Svjedočenje ratnog ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka na suđenju generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu izazvalo je veliko zanimanje javnosti, ali i potaknulo nagađanja da je svojim svjedočenjem izravno naštetio generalu Ademiju.
Naime, on je ustvrdio da je tijekom jednodnevnog posjeta Gospiću, kamo je došao prekontrolirati rad temeljne policije, susreo samo Ademija te da tadašnjeg pukovnika Norca nije vidio niti ga je itko spomenuo, te da nikad nije čuo za Sektor 1. Zbog interesa javnosti objavljujemo najzanimljivije dijelove iskaza što ga je Jarnjak dao haaškim istražiteljima kao osumnjičenik u Zagrebu 18. ožujka 2004. godine, koji se umnogome poklapa s iskazom koji je dao svjedočeći na suđenju generalima Ademiju i Norcu. Iskaz od 18. ožujka 2004. davao je tri sata.
Na samom početku istražitelje je zanimala struktura MUP-a te položaj specijalne policije unutar Ministarstva. No zanimalo ih je i jesu li Srbi dobivali otkaze u policiji te kako je tekao upis u hrvatsko državljanstvo. Na to je Jarnjak uzvratio kako je 1991. mnogo ljudi napustilo MUP, poglavito oni koji su odbijali otići na bojište, bili oni Srbi bili Hrvati, jer je u to vrijeme policija dijelom bila korištena kao vojska. Dodao je kako je svaka PU imala manje skupine specijalne policije te da je Mladen Markač bio načelnik Odjela specijalne policije.
Na izravno pitanje kad je prvi put čuo za akciju Medački džep, Jarnjak nije znao točno odgovoriti. No kazao je kako je došla zapovijed Franje Tuđmana kojom se specijalne postrojbe na čelu s Mladenom Markačem podčinjavaju Glavnom stožeru te da su te snage sastavni dio GS-a OS-a RH. Ali nije se sjećao koliko su dugo te snage bile pod Glavnim stožerom.
O tome je li sudjelovao u planiranju akcije, Jarnjak je kazao da nije, nego da je to bilo u ovlasti Glavnog stožera i predsjednika Tuđmana, koji je i sam bio general i razumio se u vojna pitanja. Želite li reći da niste znali što se događa u jednom segmentu Ministarstva? bili su neumoljivi istražitelji, na što je Jarnjak ponovio kako je znao da su specijalci podčinjeni Glavnom stožeru jer je stigla zapovijed, na koju je navodno napisao da je suglasan, ali više nije bio siguran je li došla iz Ureda predsjednika dostavom ili iz ureda načelnika Glavnog stožera faksom. No išao je korak dalje i naglasio da je područje Gospića u to vrijeme bilo pod snažnom topničkom paljbom iz Metka. Neki su gradovi poput Županje godinama bili gađani teškim projektilima jer to je bila strategija JNA da se gradovi ne bi uspjeli održati i podići na noge gospodarstvo. U samom Gospiću policijske smo objekte obnavljali nekoliko puta kazao je Jarnjak.
Istražitelji su ironično upitali Jarnjaka želi li sugerirati da je načelnik Glavnog stožera mogao direktno podčiniti specijalnu policiju vojsci, jednim faks-dopisom i bez suglasnosti s ministrom unutarnjih poslova! Na to je Jarnjak uzvratio kako se ne bi iznenadio da je Glavni stožer napisao direktnu zapovijed pomoćniku ministra unutarnjih poslova za specijalnu policiju Mladenu Markaču i izvijestio ga da je za potrebe te akcije pod mjerodavnošću Glavnog stožera. To znači da je vojska imala nadležnost nad specijalnom policijom? bili su uporni istražitelji.
Upravo tako bio je kratak Jarnjak. Kad bi se donijela takva zapovijed, pogovora nije bilo. A na pitanje je li razgovarao s Markačem ili Sačićem, koji su zapovijedali specijalcima u toj akciji, Jarnjak je kazao da jest, ali samo o tome koliki je broj ljudi potreban kao i logistika, ne ulazeći u bit same operacije. Dodao je da je na jednom sastanku državnog vrha čuo od generala Bobetka kako valja provesti akciju jer je Gospić granatiran iz Metka. Nije znao točno reći koji je to sastanak bio, nego je rekao da je možda bila riječ o VONS-u. Tu je istražitelje zanimalo po kojoj je osnovi načelnik Glavnog stožera bio član VONS-a. Po položaju uzvratio je Jarnjak i decidirano kazao kako na tom sastanku VONS-a ni od Tuđmana ni od Bobetka nije dobio nikakav specijalni zadatak. U Policijskoj upravi ličko-senjskoj ekipirali smo ljude iz temeljne i krim-policije kako bismo osigurali javni red i mir, i zato sam i došao u Gospić. Specijalna je policija tada bila pod Glavnim stožerom, kao i tijekom drugih vojno-redarstvenih akcija.
Koja je bila svrha akcije u Medačkom džepu, zanimalo je istražitelje, a Jarnjak odgovara: Onemogućavanje granatiranja Gospića. Na neugodno pitanje istražitelja zašto se krenulo samo u akciju oko mjesta Medak kad je 1993. bilo granatirano više gradova, od Karlovca, Siska, Županje, Biograda..., Jarnjak je smireno kazao: Samo znam da je Gospić bio izložen velikim razaranjima, ali zašto je akcija bila samo na tome mjestu ne znam jer se nisam miješao u vojna pitanja. Nisam bio sretan da se specijalcima dodjeljuju činovi jer specijalce smo koristili na granicama gdje nismo mogli slati vojsku, kao prema Crnoj Gori objašnjava Jarnjak. Na pitanje je li vidio civilne žrtve kad je došao u Gospić i Čitluk, Jarnjak je kazao da je o tome čitao u tisku.
No dodao je da tamo nisu stradali civili s obzirom na to da je lokalno srpsko stanovništvo bilo naoružano te da nikad nije napravljena analiza tko je stradao u borbenim djelovanjima, a tko nakon njih. Jarnjak je odlučno odbacio tezu da je postojala zapovijed da se Srbe progna iz njihovih domova te da im se kuće zapale kako se ne bi mogli vratiti. Nikad nisam čuo za takvu zapovijed decidiran je bio Jarnjak.
Istražitelje je zanimala i uloga Davora Domazeta Loše, o čemu Jarnjak nije imao spoznaje osim da je bio časnik za vezu Glavnog stožera. Nije znao točno odgovoriti ni na pitanje kad se Markač vratio u Zagreb, ali zna da s njim nije razgovarao o tijeku akcije. Razgovarali smo o tome tko je ubijen od specijalaca ili tko je ranjen, ali ništa o drugim pojedinostima. Nisam htio pitati da me ne bi optužili zašto se kao prvi čovjek policije raspitujem o vojnoj akciji.
Jeste li kao ministar unutarnjih poslova zatražili istragu o tome što su specijalci radili u Metku onako kako je to učinio ministar obrane Gojko Šušak koji je dao da se istraži kako su vojska i vojna policija postupali u toj akciji zanimalo je istražitelje. Nisam dao nikakav nalog za istragu jer specijalna je policija u toj akciji bila pod zapovjedništvom Glavnog stožera i generala Bobetka, a ne pod mojom odgovornošću zaključio je Jarnjak.
Jedino sam Ademija sreo u Gospiću
– Nakon što je završila operacija Medački džep došao sam u PU Gospić, bilo je to 13. rujna 1993. godine, i zadržao sam se samo jedan dan. Htio sam vidjeti kakvo je stanje u postaji i kako su se dečki ekipirali. Dok sam bio u zgradi PU u Gospiću, nazvao me je brigadir Rahim Ademi – kazao je Ivan Jarnjak u svom iskazu istražitelju Fosteru. Dodao je kako je samo Ademija sreo toga dana u Gospiću pa je zaključio da je on bio i zapovjednik cijele operacije. – Naime, nas u MUP-u nitko iz Glavnog stožera i MORH-a nije obavještavao o tome tko su zapovjednici pojedinih akcija – kazao je istražiteljima Jarnjak i dodao da je to bilo normalno.
Bobetko se bojao atentata iz vojske
Načelnik Glavnog stožera Janko Bobetko tražio je da ga uvijek osiguravaju pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko, kazao je Ivan Jarnjak kao osumnjičenik u iskazu haaškim istražiteljima 18. ožujka 2004. godine. Specijalna ga je policija osiguravala i na njegovu putovanju u Sarajevo, dodao je. Na pitanje istražitelja znači li to da Bobetko nije imao povjerenja u vojsku, a bio je načelnik GS-a OS-a, Jarnjak je kazao da bi se dalo to zaključiti. Dodao je da se Bobetko bojao atentata te da je sumnjao u neke strukture u vojsci, pa je iz tih razloga tražio da ga osiguravaju pripadnici specijalne policije.
Završio sam partijsku školu u Kumrovcu
– Završio sam industrijsku školu u Zagrebu i večernju srednju školu te studij organizacije rada, također uz rad – kazao je Ivan Jarnjak haaškim istražiteljima. Premda ga to nisu pitali, dodao je kako je završio i partijsku školu u Kumrovcu, a član SKJ bio je od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Predsjednika Tuđmana sreo je na jednom sastanku u Zagorju. – Nakon što sam održao govor uime šest predsjednika općina iz Zagorja, od mene su iz Ureda predsjednika zatražili životopis i nakon toga ubrzo sam postao zamjenik ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića – kaže Jarnjak te dodaje da je na čelo MUP-a došao u travnju 1992. godine kao zagorski kadar. Uvjeren je, kaže, da je dr. Tuđman želio postići ravnotežu kadrova iz cijele Hrvatske te da je zato i održan spomenuti sastanak.
