Zdravstveno stanje drugog čovjeka u državi, predsjednika Sabora Borisa Šprema, koji boluje od plazmablastičnog mijeloma, izuzetno je teško te je u četvrtak ujutro u šest sati iz zračne luke u Frankfurtu otišao na liječenje u SAD. Šprem će nakon dolaska u SAD biti primljen u vodeći svjetski centar koji se bavi liječenjem tumora, MD Anderson Cancer Center u Houstonu, a troškove dijagnostike i obrade snosit će HZZO.
>> Predsjednik Sabora Boris Šprem odlazi na liječenje u SAD
Elitni centar
Riječ je o elitnom centru, u kakvima su se liječili Franjo Tuđman i Gojko Šušak, i u kojem samo ulazak u program, prema tvrdnjama liječnika, stoji više od 20 tisuća dolara. Osim dijagnostičkih metoda, koje Hrvatska nema, stručnjaci u Houstonu razvili su i najuspješnije terapije za liječenje plazmablastičnog mijeloma, a provode i eksperimentalna liječenja, primjerice matičnim stanicama koja HZZO u pravilu ne odobrava.
Odluku o Špremovu odlasku u SAD, nakon što mu se, poslije godinu dana, u lipnju bolest vratila, donio je liječnički konzilij KBC-a Zagreb u čijem su sastavu prof. Boris Labar, prof. Radovan Vrhovac i prof. Damir Nemet. Špremov odlazak u SAD, otkriva prof. Nemet, nije neplaniran, jer su se s kolegama iz Houstona, New Yorka i Barcelone liječnici savjetovali od početka Špremove bolesti.
– Iscrpili smo sve mogućnosti liječenja u Hrvatskoj i Europi, a bolest i dalje napreduje. Ovo su situacije kada se ide na sve ili ništa – potvrdio je prof. Nemet.
Nakon što se lani Špremu bolest povukla, u lipnju se, otkriva prof. Nemet, vratila u liječnicima nepoznatom, divljem obliku.
– Kada je operirana metastaza na sinusu, bilo je jasno da preostaje samo agresivno liječenje zračenjem i kemoterapijama, na koje inače ta vrsta tumora dobro reagira – objasnio je.
Nažalost, nakon dva ciklusa liječenja, nalazi koji su stigli prije 10-ak dana pokazali su da rezultati nisu dobri te da je Špremu stanje samo trenutačno stabilizirano. Iz liječničkih krugova neslužbeno doznajemo i da se kod Šprema, u tri tjedna, broj malignih stanica sa 10 povećao na 80 posto (da se bolest povukla smatra se kada se broj malignih stanica smanji na 5 posto, op.a).
Nemamo lijekova
Sam Šprem, tvrdi prof. Nemet, iako fizički iscrpljen, psihički se osjeća dobro, a na liječenje u SAD-u pristao je kada je čuo da drugih opcija nema.
– Riječ je o rijetkom obliku mijeloma jer on inače nema tako brzu progresiju – istaknuo je liječnik.
Unatoč liječenju mijelom je toliko napredovao da su liječnici, osim sinusa, zračili kukove i mišić na nozi kako ne bi došlo do frakture kostiju jer je, kažu, očito da se ta vrsta mijeloma ponaša i kao akutna leukemija i kao sarkom. Jedina je preostala opcija, tvrdi prof. Nemet, da se u Houstonu napravi genska analiza ekspresije te vrste mijeloma i tako pokuša pronaći adekvatno liječenje koje bi smanjilo broj malignih stanica. Tek to bi Špremu omogućilo transplantaciju koštane srži ili liječenje bolesti krvotvornim matičnim stanicama. Inače, i tu, otkriva prof. Nemet, postoji problem jer iskustva s takvim transplantacijama liječnici u Hrvatskoj imaju samo u mlađih pacijenata, dok je u Špremovoj dobi uspjeh prilično upitan, pa se sam postupak mora raditi na drugačiji način od onog koji se radi u Hrvatskoj.
– Za 10-ak dana znat ćemo koju će metodu za smanjenje broja tumorskih stanica preporučiti houstonski kolege, a postoji nekoliko lijekova koji nama nisu dostupni, između ostalog i novi "pametni lijek" koji je za liječenje te vrste mijeloma prije mjesec i pol dana odobren od američke Agencije za lijekove FDA – otkrio je prof. Nemet.
Uspije li liječenje, donor koštane srži bit će Špremov brat jer su testovi pokazali podudarnost.
Mogli bi birače i porezne obveznike obavijestit prilikom sljedećih izbora koje sve privilegije imaju saborski zastupnici i članovi Vlade. Ovako naivan narod misli kako se privilegije zaustavljaju na nelošoj plaći i jeftinoj menzi. Bilo bi lijepo kad bi među privilegije naših političara i službeno dodali mogućnost ultraskupih liječenja o trošku poreznih obveznika. Da se vidi. Špremu bih poručio da ne treba samo znati dostojanstveno živjeti već treba znati i dostojanstveno umrijeti. Puno je dostojanstveniji umrijeti u Hrvatskoj, nestati tiho zaboravljen od sistema, nego se ovako grebati i gurati preko reda. Sramota!