Dok s nestrpljenjem i nadom iščekujemo cjepivo poznate američke farmaceutske korporacije Pfizer (koja je u našoj javnosti do sada bila poznata uglavnom po proizvodnji lijeka za potenciju), nekako usputno promiče činjenica da je ta moćna globalna korporacija proizvela spasonosno cjepivo zahvaljujući suradnji s njemačkom biotehnološkom tvrtkom BioNTech, iza koje stoji bračni par doktora iz Mainza – Ugur Şahin i Özlem Türeci.
Iako je Pfizer najveća farmaceutska industrija na svijetu te ima 88.300 zaposlenih i golemo iskustvo u proizvodnji lijekova (od onih za radiološke i neurološke probleme do liječenja raka), ovog puta su morali doslovce kupiti znanje izvana. Tek tako su, zahvaljujući svojoj tehnološkoj i financijskoj snazi te znanju njemačkih znanstvenika turskog podrijetla pobijedili u globalnoj utrci koja je od proljetos upregnula, ne samo znanstvenike, već i gospodarstva i politike, a sve kako bi se iznašlo rješenje za pandemiju COVID-19 koja je paralizirala naš suvremeni svijet.
Na prvi pogled to je ponajprije humanitarno i etičko pitanje pomoći čovječanstvu. Međutim, ozbiljno je to pitanje i znanstvenog prestiža, utrke za zaradom te nezaobilazne politike. S jedne strane već se šuška o bračnom paru Şahin i Türeci kao ozbiljnim kandidatima za sljedeću Nobelovu nagradu iz medicine, s druge strane dionice Pfizera već kod neslužbene objave potencijalnog uspjeha novog cjepiva vinule su se u nebo, dok je vrijednost tvrtke BioNTech porasla za nevjerojatnu 21 milijardu dolara. Doslovno preko noći dvoje doktora, koji su bili ranije poznati po razvijanju lijeka protiv raka, postali su milijarderi, pozicioniravši se među 100 najbogatijih Nijemaca, a znamo kolika je konkurencija na toj listi.
A ne treba zanemariti ni političku stranu priče jer, kako bi Amerika mogla dozvoliti da Rusi razviju učinkovito cjepivo prije njih. To bi bilo isto kao da su se prije njih spustili na Mjesec, iako znamo da su Rusi cijelo vrijeme vodili u utrci za osvajanje svemira.
Naravno, da uspjeh nije došao preko noći, iako se tako može činiti na prvi pogled. U njega su utkana desetljeća školovanja i obrazovanja, neprospavanih noći i odricanja, pokušaja i pogrešaka, upornosti i predanosti… Uostalom ozbiljno su dogurali u razvoju lijeka protiv raka, gdje su među prvima shvatili da svaki pacijent treba liječenje posebno prilagođeno njemu, budući da ne postoje dva pacijenta kod kojih je genetska mutacija stanica raka identična te su započeli razvoj imunoterapije, koja vodi samo-izlječenju.
A cjelokupno to iskustvo i znanje sredinom siječnja ove godine fokusirano je na razvoj novog cjepiva protiv korona virusa. Bilo je to vrijeme kad se na Zapadu još nisu ozbiljno percipirala upozorenja koja su stizala iz Kine i kad nitko nije mogao zamisliti što bi moglo uslijediti svega par mjeseci kasnije.
Podsjetimo, čak i Svjetska zdravstvena organizacija tek je dva mjeseca poslije proglasila pandemiju. Njemački medicinari su bili svjesni što nas čeka i prionuli ozbiljnom poslu. Znali su da se utrkuju, ne samo s konkurencijom koja je već tada namirisala unosan posao, već i s vremenom.
Zato su cijeli projekt nazvali Lightspeed, odnosno brzina svjetlosti. Nije to bio marketinški štos, već su uistinu u BioNTechu radili takvom predanošću i brzinom da su razvili potpuno novi lijek brzinom svjetlosti. Znamo da u prosjeku razvoj nekog cjepiva traje osam do deset godina, jer je potrebno pored dugotrajnih laboratorijskih istraživanja obaviti i istraživanja na desecima tisuća ljudi. Ali ovi vrijedni istraživači su do prvih potrebnih dozvola i odobrenja došli za manje od godinu dana, a prva testiranja cjepiva u kliničkom razvoju imali su nekoliko mjeseci kasnije dok smo mi bili u prvom zatvaranju.
Prethodni rekord u razvoju cjepiva bio je onaj iz šezdesetih vezan uz cjepivo za zaušnjake, koje je razvijeno za „samo“ četiri godine. Ova priča o uspjehu dvoje medicinara iz Mainza, pritom useljenika iz Turske, nedvojbeno će vrlo brzo biti ekranizirana jer je tipična priča o siromaštvu, upornosti i ostvarenju snova. Priča koja nadahnjuje i pokazuje kako je sve moguće.
Naime, direktor BioNTech-a Ugur Şahin rođen je prije 55 godina u Iskenderunu, na mediteranskoj obali Turske. Otac mu je bio gastarbajter u Njemačkoj, gdje je radio u tvornici Ford u Kölnu i štedio svaku marku kako bi kratkoročno izdržavao obitelj u Turskoj, a dugoročno im osigurao zajednički dom na Zapadu. Tako se 1969. mali Ugur s četiri godine, zajedno s majkom, doselio u Njemačku. Živjeli su skromno i vrlo brzo se uklopio u novu sredinu gdje nije nedostajalo i druge djece turskih migranata. Bio je dobar u osnovnoj školi, igrao je nogomet te su ga zanimale popularne knjige o znanosti, koje je posuđivao u knjižnici lokalne katoličke crkve, u koju je rado navraćao. Bio je prvo dijete turskih migranata koje je 1984. uspješno završilo gimnaziju u Erich-Kästner u Kölnu-Niehlu, a uz redovitu nastavu pohađao je i napredne seminare iz matematike i kemije.
Profesori su u njemu već tada prepoznali potencijal pa nije imao problema upisati matematiku na Fernuniversität Hagen te medicinu na Sveučilištu u Kölnu, gdje je doktorirao 1992. godine tezom o imunoterapiji tumorskih stanica, koja je ocijenjena summa cum laude. Nakon toga je radio kao liječnik interne medicine i hematologije, odnosno onkologije na Sveučilištu u Kölnu, gdje je habilitirao 1999. godine, a potom u sveučilišnoj bolnici Saarland, gdje je navodno upoznao i svoju buduću suprugu Özlem Türeci, koja je u to vrijeme ondje studirala medicinu.
Doktorica Türeci, koja je danas glavna voditeljica istraživanja u kompaniji BioNTech, u kojoj zajedno posjeduju 18% dionica, a koja zapošljava 1300 stručnjaka iz 60 država, rođena je u Njemačkoj u obitelji turskog liječnika, doseljenika iz Istanbula. Odmah su prepoznali zajedničke vrijednosti, ali i zajedničke istraživačke interese. Oboje su bili fokusirani na posao i istraživanja toliko da su i sam dan vjenčanja 2002. dijelom proveli u laboratoriju (prije i nakon matičara).
Znanstveno-istraživački laboratoriji su obilježili njihov život jer je Ugur počeo raditi u laboratoriju sa samo 20 godina.
- Imali smo predavanja od ujutro do 16 sati, no dok su moji kolege studenti onda išli kući, ja sam odlazio u laboratorij i tamo sam radio. Obično do 21 sat, 22 sata, ponekad i do 4 ujutro, nakon čega bih se vraćao biciklom doma”, prisjetio se Sahin u jednom intervjuu.
- Vrlo sam rano shvatio da me zanima znanost, rekao je Sahin kad mu je 2019. prestižna dodijeljena iranska nagrada za znanost Mustafa, a kako prenosi DW-e.
Posebno ga je zanimala imunoterapija, i to kako funkcionira imunosni sustav, odnosno kako ga se može voditi da prepozna i napadne stanice raka. Inače, supruga Özlem trenutačno predaje na Sveučilištu u Mainzu kao i njezin muž te ju smatraju pionirom imunoterapije raka. Tvrdi kako je na njezinu karijeru ponajviše utjecao njezin otac liječnik, pa je već kao djevojčica znala da je to za nju posao iz snova.
- Otac je imao ordinaciju u našoj obiteljskoj kući i mi smo se kao djeca igrali između pacijenata. Već tada nije bilo stroge odvojenosti između posla i privatnog života, prisjeća se Türeci u intervjuu čije je izvatke objavio Deutsche Welle.
Od roditelja koji su se borili za svaku marku i od nje pokušavali napraviti dvije kako bi uspjeli i opstali u Njemačkoj, očito su naslijedili i poduzetnički duh. Tako su 2001. utemeljili biofarmaceutsku tvrtku Ganymed Pharmaceuticals, čiji je fokus upravo na razvoju imunoterapijskih lijekova protiv raka, čemu su posvetili znatan dio svoje karijere. Petnaest godina poslije 2016. korporaciju velikih rezultata i potencijala prodali su japanskom Astellasu za 1,3 milijarde eura.
Paralelno s tim poslom, godine 2008. osnovali su (danas slavni) BioNTech. Težište u radu te tvrtke bilo je na razvoju lijekova za individualizirano liječenje raka. Unatoč inovativnosti u pristupu liječenju i dugogodišnjem trudu, nijedan od eksperimentalnih lijekova nije zaživio na tržištu. No, znanstveni i poslovni svijet vjeruje u njih jer su na tom tragu. Uostalom Zaklada Bill & Melinda Gates uložila je 55 milijuna dolara u njihova istraživanja na dobrobit čovječanstva.
Razvijajući privatni posao nisu zapostavili ni sveučilišnu karijeru, pa Şahin uz direktorsku poziciju i dalje predaje na Sveučilištu u Mainzu, baš kao i njegova supruga docentica Türeci, koja obnaša dužnost direktorice Medicinskog odjela odgovornog za klinički razvoj. Smatraju kako je najbolja opcija teorija i praksa, odnosno istraživanja i njihova tržišna primjena. Tako je cjelokupna njihova preokupacija trenutačno usmjerena na proizvodnju dovoljnih količina cjepiva.
Zato proširuju proizvodne kapacitete kako bi osigurali dovoljne količine za komercijalnu prodaju cjepiva. Pogoni u Idar-Obersteinu i Mainzu rade danonoćno. Oči cijelog svijeta uprte su u njihovo spasonosno cjepivo jer su istraživanja pokazala kako imaju 90-postotnu učinkovitost. Zato su s tremom gledali prva cijepljenja u Velikoj Britaniji s obzirom na to da se primjena u realnom svijetu uvijek pomalo razlikuje od kliničkih studija.
Ako se pitate kako se na život njemačko-turskog bračnog para odrazila globalna slava i bogatstvo koje su im se dogodili zahvaljujući pandemiji, mogli biste se iznenaditi. I dalje žive skromno, na posao dolaze biciklom. Umjesto praćenja burzi, radije čitaju znanstvene časopise i slušaju pop osamdesetih. Izbjegavaju čak i novine s kojih vrište senzacionalistički naslovi o njihovom primjeru uspjeha iz snova te idealnoj imigrantskoj priči.
Kažu da su sretniji kad čitaju o zaslugama svojih istraživanja, nego o sebi. Ne žele biti ni zastavica kojom mašu političari kad govore o važnosti prihvaćanja migranata. Međutim, unatoč njihovoj skromnosti, Financial Times i niz drugih prestižnih medija već su ih proglasili osobama godine. Prema FT-u oni su simbol znanstvene i poslovne izvrsnosti. Oni uistinu jesu inspiracija svima koji žele uspjeti, pa tako i nama u Hrvatskoj.
A što još možemo naučiti iz njihove priče? Prije svega ova uspješna priča migranata koji su zadužili cijeli svijet govori nam o tome, koliko migranti koji su se uklopili u useljeničke zemlje, prihvatili njezine vrijednosti, ali i mogućnosti koje pruža, te koji su spremni učiti i mukotrpno raditi, mogu biti blagoslov i bogatstvo. Uostalom toliki useljenici u Hrvatsku proteklih stoljeća, koji su postali naturalizirani Hrvati, promijenili su lice Zagreba i Hrvatske.
A u ovoj suvremenoj tursko-njemačkoj priči mogu su prepoznati, ne samo mnogobrojne turske, već i hrvatske obitelji, koje su – živeći za Hrvatsku – izgrađivale Njemačku. I to ne samo materijalno, već i intelektualno.
Uostalom najbolji primjer je naš znanstvenik Ivan Đikić. Druga važna poruka odnosi se na važnost znanosti i istraživanja (u koje Hrvatska premalo ulaže), a posebno na primijenjenu znanost, odnosno povezivanje znanosti i poslovnog svijeta. Znanost ne može biti sama sebi svrha, već mora osluškivati svijet oko sebe i nuditi rješenja koja će unaprijediti kvalitetu života i razvoj, a ako se znanstveni rezultati mogu iskoristiti u komercijalne svrhe, to nije grijeh, niti će obeščastiti znanost, kako neki kod nas još misle.
Treća pouka koju možemo izvući jest kako se u današnjem globaliziranom svijetu znanje nalazi posvuda, te više nije vezano samo uz moćnu Ameriku. Pristup znanju i idejama je globalan i više nije važno gdje se nalazite kako biste mogli sudjelovati u globalnoj utrci. Sve što vas čini inovativnim, kreativnim, drukčijim… relativno brzo postaje globalno konkurentno.
Ali isto tako i konkurencija nam je globalna pa je samim time uspjeh teže izboriti, budući da do istih rješenja mogu brzo doći i drugi. Zato već danas za vratom Pfizeru i BioNTechu pušu i drugi znanstvenici i proizvođači, a pritom su među najozbiljnijim rješenjima u borbi protiv pandemije i oni iz Rusije i Kine, koje smo donedavno podcjenjivali. Svijet je uistinu globalan i uz sve nedaće globalizacije, puno je mogućnosti koje nas mogu učiniti bogatima.
Dakle, dobra je vijest da danas revolucionarna rješenja mogu doći iz bilo kojeg svijeta te kako na njih nisu pretplaćeni samo veliki i moćni. Uostalom nije li najbrži električni automobil, koji je natjerao na ulaganja i veliki Porsche, došao iz male Hrvatske. No, istodobno je loša vijest, da oni moćni, koji ostanu bez ideja i inovativnosti, bez problema mogu kupiti na bilo kojem dijelu svijeta i znanja, i ideje.
