- Današnji Hrvati ne razlikuju se od onih iz bliže ili dalje prošlosti. Ćirilica jednostavno postaje nepoželjna, antihrvatska. Prisjetimo se samo zabrane ćirilice u NDH, pa ćiriličkog knjigocida u sadašnjoj Hrvatskoj pri njenom osamostaljenju. Ćirilica se jednostavno identificira sa Srbima, pa i sa srpskim jezikom, mada se između pisma i jezika ne smije stavljati znak jednakosti. Što se ćirilice tiče, malo-malo pa se u Hrvatskoj na scenu vrati povampirena antisrpska prošlost - rekao je za beogradske Večernje novosti Miloš Kovačević, doktor lingvističkih znanosti i redoviti profesor za suvremeni srpski jezik, stilistiku, semantiku i opću lingvistiku, zamoljen da prokomentira prosvjede u Vukovaru zbog najave uvođenja dvojezičnosti i ćirilice.
Ovaj stručnjak drži kako Hrvati \"kradu\" i prisvajaju dijelove srpske kulture i pisemnosti jer \"Hrvatima je uvijek bilo lakše sa srpskom prošlošću, nego sa sadašnjošću\".
- Jedna od povijesnih hrvatskih osobina jeste gusarenje po srpskoj kulturnoj i jezičkoj baštini. Preko teze o tzv. hrvatskoj ćirilici želi se nametnuti sadašnja svijest o jučerašnjim stanjima, posebno sadašnja hrvatska svijest o kulturnoj baštini Dubrovnika. Hrvatima je stalo prikazati kako je Dubrovnik oduvijek bio hrvatski, a on to nije bio ni teritorijalno, ni jezički, ni kulturno, sve do 1939. i stvaranja Banovine Hrvatske, odnosno od vremena od kada su, kako je to i Ljudevit Gaj pisao, Hrvati prigrlili srpski jezik. Sada žele prigrliti i sve ono što je na srpskom jeziku stvoreno zapadno od Drine. I srpsku jezičku i kulturnu prošlost izjednačiti s današnjim srbijanskim granicama. Time se onda jasno pokazuje tko ima bogatiju i značajniju kulturnu i jezičku ne samo prošlost nego i sadašnjost - kaže srpski lingvist koji ističe kako je \"ćirilica temeljno srpsko pismo, ali su Srbi, posebno Srbi katolici, stvorili značajnu književnost na latinici\".
\"Ne mogu shvatiti bilo koga tko se protivi rehabiliticiji ćirilice\"
Svjestan je kako Srbi zanemaruju ćirilicu u Srbiji i dijaspori, pa i Vukovaru, ali oni \"zbog prošlosti i zbog sadašnjosti trebaju znati latinicu, ne smiju zaboraviti da je ćirilica njihovo primarno pismo\". Kovačević drži kako \"s pravoslavnom crkvom i srpskim jezikom ćirilica predstavlja duhovnu vertikalu srpskoga naroda\".
- Zato i ne mogu shvatiti bilo koga tko se protivi rehabiliticiji ćirilice, njenom vraćanju na zasluženo mjesto koje joj je preotela latinica - kaže srpski lingvist, semantičar i stilist dodajući kako \"znanstveno nema nikakve dileme da Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci govore istim jezikom kojim i Srbi, a taj jezik je kod njegovog tvorca, Vuka Karadžića bio samo i isključivo srpski\" koji je poslije preimenovan, iz političkih razloga, u srpskohrvatski jezik.
- Ako je srpskohrvatski preimenovani srpski, a jeste, a sami Hrvati, muslimani i Crnogorci tvrde da svoje tobože posebne standardne jezike izvode iz srpskohrvatskog, jasno je da se ti jezici kao jezici ne temelje ni na jednom znanstvenom kriteriju, nego su u pitanju politički, a zapravo znanstveno fiktivni jezici - mudruje Kovačević.
>>Milanović: Nismo išli u rat protiv ćirilice, nego protiv agresora
Sad se pravi javio. Vuk Karađić je prepisao hrvatsku gramatiku i izdao kao svoju, te se sada srbi ponose s njom kao njihovom. Ukrali ste nam imena, prezimena, pjesme, hoćete i naš teritorij. Dobro su Rimljani podjelili carstva rijekom Drinom, ostanite tamo gdje jeste.