Ljudi šeću, piju kave, s djecom su u parkovima, sve se čini kao da se život odvija normalno. Ali nije. Ni blizu. Kada se pobliže pogleda, lica su im zabrinuta, ne smiju se. Potiho razgovaraju.
To su scene iz Mukačeva, grada u Ukrajini 50-ak kilometara sjeverno od granice s Mađarskom i nekih 230 kilometara južno od Lavova. Tu ruska vojska još nije došla.
Večernjakovi reporteri u Mukačevu: Snimio Boris Ščitar
- Ovo su teška vremena, ovo što se događa našoj Ukrajini je stravično. Svijet mora reagirati - započinje priču Vadim Pilipenko, Ukrajinac koji je prije dva dana pobjegao iz Kijeva kada su se prve ruske granate obrušile na grad.
- Uzeo sam pod ruku djecu, na brzinu smo žena i ja spakirali najosnovnije stvari te smo se autom iz Kijeva uputili ovdje u Mukačevo. Ovdje nam prijatelji imaju obitelj pa smo privremeno kod njih. Trenutno je u cijeloj ovoj regiji jako teško pronaći smještaj - priča nam Vadim. Kaže da ima i plan za dalje.
Večernjakovi reporteri u Mukačevu: Snimio Boris Ščitar
- Želim suprugu i djecu poslati negdje na sigurno, Slovačku ili Poljsku, da znam da su oni dobro, a ja ću se potom priključiti obrani Ukrajine. To je jedino što nam preostaje - skoro sa suzom u očima priča nam Vadim. Kaže da želi da se ova njegova poruka čuje u svijetu jer nitko nije zavrijedio ovakvu patnju, posebno ne najmlađi Ukrajinci.
Vladim, ukoliko to poželi, moći će se prijaviti u jednom od regrutnih centara. Prošli smo pokraj jednog i ljudstva, kako izgleda ne nedostaje. Ljudi u uniformama nisu raspoloženi za razgovor i fotografiranje koje je strogo zabranjeno. Vojnici su samo odmahivali glavom kada bi vidjeli fotoaparat. Samo nam je jedan objasnio da ne želi da ga se fotografira jer mu roditelji još ne znaju da se prijavio u vojsku.
Dok smo u prijepodnevnim satima prelazili mađarsko-ukrajinsku granicu gužva s ukrajinske strane bila je oko kilometar, ali se svakom sekundom povećavala. Ljudi su satima čekali za prelazak u sigurnu Mađarsku.
Solomonovo - granični prijelaz s ukrajinske strane: Snimio Boris Ščitar
Inače, koliko su Ukrajinci oprezni, a na to ih je uputio i njihov predsjednik Volodimir Zelenski kada je rekao da prijave sve sumnjive ljude i događaje, dokazuje i činjenica da su građani policiji prijavili ekipu Večernjeg lista kada smo fotografirali po središtu Mukačeva. Jedan od stanovnika nas je doslovno pratio po gradu. Policajci, simpatični, ali naoružani do zuba su nas presreli i tražili dokumente.
Kada su se uvjerili da smo iz Hrvatske i novinari (točno tim redom) te fotografirali dokumente, lijepo su se zahvalili i nastavili dalje. Nešto ranije, jedna gospođa koja je samo vidjela fotoaparat na kolegi Borisu Ščitaru, pristupila je i dosta oštro pitala: Tko ste? Odakle ste?
Kada smo joj objasnili da smo iz Hrvatske i da smo novinari, brzo je promijenila izraz lica, nabacila smiješak i rekla: Onda dobro, sretno vam bilo...
Večernjakovi reporteri u Mukačevu: Snimio Boris Ščitar
Tijek događaja u Ukrajini pratite OVDJE.
Ono što je većini promaklo je da su Rusija i Srbija jedine pokrenule osvajačke ratove u Europi nakon WWII. Čak je i obrazac isti, agresija na zemlje kojima negiraju naciju i teritorij. Nije slučajno i zahtijevati će slične konzekvence, izolirati i oslabiti agresore