To je doista izazov! – čulo se na terasi u tihoj trešnjevačkoj ulici lani kada su se kod Marijana Ivančeka okupili veterani Aerokluba Zagreb. Među njima je najmlađi bio predsjednik veteranske sekcije Mišo Doležal, a 86-godišnji Čedo Ćurčić bio je među svima najagilniji. Pilot koji je u mladim danima napravio vragolija o kojima možda ni danas nije pametno govoriti javno, i danas ima gestu “doživotnog tajnika Hrvatskog zrakoplovnog saveza” – animira, motivira.
Original i kopija
Marijan Ivanček, pouzdani graditelj nije trebao takve poticaje. Svojim je rukama izgradio nekoliko letjelica i još više jedrilica. On će biti majstor koji će više od godine dana pažljivo graditi svaki dio letjelice kojoj je cilj da podsjeti na onu od prije sto godina.
– Replika nipošto nije kopija – objašnjava Anton Cvjetković, naš proslavljeni konstruktor s međunarodnom karijerom.
– Prije sto godina ljudi su znali malo ili ništa o aerodinamici, o ravnoteži sila koje djeluju na letjelicu. Zato je izrada replike Penkalina aviona svojevrstan kompromis između originala i naprave koja mu želi sličiti, a mi želimo da što bolje i sigurnije poleti – otvara nam nevidljivu stanu gradnje zrakoplova od smrekovine konstruktor koji je radio na konstrukciji kapsule Apolla, strateškom bombarderu B-1 i raketi za nuklearne projektile Minuteman.
– Ovo je jednako težak izazov, a njegova je javna spektakularnost je mnogo manja – skroman je Cvjetković.
Tehnička dokumentacija Penkalina originala neupotrebljiva je. Patentna prijava njegove izvorne konstrukcije ne otkriva ništa. Više se vidi s tek jedanaest “preživjelih” fotografija.
Zanimljivo, pri konstruiranju nijednom nije upotrijebljeno računalo! Čak ni sa se otkriju prave mjere. Cvjetković je ravnalom mjerio pojdine elemente na fotografiji uspoređujući ih s visinom ljudi na tim fotografijama, Slavoljubom Penkalom koji se samo slikao u kokpitu i Dragutina Novaka koji je njime prije 100 godina prvi put pojetio s livade u Črnomercu. Zna se da je novak bio visok 186 centimetara.
U četiri očigledna elementa replika odstupa od originala. Penkalina konstrukcija nije imala “nos”, nego je motor bio smješten ispod krila. Izvorni motor nije imao ni 30 konjskih snaga, a Rotaxov motor smješten u kljun ima ih 80. Izvorni motor se samo upalio i potom bi se vrtio jednakom brzinom. Nakon što je Novak poletio, da bi sletio morao ga je ugasiti. U drugom takvom pokušaju pri slijetanju je tresnuo na nos i razbio. Sam se Penkala otad okanuo ćoravoga posla sa zrakoplovom i posvetio drugim izumima, a Novak, zaljubljen u letenje, prešao je bogatom iličkom fotografu Mihajlu Merćepu koji je avione odlučio graditi.
Replika prema originalu ponajviše odstupa u obliku repa. Penkalinom se konstrukcijom s takvim repom nije moglo pouzdano upravljati. Avion od smrekovine možda mogao dosegnuti visinu i od 3000 m.
Rezonantna smrekovina
Monoplan je u vrijeme nakon braće Wright bilo neobično. Svi su gradili dvokrilce. Napravljeno je od 19 rebara i 18 polurebara. Na fotografijama se nisu mogla izbrojati, pa su presudili Cvjetkovićevi izračuni o potrebnoj krutosti.
I još mala tajna: kritični dijelovi izrađeni su od tzv. rezonantne smrekovine. Skup materijal od deset godova po centimetru
I što je tu \"spektakularno\", kako piše \"novinar\" Kiš???