Hrvatska je ušla u Europsku uniju, kriza je petu godinu osiromašivala građane, a brojku na Zavodu za zapošljavanje podigla na više od 360 tisuća. Definiciju braka na referendumu unijeli smo u Ustav te smo izabrali nove župane, gradonačelnike i načelnike.
Pregled 2013. u Hrvatskoj počinjemo ulaskom Hrvatske u Europsku uniju jer je to zasigurno najvažniji događaj koji je obilježio godinu na izmaku. Za 10, 20 ili 30 godina djeca će nas vjerojatno pitati gdje smo bili tog 1. srpnja 2013. godine kada smo postali dio ujedinjene Europe sa svim svojim prednostima i manama. A mi ćemo vjerojatno imati spremne odgovore na to pitanje, kao što većina ljudi pamti i gdje je bila onoga dana kada je Hrvatska proglasila svoju neovisnost. To su neki od povijesnih datuma koji se pamte cijeli život.
1. Ulazak u Europsku uniju
– Naša je povijest bila teška, a često i tragična. Ulazimo u Europu da bismo sebi i novim generacijama osigurali mir i stabilnost – poručio je toga dana na Trgu bana Jelačića predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, dok je premijer Milanović u svom govoru naglasio regionalnu ulogu Hrvatske nakon ulaska u Uniju. – Hrvatska je izabrala biti most prema boljoj budućnosti regije kojoj su proeuropske težnje, uz najviše standarde zaštite manjinskih nacionalnih prava, najefikasnije sredstvo za prevladavanje prošlih trauma – rekao je Milanović na Trgu.
Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso pozdravio je 28. članicu izjavivši da je hrvatski uspjeh zasluga napornog rada građana. – Vratili ste Hrvatsku na mjesto koje joj pripada, u srce Europe – poručio je Barroso. Vladi i vodećim političarima tih je dana porastao rejting u javnosti, nakratko se ponovno probudio optimizam i vjera "u bolje sutra" koja nije bila na dobrom glasu tijekom cijele godine zbog teške krize i pada BDP-a već pet godina zaredom. Ulazak u Uniju zasjenio je i nedolazak "najmoćnije žene Europe", a i jedne od najmoćnijih liderica svijeta, njemačke kancelarke Angele Merkel. Ona je svoj postupak opravdavala obvezama, ali mnogima je bilo jasno da je "preskočila" Zagreb zbog pitanja europskog uhidbenog naloga i (ne)izručenja Josipa Perkovića njezinoj državi.
Vlada je nekoliko dana prije ulaska Hrvatske u EU izmijenila zakon kojim se uređuje primjena europskog uhidbenog naloga i to na taj način da se ne izručuju optuženici za zločine počinjene prije 2002. godine. I neke druge države članice na taj su način "štitile" svoje građane od izručenja, ali Hrvatska se u pregovorima za ulazak u EU dogovorila nešto sasvim drugo. Time je, u prvom redu, onemogućeno izručenje bivšeg dužnosnika UDB-e i poslije hrvatskog obavještajca Josipa Perkovića Njemačkoj koja ga traži zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića iz 80-ih godina, a zakon je u medijima ubrzo prozvan "Lex Perković".
Vlada je tvrdoglavo branila svoje stajalište, a Europska komisija već je u prvim mjesecima članstva zaprijetila sankcijama neposlušnoj članici ako se ne povuče sporna odredba. Kompromis je na kraju postignut tako što je Vlada donijela odluku da sporna odredba prestaje važiti od 1. siječnja 2014. godine, iako su prvo govorili kako će taj rok biti 1. srpnja iste godine. Oporba predvođena HDZ-om tvrdila je da se Hrvatska ovim postupkom osramotila pred ulazak u EU, dok premijer Zoran Milanović i dalje u intervjuima brani svoje stajalište tvrdeći da samo traži jednaka prava za sve članice. Slučaj će se razvući i u 2014. godinu jer ostaje neriješeno pitanje sudbine Josipa Perkovića i njegova suđenja u Njemačkoj.
Izbori za Europski parlament
"Demokracija košta", tim riječima predsjednik SDP-a i hrvatski premijer Zoran Milanović objašnjavao je odluku da se razdvoje lokalni izbori od izbora za Europski parlament koje smo obavili dva i pol mjeseca prije ulaska u EU. Stranke vladajuće Kukuriku-koalicije na te su izbore odlučile izaći razjedinjeno, odnosno bez IDS-a te su izgubile od koalicije HDZ-a, HSP-a dr. Ante Starčević i BUZ-a. HDZ-ova koalicija dobila je šest zastupnika (od kojih je jedan bila predsjednica HSP-a AS Ruža Tomašić), SDP-ova koalicija sa HNS-om i HSU-om je dobila pet zastupnika, a Hrvatski laburisti došli su do jednog zastupnika.
Kampanju je obilježio "verbalni rat" premijera Milanovića i Ruže Tomašić koja je kazala da su "Hrvati u Hrvatskoj domaćini, a svi ostali gosti" za koju je tvrdila da je pogrešno prenesena i izvučena iz konteksta. Izbore je obilježila mala izlaznost (20,84 posto) i veliki broj nevažećih listića (5,07 posto), najviše preferencijalnih glasova dobio je SDP-ovac Tonino Picula (112 tisuća), a konačan rezultat je bio: HDZ-ova koalicija 32,86 posto, SDP-ova koalicija 32,07 posto, a Hrvatski laburisti osvojili su 5,77 posto glasova. Nakon ulaska u Europsku uniju Hrvatska je dobila i svog prvog povjerenika u Europskoj komisiji, a to mjesto pripalo je dotadašnjem potpredsjedniku Vlade Nevenu Mimici koji je u EK zadužen za područje zaštite potrošača.
Lokalni izbori
Budući da "demokracija košta", malo više od mjesec dana nakon europskih izbora građani su ponovno izašli na birališta u prvom krugu lokalnih izbora, a potom početkom lipnja i u drugom krugu. Prvi put kao nezavisni kandidat Milan Bandić osvojio je izbore za gradonačelnika Zagreba te dokazao da mu SDP nije potreban za nastavak vladavine glavnim gradom Hrvatske. U drugom krugu pobijedio je kandidata SDP-a Ranka Ostojića sa 65 u odnosu na 32 posto glasova. Izbore u Zagrebu obilježila je odluka predsjedništva SDP-a da se kao gradonačelničkog kandidata nekoliko mjeseci prije makne šefa zagrebačke organizacije Davora Bernardića i "instalira" Ostojića. Taj potez Milanoviću nije donio željeni rezultat i pobjedu u glavnom gradu. HDZ-ova kandidatkinja Margareta Mađerić sa 5,41 posto glasova u prvom krugu smjestila se na četvrto mjesto iza Bandića, Ostojića i Vladimira Ferdeljija.
SDP je uspio pobijediti u velikoj bitci s HDZ-om za drugi po veličini grad u Hrvatskoj – Split. Njihov kandidat Ivo Baldasar u drugom krugu pobijedio je HDZ-ovca Vjekoslava Ivaniševića za manje od jednog postotnog poena, odnosno samo za oko šestotinjak glasova. Mnogi su kao iznenađenje navodili činjenicu da tadašnji gradonačelnik Željko Kerum nije ni ušao u drugi krug, a u prvom krugu osvojio je 18 posto glasova, tri posto manje od HDZ-ovca Ivaniševića. U Osijeku je nezavisni kandidat kojeg je podržavao SDP, Ivica Vrkić u drugom krugu pobijedio HDSSB-ovca Krešimira Bubala, dok je u Rijeci gradonačelnik ostao Vojko Obersnel koji je nadmoćno u drugom krugu pobijedio HDZ-ovca Hrvoja Burića. Žestoka kampanja obilježila je i izbore u Vukovaru, gdje je SDP-ovac Željko Sabo ostao gradonačelnikom nakon što je u drugom krugu sa 53 naspram 45 posto glasova pobijedio HDZ-ovca Ivana Penavu. SDP nije uspio srušiti IDS-ovu dominaciju Istrom jer bivši IDS-ovac kojeg su podupirali, saborski zastupnik Damir Kajin, u drugom krugu nije uspio dobiti više glasova od Valtera Flege.
Referendum o definiciji braka
Građani Hrvatske u prosincu su na prvom "narodnom referendumu", raspisanom na osnovi prikupljenih više od 700 tisuća potpisa građana, odlučili da se u Ustav ugradi definicija braka kao "životne zajednice žene i muškarca". Odaziv na referendum 1. prosinca bio je 37,9 posto (1,436.835 građana), za uvrštenje definicije braka glasovalo je 65,6 posto birača (946.433), a protiv je bilo 33,5 posto (481.534). Prije održavanja referenduma gotovo cijelu godinu trajala je žestoka kampanja „za“ i „protiv“ u kojoj su oni „za“ tvrdili kako će se time zaštititi ono što je građanima bitno i da se time nikoga ne diskriminira niti se oduzimaju nekome prava, dok je opcija „protiv“ tvrdila da se time diskriminiraju homoseksualni parovi i drugi oblici obiteljskog života koji sada nisu zaštićeni u Ustavu.
Vladajuća Kukuriku-koalicija jasno je stala na stranu „protiv“, dok je oporbeni HDZ bio za uvrštenje ovakve definicije braka u Ustav, koja je već godinama izrečena istim riječima u Obiteljskom zakonu. U javnosti se raspravljalo i o tome trebaju li saborski zastupnici, nakon odluke na referendumu, potvrditi izbor birača. Tu raspravu prekinuo je Ustavni sud koji je jasno kazao da odluka glasača na referendumu izravno ulazi u Ustav.
Kao odgovor na referendum, Vlada je u saborsku proceduru poslala Zakon o životnom partnerstvu koji će partnerima u istospolnim zajednicama dati jednaka prava kao i bračnim partnerima, uz iznimku da se njihova zajednica neće zvati brakom, što bi nakon referenduma bilo neustavno, i neće imati mogućnost posvajanja djece. I na primjeru ovog referenduma pokazala se proročanskom izjava Zorana Milanovića početkom godine da "demokracija košta", ali je i pokazano da je moguće organizirati "narodni referendum" na kojem će građani odlučivati ne samo o svojim predstavnicima, nego i o konkretnim odlukama koje se donose. Uz rasprave o samoj biti provedenog referenduma trajale su i političke rasprave o promjenama Ustava i zakona prema kojima bi se trebala urediti pitanja koja mogu doći pred građane na referendumu, procesu prikupljanja potpisa i referendumskom procesu. Ta pitanja ostaju otvorena i u 2014. godini jer promjene Ustava u Saboru nisu donesene zato što vladajući za sada ne mogu skupiti dvotrećinsku većinu kojom bi ih izglasovali.
Ćirilica u Vukovaru
Godine 2002. SDP-ova vladajuća koalicija i HDZ zajedno su u Saboru podržali ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina, 2009. godine HDZ i HSP izglasovali su promjene Statuta grada Vukovara, a na popisu stanovništva utvrđeno je da pripadnika srpske manjine u Vukovaru ima više od 33 posto u odnosu na ukupno stanovništvo. To je sve dovelo do ostvarivanja uvjeta da se u "gradu heroju" postave ploče s dvopismenim i dvojezičnim natpisima koje su izazvale toliku buru u javnosti. Sukob zagovornika i protivnika ćirilice u Vukovaru kulminirao je u rujnu kada je aktualna vlast u cik zore odlučila postaviti te ploče na zgrade državnih institucija u gradu, što je dovelo do sukoba protivnika postavljanja ploča i policije. U sljedećim mjesecima ploče su prosvjednici nekoliko puta skidali, a vlast ih ponovno postavljala i pokušavala, uz pomoć snaga MUP-a, održati na svome mjestu.
Kao odgovor na postavljanje dvojezičnih ploča u Vukovaru, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara i mnoge druge braniteljske udruge organizirale su prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma prema kojem bi pravo na uporabu jezika i pisma manjine imale u sredinama u kojima čine više od 50 posto stanovništva. Taj referendum mediji su nazvali "referendumom protiv ćirilice u Vukovaru", a Stožer tvrdi kako je za raspisivanje referenduma prikupio više od 650 tisuća potpisa, što je prema sadašnjim kriterijima dovoljno za njegovo raspisivanje.
S druge strane, premijer Zoran Milanović zaprijetio je da referendum o ćirilici "nikada neće proći" dok je on premijer jer je riječ o "otvorenoj diskriminaciji". – Postoje određene granice preko kojih jednostavno ne možete tolerirati diskriminiranje manjine. To smatram jednom lošom inicijativom i suprotstavit ćemo joj se svim sredstvima – rekao je Milanović o referendumu protiv ćirilice.
Uz postavljanje ćiriličnih ploča može se vezati i nemili događaj koji se dogodio u koloni sjećanja za žrtve Vukovara 18. studenog kada su kolonu u kojoj su bila tri predsjednika, predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, predsjednik Sabora Josip Leko i predsjednik Vlade Zoran Milanović, zaustavili ljudi koje je organizirao Stožer. Iako su najavljivali da tako neće biti, Stožer je organizirao drugu kolonu sjećanja koja je prepriječila put državnom vrhu prema memorijalnom groblju. Nakon kratkih konzultacija, Josipović, Leko i Milanović odustali su od daljnjeg hodanja u koloni te su otišli položiti vijence na Ovčaru.
Ekonomska kriza
Uz sve što smo nabrojili, proteklu 2013. godinu slobodno možemo nazvati "godinom građana Hrvatske" koji su čak četiri puta izlazili na birališta kako bi se čuo njihov glas, a njihov glas od 1. srpnja čuje se i u institucijama Europske unije te smo, na neki način, postali kreatori europske budućnosti. No, sve pozitivne strane zasjenila je duboka ekonomska kriza iz koje se već pet godina ne uspijevamo izvući, pad BDP-a, proizvodnje i sve veća "vojska ljudi" na zavodu za zapošljavanje koja ne može doći do gole egzistencije te često najavljuje odlazak iz Lijepe naše.
Ostale članke iz specijala Pregled 2013. godine pročitajte OVDJE
2013...godina bez ijedne pametne rečenice u HR, ali zato nebrojeno mnogo boljševičkih umobolnih ispada