske navike. Rusija i Kina vjeruju da se za mjesta, između blokova, poput Srbije vrijedi boriti - u Ukrajini krvavo , u Srbiji s utjecajem i pritiskom. Ljudi koji rade s Vučićem inzistiraju na tome da bi on bio otvoren za zapadni zagrljaj. „Pogledajte što radi s Ukrajinom, na Balkanu i s Europom — a ne što govori u zemlji“, kažu, tvrdeći da mu EU ostaje privlačan cilj.
>> FOTOGALERIJA Pitali smo umjetnu inteligenciju kako će hrvatski gradovi izgledati za 100 godina. Rezultati su fascinantni
"Srbija se nalazi u geostrateškoj sivoj zoni". Ja sam pomislio da se Srbija nalazi okružena EU i NATO-om.