Bivši čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko bio je u sukobu interesa, pravomoćno je presudio Visoki upravni sud još na sjednici 30. studenoga, ali je ta odluka sada objavljena na stranicama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Karamarko se žalio na presudu Upravnog suda u Zagrebu kojom je potvrđena odluka Povjerenstva. Jer, utvrđeno je da je iznošenjem osobnih stavova i prijedloga u kojima se zalagao za povlačenje Republike Hrvatske iz arbitražnih postupaka između RH i MOL-a, osobito na sastanku Vijeća za suradnju 5. svibnja 2016. između predstavnika Domoljubne koalicije i MOST-a, bio u sukobu interesa.
Također, utvrđeno je i da je zbog poslovnih i osobnih odnosa s Josipom Petrovićem bio u situaciji u kojoj njegovi privatni interesi mogu utjecati na njegovu nepristranost u obnašanju dužnosti prvog potpredsjednika Vlade te je tako u situaciji mogućeg sukoba interesa zbog kojega ne može sudjelovati u procesima donošenja odluka vezanih za arbitražne postupke između RH i MOL-a, kao ni onih vezanih uz Inu.
U Tuđmanovo doba HDZ je stalno padao, a onda se ukazao Sanader:
I treće što mu je zamjereno bili su poslovni odnosi s Petrovićem kroz Peritus savjetovanje d.o.o., tvrtke koja obavlja niz obavještajnih i savjetodavnih usluga za MOL. I kad su ga strani novinari pitali da objasni taj njihov odnos, Karamarko nije postupao u skladu s obvezom očuvanja vlastite vjerodostojnosti i povjerenja građana kao i savjesnog, odgovornog i nepristranog obnašanja dužnosti. Time je povrijedio načela djelovanja dužnosnika.
Karamarko se žalio da presudi Upravnog suda u Zagrebu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, prigovara na nedosljednosti te na tomu što se ne razlikuje "populistička demagogija od legitimističkog obrazlaganja kakvo mora biti temelj za donošenje sudske presude" koja se temelji na "maglovitim kriterijima i zaključcima".
To što je njegova supruga preko tvrtke imala kontakt s Peritusom u vlasništvu Petrovića, Karamarko tumači kako je taj odnos pravovremeno okončan upravo u skladu sa Zakonom o sprječavanju sukoba interesa, dok on nije član Sobolija d.o.o. već desetak godina. Činjenice koje je navodno propustio deklarirati, po Karamarku su "davno prežvakane priče o kojima se u medijima periodično već pisalo desetak godina, odnosno uvijek kada ga je neka protivnička politička opcija nastojala diskreditirati".
To što se na isto poziva Povjerenstvo i Upravni sud za Karamarka "predstavlja poslasticu, ali ne pravne naravi". Karamarko tumači da nitko od autoriteta nije objasnio kako treba premostiti prijateljski odnos, a da ne predstavlja potencijalni sukob interesa, te ga to ne čudi jer odgovor predstavlja apsurd. Naime, prijateljstvo bez ekonomskog sadržaja ne može i ne smije biti tumačeno kao potencijalni sukob interesa jer je to miješanje društva u osobna prava. Povjerenstvo je na tu primjedbu uzvratilo kako njegova supruga nedvojbeno jest imala ekonomske interese, a ti se interesi izjednačavaju s njegovima kao dužnosnika.
Visoki upravni sud obrazlaže da je Soboli bio u poslovnim odnosima s Inom, u kojoj je Petrović od 2004. do veljače 2011. bio član uprave. A Peritus je Petrović osnovao 2010. kad je prestao biti član uprave. Peritus je od 1. veljače 2012. ušao u poslovni odnos s MOL-om te istoga dana ugovorio poslovnu suradnju s Drimijom, tvrtkom Karamarkove supruge.
Arbitražni postupak RH i MOL-a pokrenut je 17. siječnja 2014. te je u tom postupku trebao svjedočiti i Petrović. Karamarko je kao potpredsjednik Vlade više puta iznosio svoj stav kako treba povući arbitražnu tužbu smatrajući to najboljim političkim rješenjem za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Stoga nema govora o tomu da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Pravilno je utvrđeno da je Karamarko kao dužnosnik bio u obvezi prije zagovaranja određenih rješenja o odnosima Ine i MOL-a bio dužan urediti svoje privatne poslove kako bi spriječio predvidivi sukob interesa te upoznati javnost sa svim okolnostima. Međutim, Karamarko to nije učinio ni na izravan upit novinara.
Njegovo zalaganje, o kojem se HDZ nije izjasnio, bilo je motivirano privatnim interesima, ispravan je zaključak Povjerenstva. Petrovićev angažman u korist MOL-a u suprotnosti je s javnim interesom RH, a Karamarko je osim prijateljski s njim bio interesno povezan preko tvrtki Soboli i Drimia. Stoga je ispravno zaključeno da postoje okolnosti koje su mogle utjecati na nepristranost prvog potpredsjednika Vlade pri donošenju odluka o spornim pitanjima između Ine i MOL-a te je propustio postupiti u skladu s etičkim načelima.
107 milijuna kuna placeno MOL u i to je sukob interesa zbog arbitraze koju je doticni trazio da se povuce.