Ubojstvo koje je u nedjelju potreslo Split epilog je teškog odrastanja Dine Babića u nesigurnom i agresivnom okruženju. Od djetinjstva je trpio obiteljske svađe, maltretiranja i majčine pijane ispade.
Problemi od 5. razreda
Roditelji, Silvana i Davor, razveli su se kad su mu bile četiri godine. – Nisam više mogao izdržati njezina stalna opijanja – objasnio je danas teško bolesni Davor.
Dino je nastavio živjeti s majkom, koja se počinje liječiti. No svi pokušaji bili su kratkotrajni i bezuspješni. U prva četiri razreda bio je odličan učenik, a s blažim poremećajima u ponašanju nastavnica se dobro nosila. Problemi počinju u petom razredu. – Nije se prilagodio, a postao je i hiperaktivan.
Odlučili smo da se s njim mora raditi. Neko je vrijeme bilo pozitivnih rezultata, no ubrzo bi se sve vraćalo na staro zbog situacije kod kuće. S te je strane izostala podrška, majku nije prihvaćao kao autoritet, a nije bio ni u dobrim odnosima s ocem – priča ravnatelj OŠ Split 3 Zdravko Delaš.
Silvana bi i u školu dolazila u svom uobičajenom izdanju, vjerojatno pod utjecajem alkohola ili tableta za smirenje. Ni ispadi u školi nisu joj bili strani.
– Dino tada počinje podcjenjivati profesore, tući se, izostajati s nastave, maltretirati druge učenike. Upada u loše društvo iz kvarta, a pod utjecajem starijih momaka proglasio se duhovnim vođom u razredu.
U šestom je razredu počinio i prvo kazneno djelo i tako počeo graditi policijski dosje – prisjeća se ravnatelj Delaš. U jednoj obiteljskoj svađi metalnom šipkom teško je ozlijedio oca, a tada se s njim upoznao i splitski Centar za socijalnu skrb.
Dino je upućen u Dom za odgoj djece s poremećajima u ponašanju na Cresu. Teško se prilagodio novoj okolini, a zbog agresivnosti nije pohađao nastavu s ostalom djecom, već je učio sam s odgojiteljem.
Nakon Cresa sve se činilo bolje. Osmi razred završava bez popravnog, uključuje se u tretman Udruge Most, upisuje Srednju pomorsku školu, a u planu je i siguran posao pomorca.
U tretmanu Udruge Most koja se bavi djecom s poremećajima u ponašanju bio je oko dvije godine. – Kada smo ga upoznali, živio je s majkom, u mirnijoj fazi jer je ona apstinirala i uključila se u tretman. No, apstinenciju je teško podnosila.
Bila je depresivna, nekoliko se puta pokušala ubiti i liječila se u psihijatrijskim ustanovama. S učenjem nije bilo problema. Pamte ga kao vrlo inteligentno dijete. No, teško je ispunjavao obveze. Obitelj se bolje povezala tek u posljednje vrijeme, kada je Davor obolio od Parkinsonove bolesti.
Susjedi su viđali Silvanu kako pomaže u kućanskim poslovima, no alkohola se nije odrekla.
Seksualno devijantan
Odrastanje u svijetu nasilja dovelo je i do seksualnih devijacija. Uzbuđivalo ga je davljenje, a Silvana je u nedjelju uletjela u Dininu sobu dok je masturbirao i istovremeno se gušio svilenom kravatom. Izudarao ju je metalnim kipom po glavi, udavio je i svezao joj kravatu oko vrata.
Nazvao je policiju i mirno se predao. Bez emocija, a od njegova pogleda ubojice ostali su zatečeni i iskusni policajci.
Njegova osobna tragedija,tragedija obitelji i društva.