Bosanskohercegovački mediji objavili su odlomak "znanstvenog rada" dvojice srbijanskih autora, Miroslava Baljaka i Dragana Đokića, u kojemu se o masovnim grobnicama iz devedesetih govori kao o asanaciji bojišta, humanoj i higijenskoj obavezi Vojske republike Srpske.
U radu, koji je prošlog mjeseca predstavljen na međunarodnoj naučnoj konferenciji "Srebrenica - stvarnost i manipulacije" u Banja Luci, piše da je cilj masovnih grobnica "izbegavanje zaraza i naknadnih ljudskih žrtava, a obaveza po Ženevskim konvencijama postoji i vuče korijene još od 1864. godine".
U nastavku rada jasno stoji pojašnjenje kako se "asanacija bojišta obavlja": "Leševi se sahranjuju bez sanduka, redaju se po slojevima jedan do drugog, svaki sloj se zasipa dezinfekcionim sredstvom i zemljom visine 0,5 - 0,75 metara, a iznad nivoa humka visine jedan metar. Humke se vidno obilježavaju kao masovne grobnice", prenosi Novi List.
O Nepostojanju dokumentacije o lokacijama masovnih grobnica iz rata s početka devedesetih, kao i dokumentacije o broju ukopanih tijela i njihovim identitetima, autori "znanstvenog rada" nazivaju propustom.
Također navode da se na području Srebrenice u operaciji VRS od 11. srpnja 1995. godine, tijekom višednevnih borbi s muslimanskim snagama, brojka poginulih popela na više od 2000 poginulih što je zahtijevalo "asanaciju terena s obzirom na ljetno stanje i visoke temperature u zoni operacije".
Srpska je strana zbog propagande "bila optuživana za zloupotrebe asanacije bojišta koju su vršile jedinice Vojske RS-a i tvrdnji da su to bili planski postupci zakopavanja pobijenih zarobljenika i skrivanja stvarnih poginulih ", a zapravo se prema autorima radilo o složenoj situaciji koja proizlazi iz "aktivnosti civilne zaštite i privrednih i javnih preduzeća".
Revizionizam na djelu, ništa novo od četnika.