Nakon prekjučerašnjeg snažnog potresa koji je zadesio Zagreb mnogo je oštećenih kuća, zgrada, stanova, krovova... Neka su oštećenja takva da su ljudi morali napustiti svoje domove, dok drugi, čekajući da nadležne službe dođu procijeniti oštećenja, strepe za sigurnost. Jedna od njih je i Una Radić, stanarka jedne od zgrada u Gundulićevoj ulici, sagrađenih krajem 19. stoljeća, u kojoj je sedam stanova.
- Od potresa su nastale pukotine u zidovima, No, najviše je, zbog srušenog dimnjaka, stradao krov. Urušio se i bočni zid krovne konstrukcije. Urušila su se i dva krovišta susjednih zgrada. Već dva dana javljam se na sve potrebne adrese kako bih prijavila oštećenja. Ispunila sam i aplikaciju za prijavu štete, no aplikacija je takva da ne dobivate povratnu potvrdu je li ona i zaprimljena. I sad me najviše smeta što nitko od nadležnih nije došao ovdje k nama na teren.
- Pritom ne mislim primarno na statičare. Razumijem da su šete velike, da se ne može istodobno biti na svim oštećenim lokacijama, no nije se pojavio nitko iz Civilne zaštite kako bi se vidjelo što je ljudima potrebno u predstojećim danima. Recimo, najlon ili štogod drugo. Predstoji nam druga noć s otvorenim krovištem, a nakon snijega najavljuje se i kiša. Situacija je tim ozbiljnija što u zgradi žive uglavnom stariji ljudi. Ja sam sa svojih 37 godina najmlađa - kazala nam je Una Radić dodajući da su zgrade poput njene praktički tempirana bomba jer se izvana ne vide nikakva oštećenja, fasada stoji i čini se da se ništa nije dogodilo, no s unutarnje strane sve je puno popucanih zidova, greda, urušenih dimnjaka, krovova...
GALERIJA: Stanarka iz Gundulićeve: 'Nitko ne dolazi, a čekaju nas duge noćne kiše bez krova'
- Ne radi se samo o meni ili mojoj zgradi, takvih je mnogo, a situacija u centru grada, samo zato što fasade još stoje, lako može zavarati. Unutra je puno gore i potencijalno opasnije nego što izgleda, a da ljudi možda toga uopće nisu svjesni. A možda baš tamo žive umirovljenici koji ne znaju pisati mailove, ispunjavati aplikacije, koji ne mogu dobiti slobodnu liniju na 0800, koji se ne mogu popeti na tavane, niti zatvoriti plinske instalacije.
- Zato reagiram. Jer su rupe u krovovima i dalje otvorene te će možda prouzročiti još veću štetu. Dok čekamo jednog od nedovoljno raspoloživih statičara, pitam se gdje je ta Civilna zaštita na terenu. Vidjeli smo hrvatsku vojsku koja je revno izašla na teren i počistila ulice u rekordom roku, na čemu smo im svi doista zahvalni. Lokalno, potpuno druga priča. Od jučer do danas, nitko nije pozvonio na vrata, nitko nije ništa pitao, telefonske linije nemoguće je dobiti, aplikaciju sam ispunila, funkcionira li ili ne, to nitko ne zna.. A crjepovi, tu po Gundulićevoj, i dalje vise s vrha zgrada i prijete.
- Nisam od ovih koji čekaju da im netko drugi riješi probleme, međutim, u karanteni je otežano bilo što riješiti i zdravom, mladom čovjeku, a kamoli starijem, bolesnom ili slabo pokretom. To izgleda tako da šaljem slike prijateljici čiji je otac građevinar da on odokativno kaže je li oštećenje opasno i trebamo li iseliti iz zgrade. Potom zovem naokolo da vidim ima li netko viška najlona, jer tko će ga sad kupiti. Ali pitam se što je s onima koji ni to ne mogu, niti im se netko javlja na telefon. Da, ne možemo izaći iz kuća, potrebni su nam najloni, crijep. Potrebno je da netko izađe van, ne nužno statičar, i pomogne onima koji ne mogu da barem nekako zaštite nekretnine od daljnjeg propadanja, raščiste kaos i osiguraju krovišta od daljnjeg urušavanja. Sad, ne sutra. Akcijom, a ne birokracijom - apelira zabrinuta Una Radić.
Za ove koji su u donjogradskim stanovima "vec 70 godina" nemam puno empatije. Svi iz Donjeg grada koje znam i koji su kupili stan vlastitim novcem, sada skrbe, popravljaju, stite od snijega...a dobar dio nije ni bio u derutnom stanju. Jer su ga platili. Jer su ga zasluzili.