- Svjetiljke su vrata mog unutarnjeg svijeta. Volio bih da svijet oko nas tako izgleda i da, kad se otvore ta vrata, sve bude u tom nekom lijepom, starinskom stilu, gdje je sve smireno i staloženo – kaže Brođanin Dalibor Pejičić, zaljubljenik u starine i antikvitete, koji se bavi izradom unikatnih svjetiljki od odbačenih uporabnih predmeta kao što su stari telefon, pisaći stroj, pegla ili dvogled. Svaka njegova svjetiljka je jedinstvena, ručni rad, priča za sebe. Kombinacijom starih mehaničkih dijelova, dorađenog drveta, starina i različitih slikarskih tehnika Dalibor poklanja starim stvarima novi život u obliku praktične i funkcionalne lampe, originalnog i autentičnog ukrasa za spavaću sobu. Iza svakog djela stoji puno radnih sati, improvizacije i kreativnosti.
Sve je počelo prije nekoliko godina, kada je inspiriran steampunk i industrijskim stilom skupio neke stare dijelove i napravio svoju prvu prvu lampu. Međutim, s vremenom je tražio nešto više. Odlučio je naglasiti vizualnu i umjetničku vrijednost tih svjetiljki u art deco i art nouveau stilu i dodati im neke svoje slikarske tehnike ili tehnike koje koristi kada radim unikatne finiše tijela električnih gitara. Sve je rezultiralo time da je svaka njegova lampa specifična i jedinstvena, izrađena u stilu kakav zasad ne njeguje nitko drugi.
- U lampama imamo dijelove mehanike, dijelove drveta, imamo kočione cilindre kamiona, zračne filtere autobusa. Imamo čak i starine kao što je američka pisaća mašina Underwood iz New Yorka napravljena 1936. godine. Upravo to mi je bila ideja, da sačuvam te starine, da im dam dam novi život, novu ulogu i da budu u nečijoj sobi s jednom novom svrhom, a to je u ovom slučaju da bude lampa, ali isto tako i ukras – objašnjava Pejičić. Svjetiljke nastaju tako što mu ljudi donesu odbačene stvari iz podruma ili s tavana ili jednostavno sam ode na otpad i nabavi dijelove.
VEZANI ČLANCI
Kada vidi što imam ispred sebe, ugrubo i stvori sliku u kojem smjeru planira ići i što želi napraviti. Slijedi rezanje drveta na veličinu podloge, svaki metalni dio se mora opjeskariti pošto je pun hrđe. Isto tako, mora se naći rješenje kako sve te dijelove spojiti, jer oni nemaju apsolutno nikakve veze jedan s drugim, gdje izbušiti rupe, kako ih pričvrstiti... to ipak mora biti sigurno. Poslije se slažu boje, a budući da voli teksturu i patinu, na svakoj se lampi može vidjeti taj efekt. Na kraju idu žarulje. Neke su klasične, druge imaju efekt plamena, a sve su u osnovi reizdanja starih Edisonovih žarulja, samo u LED varijanti.
Cilj je razmišljati izvan okvira uobičajenih standarda i pravila te stvoriti nešto novo, jedinstveno i zanimljivo. Lampe su u našim kućanstvima dugo bile podcijenjene i zapostavljene, ali u posljednje vrijeme sve je više ljudi koji ga kontaktiraju u želji da svoje kuće i stanove oplemene jednim takvim detaljem.
- Lampe većinom poklanjam prijateljima koji dolaze kod mene da vide što ja zapravo radim. I kada vide neku lampu koja čak još nije ni dovršena, oni kažu "gotovo, to je moje". I onda im ja nekad poklonim za rođendan, nekad to bude za Božić, nekad oni meni nešto poklone i tako – nastavlja.
Malo je stvari koje u tolikoj mjeri mogu doprinijeti toplini interijera kao lampe. One u svačiji dom unose poseban ugođaj i toplinu, osobito u hladnim zimskim večerima.
VEZANI ČLANCI
U slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici Pejičić se predstavio samostalnom izložbom "Noć svjetla" na kojoj je izložio većinu od tridesetak svjetiljki nastalih unatrag nekoliko godina. Svaka je drugačija, Dalibor nikada nije napravio dvije iste. Posjetitelji imaju priliku vidjeti kako to izgleda kada umjetnik razmišlja van okvira i ustaljenih pravila, oslanjajući se pritom isključivo na unutarnji osjećaj.
Pejičić je inače zaposlen kao voditelj marketinškog tima u tvrtki koja se bavi 3D modeliranjem. Svjetiljke su mu hobi. Inače se bavi i glazbom, gitarist je i kolekcionar starih električnih gitara Fender i Gibson iz sedamdesetih, starih pojačala iz šezdesetih i sedamdesetih, majstor je airbrush tehnike, bajker, zaljubljenik u stare motore i automobile, bavi se slikanjem, u zadnje vrijeme čak i dizajniranjem stolova. Kod njega doista ima svega i svačega. Na upit kako sve to stigne odgovara:
- Ne stignem, ha-ha! Trudim se koliko mogu, ali vrijeme je najveći problem...
