U studiju su noćas od pola dvanaest do deset minuta poslije pola noći sjedili, ne svojom krivnjom, bosansko-hercegovačka filmska redateljica solidne međunarodne reputacije Jasmila Žbanić, čiju smo odličnu i tešku “Grbavicu” svi gledali, i hrvatski-bosansko-hercegovački-zagrebačko-mostarski kazališni režiser Bobo Jelčić koji tek pokušava kročiti na filmske staze slave. Njegova hrvatska “Obrana i zaštita” nije izazvala pomamu za kino-kartama, ali je zato na festivalu u Puli dobila jako puno službenih nagrada.
Oboje gostiju bili su izuzetno pristojni prema Srećku Horvatu, voditelju emisije u kojoj su se našli i koja se zove “Zdravo društvo”. Srećko Horvat pokušavao je s njima razgovarati o filmu. Njegova pitanja bila su nerazumljiva, pa su gosti pokušavali slijediti govor tijela. On je prekrižio noge, pa je to učinio i Bobo Jelčić, a ni Jasmila Žbanić nije željela zaostati. Da je ovo 1968. godina, Srećko Horvat sjeo bi na pod, po uzoru na aktivističke pretke, ali on je voditelj nove generacije, one koja uhljebljena na televiziji o kojoj pojma nema, pokazuje da nema pojma ni o filmu.
G. Horvat pitao je goste može li se filmom promijeniti društvo. Njihov odgovor nije glasio: može, ako se mi sada ispričamo i odemo iz vaše emisije pogledati neki film u gradu. Bio je puno duži i pristojniji, ali u biti isti: ne, film nije politička djelatnost. S.H. odjavio se na kraju na način koji izaziva depresiju malobrojne publike: vidimo se idućeg utorka.
ma kakav srecko horvat dajte nam onog pametnog i duhovitog ninu raspudica