Francuzi su prije nešto više od godinu dana za predsjednika izabrali socijalista Francoisa Hollandea u nadi da će se stanje barem malo promijeniti nabolje: da će biti zaustavljeno rezanje radničkih prava, da će gospodarstvo ponovno početi rasti i stvarati nova radna mjesta, da će prestati rasti broj nezaposlenih. Ali, nade su se izjalovile.
Industrijska poduzeća sele se u zemlje s nižim nadnicama, poljoprivreda – unatoč velikim subvencijama iz Europske unije – sve dublje tone, Francuskom se širi nezadovoljstvo. U Bretanji su pokrenuti masovni prosvjedi, a zajednički simbol je crvena kapa. Zbog masovnosti prosvjeda u kojima sudjeluju svi slojevi društva vlada u Parizu sve je nervoznija.
>>Izboden jedan parlamentarac, desničari Hollandeu urlikali: Odlazi!
Ma kakav imperijalizam, kakvi istospolni brakovi... Hollande je uveo s jedne strane iznimno jaka i nedodirljiva radnička prava, s druge strane povećao poreze, i sad nitko ne želi investirati i svojim radom financirati njegovu socijalnu državu. Francuzi, a i cijela EU, ne mogu shvatiti da nema blagostanja bez rada i ta se kula od karata počela urušavati.