U jeku epidemije koronavirusa ministrica obrazovanja Blaženka Divjak počinila je u očima kritičara težak grijeh s izjavom da će za veliku većinu djece nastava ostati online i da roditelji mogu odlučiti hoće li djecu slati u školu ili će nastavu pratiti kao i dosad.
Od 11. svibnja omogućit će se, kako je danas najavio premijer, rad vrtića i osnovnih škola za djecu od 1. do 4. razreda te rad s djecom s teškoćama koja imaju pomoćnika u nastavi. Ako među djecom nižih razreda osnovne škole ima djece u rizičnoj skupini za COVID -19 tko bi to umjesto roditelja trebao odlučiti hoće li djecu slati u školu ili ih ostaviti doma da nastavu prate kao i dosad? Tko to bolje od njih i liječnika zna jesu li im djeca u rizičnoj skupini za COVID-19? Stalno se govori da su ugroženi stariji i kronični bolesnici, ali mnogima, koji ovih dana istrčavaju s kojekakvim izjavama, nije jasno zašto odmah ne otvorimo sve škole ili od svibnja jer im nije palo na pamet da i među djecom ima kroničnih bolesnika, ni da je veliki epidemiološki rizik pustiti stotine tisuća djece u prenapučene škole i javni prijevoz. Procjena je da je među djecom njih 10 do 15 % s kroničnim bolestima. Zasigurno to zna i Stožer u kojem su stručnjaci, zna to i Vlada i ministrica obrazovanja.
U Hrvatskoj je više od 700.000 djece do 18 godina, pa nije teško izračunati da ih je s kroničnim bolestima od najmanje 70 do 100 tisuća. Usto i djeca koja nisu u rizičnoj skupini imaju članove obitelji u rizičnoj skupini, pa se i o tome vodi računa dok traje epidemija. Zato se oni koje dosad nije zanimalo što je dobro i što je loše u hrvatskom školstvu, a što se sve prelama preko leđa djece, ne trebaju ni sada brinuti zbog moguće štete od dva mjeseca online nastave.
Profesorica Mirjana Turkalj, specijalistica pedijatrije i subspecijalistica alergologije i kliničke imunologije te pulmologije kaže da su u rizičnoj skupini za COVID-19 djeca s malignim bolestima, dijabetesom, astmom, srčanim manama, imunodeficijentna...
VIDEO Savjete kojih bi se građani trebali držati i nakon opuštanja mjera predlaže poznati znanstvenik prof. dr. sc. Nenad Ban
- Astmu ima 10 % djece što znači da je u Hrvatskoj 70.000 djeca s astmom, od toga njih 7 do 15 tisuća ima umjereni do teški oblik astme. Iako nije svaka astma rizična jer su rizičnija djeca za COVID -19 s težim oblikom astme, ali u odnosu na zdravu djecu sva djeca s astmom su rizičnija u slučaju zaraze. Svaka kronična bolest nosi određeni rizik i iako kod djece koja nemaju teški oblik astme taj rizik ne bi trebao biti značajan, ne može se reći da ga nema. U rizičnoj skupini su i djeca s dijabetesom, imunodeficijentna djeca koja su na terapiji imunoglobulinom iako njih nema puno, djeca s cističnom fibrozom, s kroničnim plućnim bolestima kojih je oko 1000, sa srčanim te s autoimunim bolestima i drugim kroničnim bolestima, a koja su na biološkoj ili imunosupresivnoj terapiji - kaže profesorica Turkalj.
Iako je uputa ministrice školama bila da se u online nastavi vodi računa da djeca nisu skladište podataka i da se naglasak stavi na bitno djeca se i dalje žale na previše zadaća.
Pofesorica psihologije sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Gordana Kuterovac Jagodić ne ulazeći u epidemiološke rizike zbog kojih se djeca ne vraćaju u škole kaže da bi bez obzira na sve probleme s online nastavom i povratak u školu sada bio stres za djecu jer bi im trebalo tjedan do deset dana da se opet prilagode promjeni.
- Treba voditi računa da djeca u online nastavi nisu preopterećena, sada moraju više samostalno učiti, nemaju klasičnih predavanja i zato gradivo treba sažeti, rasteretiti ga od detalja koji nisu bitni za nastavak školovanja. Nije sad bitno da znaju svaku godinu iz povijesti ili svakog kralja, nego da s njima nastavnici utvrde osnove iz svojih predmeta. Djeca provode puno vremena za računalom jer su sve upute pisane, kao i prezentacije, koliko znam dosta nastavnika im ne šalje snimke tumačenja gradiva. Trebaju imati vremena za kretanje, za opuštanje, a ne da se boje hoće li sve stići jer zadaće stalno kapaju. I nastavnici bi se trebali uskladiti i vidjeti koliko je dnevno opterećenje djece sa zadaćama i ispitima – kaže Kuterovac Jagodić. Treba voditi računa, dodaje, i o socioekonomskim razlikama među djecom i da je sada teže djeci na prijelazu školovanja i kojima roditelji ne rade od kuće, a traje i epidemija i potres.
Kad ne idu,zašto ne idu.Kako će jadni roditelji na posao.Sad kad idu ,zašto idu.Pa tko bi vama novinarima udovoljio.Srećom,roditelji mogu i odbiti da djeca idu.Eto,i tu ima rješenje.Al o čemu bi vi pisali!