Kolike su šanse da se u trenutku snažnog potresa nađete u prostorijama Seizmološke službe? Male. No, mi smo imali tu 'sreću'. Samo dan prije seizmolog Tomislav Fiket rekao nam je kako je dosta nepopularan jer ističe kako onaj pravi 'zagrebački' potres još nismo vidjeli. Seizmolozi su ove godine medijski ljudi, isto kao I oni na prvim linijama borbe protiv COVIDa-19. I jedni I drugi protiv svoje volje. Logično je bilo zaključiti kako je vrijedna reportaža za ovaj tjedan otići od Seizmološke službe PMF-a u Zagrebu I napraviti priču o ovih nekoliko ljudi koji motre na Zemljine drhtaje koji, naučila je to I ova generacija, znaju biti rušilački.
Tako smo i napravili, dogovor je u bio u podne, stiglo je još redakcija. Dočekao nas je Tomislav Fiket, krenuli smo od osnova, Andrije Mohorovičića.
- Čekamo već neko vrijeme da nam se konačn dodijele sredstva koja su već ovdje. Tim europskim novcem bismo nadogradili mrežu seizmometara, imamo ih u Hrvatskoj samo 17, unutrašnjost Bosne i Hercegovine nam je 'gluha', počeo je Fiket priču o seizmolozima vodeći nas u podrum gdje se čuvaju instrumenti koje nema nitko. Sprave kakvima se početkom stoljeća mjerio potres, one pomoću kojih je veliki naš znanstvenik došao do svojeg najznačajnijeg znanstvenog rada, Mohorovičićeva diskontinuiteta. - Evo, ovdje je sprava kojom je utvrđena eksplozija u Tunguski. Na ovoj do nje izmjereni su prvi sovjetski nuklearni pokusi. Ali, vidite, oštetio ih je proljetni potres, sad je tako kako jest, govori nam seizmolog vodeći nas u susjednu prostoriju.
Video: Srušene kuće u Petrinji nakon potresa
- Da, mi doista ne bismo željeli biti nikakve medijske zvijezde da se nas pita, radije bismo imali mirniju godinu, ova je zaista iznimna, govori nam. U prostorijama Seizmološke službe čuvaju se uređaji koje je koristio otac moderne seizmologije Mohorovičić u svojoj cijelosti. Odnosno malo rasklimane.
- Utezi su pali kada je treslo u proljeće, ali još su tu. Nijemci imaju stiroporne surogate, mi ipak sve čuvamo, govori nam Fiket dok razgledamo Mohorovičićevu dokumentaciju gdje je i obavijest o njegovoj smrti. Nismo otišli dalje, počelo je tresti. Jako, i sve jače. - To je to, evo ga. Zagrebački potres, kratko je rekao seizmolog nastavivši: - Idemo odmah van! Ostavili smo dodatno rasklimane sprave legendarnog znanstvenika iza sebe. Novinarska je radoznalost zapovijedala da zavirimo u sobu s računalima na kojima se očitavala crvena točka epicentra. Vraški blizu Zagreba.
- Opasno je! Napustite zgradu!, upozoreni smo. Sasvim točno, ispred ulaza komadi su fasade, zgrada se zaključava. Dobili smo tek informaciju – 6,3 po Richteru, epicentar jugozapadno od Petrinje, vrlo blizu jučerašnje točke udara. Idemo prema gradu. Svi su vani, na cesti je gužva, ima i situacija, šok je uzrokovao da se pojedinima mora pružiti pomoć. Nitko ne vjeruje, potres je prilično snažniji od onog proljetnog. Centar je u novim ruševinama.
Jučer čitam da nisu povezani zagrebački i ovaj potres u Petrinji. U Zagrebu je treslo 1905 i 1906, a nakon toga jaki potres u Pokupsko. 1909. Sada je opet prvo na proljeće u Zagrebu, a nakon toga malo južnije odd Pokupskog. Pa kak nisu povezani?