“Svaka ti čast!” Tako najčešće reagiraju ljudi kada od Varaždinca Krešimira Plantaka Večerina (44) čuju da radi kao – odgojitelj u vrtiću. To se zanimanje već po navici u Hrvatskoj smatra “ženskim” zanimanjem i u njemu je zaista vrlo malo muškaraca.
Vrtić je priprema za život
– Stvar je vrlo jednostavna. S jedne strane odgoj i obrazovanje nisu profitne djelatnosti i, želite li biti bogati, zasigurno nećete raditi u “prosvjeti”. Svi govore o tome kako učitelji imaju puno praznika, da smo “neradnici”. Volio bih da svatko tko tako misli dođe samo jedan dan provesti s 12 beba, da odradi samo jednu moju smjenu. Mi nismo tu da čuvamo djecu. Naš je poziv puno kompleksniji i trajalo bi čitavo poslijepodne da pobrojim sve što odgojitelj radi samo jedan dan. Ne kaže se uzalud da sve što smo naučili u životu naučili smo u vrtiću. Vrtić djecu priprema za život! Ako sve to sagledate, shvatit ćete zašto je malo muškaraca u ovom zanimanju. Iako možda nisam materijalno bogat, vjerujte mi, bogatiji sam svakog dana za osmijehe svoje djece znajući da u njihovim životima ostavljam barem jedan dio sebe koji će prije ili poslije znati iskoristiti na svoju dobrobit – kaže Krešimir koji je zaposlen u Dječjem vrtiću Varaždin, gdje obavlja poslove odgojitelja savjetnika i voditelja objekata Kućan i Biškupec.
U Donjem Kućanu nedavno je otvoren novi vrtić vrijedan osam milijuna kuna. U školskim prostorima u kojima je taj vrtić prije radio bilo je premalo mjesta, a sad se u novom vrtiću igra, socijalizira i uči 57 djece u tri dobne skupine. Prisjeća se Krešimir kako ga je 1996. godine, tijekom studija informatike na varaždinskom Fakultetu organizacije i informatike, kao voditelju dječjeg folklora u tadašnjem KUD-u Varteks (današnjem Centru tradicijske kulture) odgojiteljica Anđelka Bün zamolila da za njezinu odgojnu grupu u vrtiću osmisli neku malu koreografiju za završnu priredbu. Tako je sve započelo. Tu se, otkriva nam, stvorila duboka veza između njega i rada s djecom. Uslijedio je upis na studij predškolskog odgoja, a poslije i magisterij.
– Prvo radno mjesto bilo mi je u Društvu Naša djeca Varaždin u kojem sam četiri godine vodio predškolske programe. Tu sam postao pravi DND-ovac, a i sada sam predsjednik Društva Naša djeca Varaždin. Zatim me put odveo u gradski vrtić u Varaždinu gdje i danas radim.
Kakav je bio prvi radni dan u vrtiću, pitamo?
– Straha nije bilo. Reakcije djece bile su više nego pozitivne, jednako tako i roditelja. Danas više nema predrasuda – veli.
Zanimljivo je i da je Krešimir završio srednju školu za pekara. Obožava pripremati kremšnite. Kako djeca reagiraju na “stričeka” u vrtiću? I to još tetoviranog...
Djeca tetovaže vide na roditeljima
– Ja nisam striček. Za djecu sam Krešo, a za njihove roditelje odgojitelj njihove djece. Tetovaže su dio moje osobnosti i dio mog privatnog života. Ako pak koje dijete prvi put vidi tetovažu, što je danas rijetkost, djeci se odgovara kratko i jasno na njima prihvatljiv način. Vide oni to i kod svojih roditelja, susjeda... A i kolega Marko Hrastić, koji je dio kolektiva Dječjeg vrtića Varaždin, ruši možebitne predrasude o tipičnom odgojitelju. Obojica smo – izvanokvirni! – šali se Krešimir.
Koliko su i danas još prisutne predrasude da se muškarci teže nose s odgojem djece i brigom o njima, da su žene kreativnije u radu s djecom... Ili to možda nisu predrasude, “peckamo”.
– Tko to kaže? Dovedite ga malo k meni da odmjerimo snage i u odgoju i u kreativnosti! Dobro nam došli! – uzvraća Krešimir.
Odmaknemo li se malo od predškolskog odgoja, doznat ćemo da je njegova velika ljubav tradicijska kultura. Dugogodišnji je pripadnik amaterske kulturno-umjetničke scene grada Varaždina, ali i šire, dobitnik nekoliko priznanja, uključujući plakete Grada Varaždina za dugogodišnji rad u području kulturno-umjetničkog amaterizma, te brončane i srebrne diplome Hrvatskog sabora kulture.
– Osim što sam odgojitelj, ja sam i učitelj folklornog plesa, koreograf i umjetnički voditelj Centra tradicijske kulture Varaždin i KUD-a Ježek Beretinec. Usto, idejni sam začetnik i umjetnički voditelj međunarodnog festivala tradicijske kulture FolkoFonija – kaže Krešimir.
I rubinet je debos😀