U Parizu je uvijek živo, pogotovo kad je riječ o kulturnim događanjima, bez obzira na godišnja doba. No ljeti je vreva još i veća jer grad "preplavljuju" tisuće turista iz cijeloga svijeta, a posebno je dinamično na prepoznatljivim mjestima – oko katedrale Notre-Dame, Eiffelova tornja, bazilike Sacre-Coeur, u muzejima Louvre, Orsay, Georges Pompidou, Trijumfalnom luku, poslovnoj četvrti La Defense, na krstarenjima Seineom i uz njezine dokove, brdovitom Montmartreu, uličicama pitoreskne Latinske četvrti, ili, pak, onima povijesne Marais, dok je općepoznata avenija Champs Elysees danonoćno puna turista, Parižana i kolona automobila…
I ljeto na izmaku stanovnicima najromantičnijeg grada na svijetu i njihovim gostima ponudilo je pregršt najraznovrsnijih kulturnih atrakcija. Jedna od najintrigantnijih i najposjećenijih izložbi ovoga ljeta u Parizu bila je ona u Zakladi Louis Vuitton, smještenoj u pariškom 16. arondismanu, "Basquiat x Warhol: À quatre mains" (Basquiat and Warhol: Slikanje s četiri ruke). Zgrada Zaklade Louis Vuitton arhitekta Franka Gehryja sama po sebi veličanstveno je zdanje koje otkriva smjele arhitektonske forme, smješteno na obodu znamenite Bulonjske šume, a koštala je nevjerojatnih 143 milijuna američkih dolara. Četverokutna struktura građevine Zaklade ima 11 galerija različitih veličina smještenih na četiri razine, voluminozno, prostrano gledalište te četiri višerazinske krovne terase. Zgrada Zaklade ima oblik divovskog arhitektonskog broda s dvanaest vjetrom uzbibanih, napuhanih velikih jedara lađe od stakla koje obasjava svjetlost i refleksija vode bazena u kojemu zdanje leži.
U izložbenim prostorima Zaklade na četiri razine u 13 tematskih cjelina bilo je izloženo 160 umjetničkih djela koje su zajedno osmislili i napravili Jean-Michel Basquiat (1960-1988) i Andy Warhol (1928-1987) tijekom zajedničke suradnje koja je trajala od 1983. do 1985. godine. Slike, od kojih neke golemih formata, crteži, fotografije i arhivski materijali vjerodostojno oslikavaju međusobnu fascinaciju i zajedničko umjetničko djelovanje te dvojice najslavnijih umjetnika druge polovice 20. stoljeća. Njihova je osobitost i uspješnost u tome što u njihovim radovima u prvi mah nije moguće razaznati koji je umjetnik radio koji dio umjetničkog djela. Ta fascinantna izložba jedinstven je razgovor i umjetnička avantura dvojice umjetnika, koja oslikava i vibrantnu newyoršku umjetničku scenu 1980-ih godina.
Poseban doživljaj dvije su tzv. imerzivne izložbe, u kojima se posjetitelji potpuno isključuju iz stvarnoga svijeta i uživljavaju u doživljavanje umjetničkih radova kroz dvodimenzionalne prikaze koji ih okružuju. Riječ je o jedinstvenom iskustvu koje spaja vizualno i auditivno, a cjeloviti doživljaj moguće je steći aktivno sudjelujući gledanjem, slušanjem i šetnjom kroz sve izložbene prostore. To su imerzivne izložbe "Chagall, Paris – New York" i "Paul Klee, Painting Music" koje su se mogle doživjeti u Atelieru des Lumières, smještenom u pariškom 11. arondismanu. Riječ je o jedinstvenom umjetničkom centru, bivšoj ljevaonici čelika sagrađenoj 1835. godine, koja je 2018. godine postala centar digitalne umjetnosti.
Ondje su klasična djela izložena na imerzivnim izložbama s popratnom glazbom i videozapisima, što pruža jedinstveno iskustvo, mogućnost istraživanja bezgraničnih svjetova i potpuno prepuštanje umjetnosti. Imerzivna izložba "Chagall, Paris – New York" predstavila je imaginativne svjetove Chagallova umjetničkog stvaranja u kojima je on eksperimentirao s novim tehnikama korištenja svijetla, kombinirao bogate intenzivne palete boja, elemente avangardnih pokreta, otkrivao svoje fascinacije prostorima i arhitekturom New Yorka, baveći se, osim slikarstvom, izradom scenografija, baletnih kostima, skulptura, keramike, vitraja, mozaika, kolaža, pokazujući svoju multidisciplinarnost i monumentalnost. Chagallov fantastični bestijarij, čudesni cirkuski likovi, basne, opera, biblijske priče, brojne reference na rusku kulturu, sve vrlo poetično, pokazujući umjetnikovo bogato osobno iskustvo, otkrivalo se na zidovima Atelier des Lumiéres, "omotano" fragmentima klasične, klezmer ili jazz glazbe, koja je činila integralni dio Chagallova kulturnog univerzuma. "Paul Klee, Painting Music" imerzivna je izložba posvećena raznobojnim, šarenim, apstraktnim radovima jednog od najvećih umjetnika prve polovice 20. stoljeća, Paula Kleea, koji je bio i slikar i glazbenik i učitelj. Ta nova digitalna retrospektiva predstavila je Kleeove višestruke strasti, otkrivajući njegov bogati imaginativni svijet glazbenika i slikara.
U omiljenom i popularnom Centru Georges Pompidou, arhitekata Renza Piana i Richarda Rogersa, koji izgleda poput industrijske zgrade, "urbanog stroja", od stakla, čelika i obojenih cijevi, a godišnje ga posjeti više od sedam milijuna ljudi, pažnju su privlačile dvije izložbe. Prva je "Norman Foster", koja prati teme održivosti i predviđanja budućnosti dominantnih od 1960-ih godina u radovima jednog od najplodonosnijih britanskih arhitekata Normana Fostera i njegovih partnera i suradnika. Foster i svi izlošci predstavljeni na toj izložbi pokazali su da arhitektura svijetla i lakoće, nadahnuta prirodom, može biti veličanstvena i ekološki prihvatljiva. Detaljni i precizni, minuciozni izlošci maketa, crteža i artefakata, uključivali su znamenite zgrade, razne građevine i urbane prostore u gradovima na šest kontinenata koji pokazuju kako se Foster igrao konvencionalnošću da bi ponovno osmišljavao radna mjesta, nebodere i međunarodne zračne luke te reciklirao povijesne građevine u traganju za boljom kvalitetom života i budućnošću bez ugljika.
Druga izložba bila je "Serge Gainsbourg: the exact word", multidisciplinarnog umjetnika Sergea Gainsbourga (1928-1991), ali primarno pjesmopisca čije pjesme su danas dio kolektivne, svjetske kulture, a predstavlja umjetnikove brojne artefakte u raznovrsnim poljima: slikarstvu, glazbi, literaturi, fotografiji, oglašavanju i filmu. Posebno zanimljiv dio izložbe bio je onaj koji opisuje tzv. Gainsbourgovu "metodu", način upotrebe i kombiniranja riječi i glazbe koji korespondiraju s vremenom kada nastaju. Autor se kameleonski znao prilagoditi stilu svojih izvođača i glazbenim bojama koje su bile u modi, a tijekom svoje 33-godišnje karijere stihopisca odvažio se na kombiniranja, usuglašavanja i uspješna spajanja i prilagođavanja različitih glazbenih ritmova. Sjajna izložba koja detaljno i slikovito pokazuje kako su svi Gainsbourgovi umjetnički interesi koegzistirali, otkrivajući njegov ukus i strast, utječući istodobno i na razvoj njegova karaktera koji je snažno bio prožet umjetnostima.
U veličanstvenom i lijepom pariškom Petit Palaisu bila je izložba "Sarah Bernhardt: Et la femme créa la star (Sarah Bernhardt: I žena je stvorila zvijezdu)", o "božanstvenoj Sarah" (1844-1923), umjetnici i glumici, u povodu stote godišnjice njezine smrti. S više od četiri stotine radova, izložba prati život i kazališnu karijeru tog "Monstre sacré (Svetog Čudovišta)", kako ju je nazvao Jean Cocteau. Legendarna izvođačica najvećih uloga iz djela Racinea, Shakespearea, Edmonda Rostanda i Alexandrea Dumasa, između ostalih, Sarah Bernhardt nizala je trijumf za trijumfom u kazalištima diljem svijeta. Izložba dočarava njezine najveće uloge kroz kostime koje je nosila na pozornici, fotografije, slike, plakate i druge memorabilije. Njezin "zlatni glas" i visoka, vitka figura, neobična za ono doba, opčinili su tadašnju javnost, ali i umjetnički i književni svijet koji ju je obožavao. I sama je bila umjetnica, a jedan dio izložbe prikazuje manje poznati aspekt njezina života. Fotografije, slike i filmovi kao i brojni predmeti koji su joj pripadali ilustriraju osobni život Sarah Bernhardt i njezin ekscentričan ukus. Sarah Bernhardt može se smatrati istinskom zvijezdom prije vremena, koja je bila stalno u potrazi za novim trendovima.
Nezaboravan kulturni doživljaj Pariza doživjet će i svatko tko se uspne na legendarni Montmartre, živahnu četvrt na brdu u 18. pariškom arondismanu. Ta mješavina starog i novog s uličicama, prugastim tendama dućana i kafića te brojnim malim trgovima poznata je i kao "Planina mučenika". Od druge polovice 19. stoljeća to je tradicionalna četvrt umjetnika. Jedinstvena arhitektura, iskustvo koje nudi ova četvrt i bogatstvo atrakcija učinili su Montmartre najpoželjnijom destinacijom za turiste. On nudi posve drukčiji doživljaj od ostalih znamenitosti Pariza, zbog sačuvanog "starinskog" karaktera. Naime, još u 18. stoljeću Montmartre je bio selo pokraj Pariza, a gradu je pripojen tek 1860. godine. Obilasci brojnih "razbacanih" znamenitosti, kao što su bazilika Sacré Coeur, kabaret Moulin Rouge, pitoreskni trg Place du Tertre, Le mur des je t'aime, Musée de Montmartre s tri romantična vrta i vinogradom Le Clos Montmartre, kabaret Lapin Agile, Musée de la Vie Romantique, Espace Dali i drugi, posjetitelja će nagraditi posebnim iskustvom. Iz ovog obilja znamenitosti izdvajamo nekoliko njih. Le mur des je t'aime, Zid ljubavi, površine 40 četvornih metara u vrtu-trgu Jehan Rictus, u blizini metro postaje Abessess, osmislili su i izradili umjetnici Fédéric Baron i Claire Kito, a sastoji se od 612 pločica emajlirane lave na kojima je "Volim te" napisan 311 puta na 250 jezika. Bazilika Sacre Coeur građena je od 1875. do 1914. godine. Projektirao ju je Paul Abadie, a gradnju je provodio niz arhitekata. Monumentalna je, lijepa, bajkovite arhitekture, građena u romaničko-bizantskom stilu. U prostranoj unutrašnjosti, u kupoli apside, dominira veličanstveni mozaik s prikazom Krista sa zlatnim srcem.
Zanimljivo je i kulturološki upečatljivo povijesno mjesto grada Pariza, jedan od njegovih amblematskih spomenika, a s višerazinskih ravnjaka ispred nje pruža se spektakularni pogled na predivan Pariz. Lapin Agile nalazi se u središtu Montmartrea, iza i sjeverozapadno od bazilike Sacre Coeur. U zgradi od kamena, na strmoj i popločanoj Rue de Saules, postoji od 1860. godine pod imenom Au rendez-vous des voleurs (Gdje se sastaju lopovi). Dvadesetak godina poslije, zidovi su ukrašeni portretima poznatih ubojica i mjesto je postalo poznato kao Cabaret des Assassin. Godine 1875. umjetnik Andre Gill naslikao je zeca koji iskače iz lonca, pa je ovaj noćni klub nazvan Le Lapin à Gill (Gillov zec), a potom Cabaret Au Lapin Agile. Početkom 20. stoljeća kupio ga je kabaretski pjevač, komičar i vlasnik noćnog kluba Aristide Bruant kako bi ga spasio od rušenja. Ubrzo je Lapin Agile postao omiljeno mjesto umjetnika i pisaca uključujući Picassa, Modiglianija, Apollinairea, Romana Greca i Utrilla. Budući da je to bilo srce umjetničkog Pariza na prijelazu u 20. stoljeće, u kabaretu se mnogo raspravljalo o važnosti umjetnosti. Lapin Agile bio je popularan i među stanovnicima Montmartrea, uključujući makroe, ekscentrike, siromahe, lokalne anarhiste, kao i među studentima iz Latinske četvrti i višom buržoazijom. A Lapin Agile i danas održava tradiciju neformalnog kabarea.
