Yousef Alhelo nakon devet godina u Velikoj Britaniji planirao je trajno se vratiti u Gazu koja je. Nakon posljednjeg posjeta domu, otišao je mjesec dana prije početka rata kojeg, kaže, nitko nije očekivao. Tamo mu je cijela obitelj, ostao je bez puno bliskih osoba, no on od prvog dana izvještava više od milijun pratitelja na društvenim mrežama o stanju u Gazi. Njegovi roditelji su živi, ali "rekli su da čekaju trenutak vlastite smrti". Bombe i rakete svakodnevna su pojava, a Palestinci su izgubili povjerenje u arapske vlade. Tijekom intervjua za Večernji list, Yousef se osvrće i na odsutnost arapske osude prema ovim događanjima.
Kakva je opća situacija u Pojasu Gaze?
Prošla je godina dana od izraelskog genocidnog rata u Gazi. Nema sumnje da je to tako. Situacija je vrlo opasna. Komunikacija je jako otežana jer nema interneta, pa ni komunikacijskih linija. Gdje god i kad god pokušavam stupiti u kontakt s njima, nailazim na poteškoće. Zadnji put kada sam ih uspio kontaktirati, rekli su da su dobro, ali na sjeveru vlada glad, situacija je teška, a na jugu se odvijaju neselektivna bombardiranja. Moj otac i brat žive u šatorima, što znači da su raseljeni i ponovno izbjegli. To znači da palestinski narod sada proživljava novu Nakbu. Nakon katastrofe 1948. godine, ponovno su suočeni s nedostatkom hrane, pitke vode, sigurnih mjesta, lijekova, sigurnosti i osnovnih životnih potrepština. Izrael je uništio sve što je bilo potrebno za život, bilo da se radilo o restoranima, kafićima ili infrastrukturi. Gaza je uništena do temelja, uključujući i betonske zgrade, ostavljajući narod u očajnoj situaciji.
Prema vašim informacijama , koliko je do sada poginulo ljudi?
Službeni izvori u Pojasu Gaze navode da je službeni broj zabilježenih mučenika četrdeset i dvije tisuće, uključujući šesnaest tisuća djece. Naravno, postoji tisuće onih koji nisu registrirani zbog poteškoća u transportu do bolnica ili zato što su odmah pokopani bez registracije. Njihova imena se ne bilježe, a ima i ljudi koji su nestali ispod ruševina. Vjerojatno se pretpostavlja da ima osoba koje su bile zatočene i onih koji su nestali, ali ono što je dokumentirano iznosi između šezdeset i šezdeset pet tisuća. Također, ima i onih koji su umrli od posljedica rata, jer za oboljele od različitih vrsta karcinoma nema lijekova, pa bi ukupan broj mogao doseći i sto tisuća. Osim toga, ima i 100 tisuća ranjenih. Naravno, mnogi su ljudi postali invalidi i izgubili su udove.
Nakon godinu dana rata, Izrael je tvrdio da je eliminirao Hamas. No, jučer su se pojavili s novim napadima velikih razmjera. Kakve informacije imate? Jesu li stvarno eliminirali Hamas, kako tvrde Izraelci, ili smo svjedoci povratka Hamasa? Izvještaji govore da su bombardirali Tel Aviv i izraelska naselja oko Gaze!
Ja, kao osoba koja živi u Gazi, novinar i politički komentator, smatram da je teško eliminirati otpor. Izrael i Zapad otpor nazivaju terorizmom palestinskog naroda, dok pristaše palestinske stvari to nazivaju otporom. Ono što se dogodilo jučer jest da su projektili ispaljeni iz Gaze na Tel Aviv, prouzročili određenu štetu. To ukazuje na to da je otpor još uvijek prisutan, iako su njegove mogućnosti iscrpljene i oslabljene. Nema sumnje da se otpor neće predati. Izrael pokušava slomiti volju palestinskog naroda ubijanjem, uništavanjem, raseljavanjem i svim tim sramotnim postupcima. No, vjerujem da Netanyahu neće uspjeti slomiti volju otpora. Mnogi Palestinci sada podržavaju otpor jer je Izrael ubio nevine ljude. Izrael vjeruje da će ubijanjem nevinih ljudi i raširenim razaranjem eliminirati ono što nazivaju terorizmom ili otporom.
Prema međunarodnom pravu, svaki narod pod okupacijom ima pravo braniti svoju zemlju. Ako neka država napadne Ukrajinu, ili Hrvatsku, ljudi imaju pravo braniti se i neće šutjeti. Moramo zapamtiti da sloboda svijeta nije potpuna bez slobode palestinskog naroda. Kao Palestinac, ponosan sam što sam rođen kao Palestinac. Ne vidimo dovoljno solidarnosti svijeta. Milijuni ljudi izašli su na marševe jer je palestinsko pitanje humanitarno, a ne političko ili vjersko pitanje. Okupacijska država pokušava promovirati da se radi o ratu između Židova i Muslimana. Ovo je laž. Ima kršćanskih Palestinaca koji su bili mučenici i ubijeni su u izraelskim napadima.
U kakvoj su situaciji kršćani? Nitko se ne sjeća, ali mislim, bio je dobar postotak kršćana u Gazi, uključujući njihove crkve i bogoslužja.
Živio sam u Gazi i posjetio najmanje tri crkve. Imam nekoliko prijatelja kršćana koji su Palestinci iz Gaze. Nekada se njihov broj mjerio u tisućama, no posljednjih se godina smanjio. Čak i pod vladavinom Hamasa bilo je kršćana, a njihov broj sada iznosi najmanje dvije tisuće ljudi. Imaju privatne škole i crkve, no neki od njih su bili napadnuti i postali mučenici. Postoji sloboda u ibadetu (vjerskom opredjeljenju). Neki zapadni mediji pokušavaju zbuniti i iskriviti sliku te tvrditi da su njihova prava nepotpuna. Međutim, to je laž. Ima, naravno, kršćana na Zapadnoj obali, kao što znamo u Nazaretu i Betlehemu. Kršćanima iz Pojasa Gaze zabranjeno je odlazak na bogoslužje u Betlehem i Nazaret. To ukazuje na to da Izrael jednako cilja sve Palestince, bez obzira na to jesu li kršćani, muslimani ili čak komunisti.
POVEZANI ČLANCI:
Pitam vas kao političkog analitičara, a ne kao Palestinca: što Netanyahu zapravo želi? Koji su njegovi ciljevi? Sada smo vidjeli posljedice rata u Gazi: je li to eliminacija Hamasa ili eliminacija palestinske stvari, kako oni to nazivaju? Danas smo također svjedočili širenju rata prema Libanonu, a moglo bi se proširiti i dalje. Što vi mislite? Koji je cilj rata koji je do jučer nazivao ratom mačevima, a danas ga preimenovao u rat uskrsnuća?
Netanyahuov cilj je prvo ostati na vlasti, a druga stvar je da želi kompenzirati sliku koju je poljuljao u listopadu, jer je on još uvijek premijer. Želi povratiti ono što se naziva moć odvraćanja i eliminirati palestinsku prijetnju, a zapravo želi uništiti palestinsku državu. Njegov glavni cilj je eliminirati svaku namjeru osnivanja palestinske države. Nije ga briga za taoce, niti za svoju vojsku; mnogi od njih su ubijeni u Gazi, a on o njima ne govori jer će se suočiti sa suđenjima zbog nekih slučajeva korupcije. On želi ostati na vlasti i želi da ga povijest pamti kao židovskog nacionalnog heroja koji je štitio narod od napada ovdje i ondje. Ima neke druge namjere, a to je čišćenje palestinskih teritorija. Kada Netanyahu kaže da neće dopustiti osnivanje palestinske države, to znači da želi potaknuti stanovništvo na neizravno iseljavanje, a to se, nažalost, događa zahvaljujući podršci Zapada i Izraelaca. To znači da političko vodstvo uživa imunitet, što implicira da nema crvenih linija.
Najstrašniji masakri događaju se u tzv. samoobrani, a svoje zločine pravdaju time da se radi o nužnoj zaštiti. Laži koje su izrečene na početku rata govorile su o odrubljivanju glava djeci itd. Netanyahu ima zle namjere, a to je eliminirati postojanje palestinskog naroda. Ovo je prilično jednostavno, i koristi ono što se dogodilo u listopadskom ratu kao izgovor za dovršetak ove misije, a to je rat etničkog čišćenja koji je započeo 1948. godine.
Vjerujete li da će se rat proširiti u regionalni rat koji će obuhvatiti čitav Bliski istok?
Sada se sukobi zaista počinju širiti. To znači da postoje izraelski udari na južni Libanon ili na Libanon općenito, kao i na neka područja u Iraku i Jemenu. Izrael pokušava isprovocirati, privući i uvući Iran u sveobuhvatnu konfrontaciju u regiji. Mislim da se to neće razviti u svjetski rat ali u regionalni hoće. No, ako se Izrael usudi pokrenuti intenzivne napade na Iran, možda neće biti svjestan posljedica. Iranci su zaprijetili da će gađati američke baze u regiji, što bi moglo dovesti do izbijanja velikog rata. Trenutno smo u prvoj fazi regionalnog rata
Kako gledate na američki pasivan stav prema cjelokupnoj situaciji na Bliskom istoku?
Poznato je da je stav američke administracije pristran i da nije pošten posrednik kada je u pitanju posredovanje između Palestinaca u Gazi i Izraela. Godinama, pa čak i desetljećima, poznat je stav američke administracije po tom pitanju. Lica su se promijenila, ali cionistički lobi kontrolira politiku u Bijeloj kući i u Kongresu. Dok god postoji slijepa američka podrška okupatorskoj državi, uz zračne mostove, opremu i novac za Izrael, ta država će nastaviti postojati kao razmaženo dijete koje je Amerika razmazila. A to dijete je sada postalo buntovno i ne može se kontrolirati.
Da je postojala stvarna američka volja da se prekine okupacija i donese mir na Bliskom istoku i u svijetu, to bi davno bilo riješeno. Vidimo američki veto, vidimo pristran stav i primijetili smo čudnu, neobjašnjivu šutnju. Kako možete biti zemlja koja izvozi slobodu i demokraciju u svijet, a istovremeno dopustiti da bespomoćni ljudi budu zlostavljani i ubijani iz dana u dan? Sada smo ušli u drugu godinu rata etničkog čišćenja i genocida. Svijet neće vjerovati dok god postoje dvostruki standardi, licemjerje i dvostruka mjerila. Zašto je cijeli svijet krenuo braniti Ukrajinu, koja je izložena ruskim napadima, i opskrbljivati oružjem ukrajinski otpor? Zašto palestinski narod ne uživa ova osnovna prava? Mislim, palestinskom narodu je muka od 1967. godine.
Sedamdeset i šest godina okupacije, raseljavanja i deportacije. Dosta je! Mislim da palestinski narod traži slobodu, a ono što se dogodilo 7. listopada, kako ga neki nazivaju, je "Prison Break", odnosno puštanje ljudi iz zatvora. Naravno, svi smo protiv ubijanja nedužnih civila. Ne predstavljam nikakvu palestinsku frakciju ovdje, ali Izrael ne može kazniti palestinski narod i kažnjavati dva i pol milijuna ljudi u Gazi zbog onoga što se dogodilo 7. listopada. Ovo je kolektivna kazna. Ako imate problem s Hamasom, suočite se s Hamasom. Zašto ciljate na djecu i civile? Zašto su ubijeni članovi moje obitelji koji nisu bili krivi? Bilo je mnogo nevinih ljudi. Ono što želim reći je da, sve dok postoji okupacija, regija neće uživati u sigurnosti i miru.
Strahujete li da će se ono što se dogodilo u Gazi proširiti na Zapadnu obalu? Bojite li se da će se ovaj rat, nakon Gaze, prebaciti na Zapadnu obalu, posebno u sadašnjoj situaciji? Vidimo da ministri Smotrich, Ben Gvir i drugi traže protjerivanje Palestinaca.
Zapravo, Zapadna obala bila je izložena napadima i prije 7. listopada, iako Hamas nije prisutan tamo. Unatoč tome, Palestinci su ubijani, raseljeni i progonjeni. Izrael pokušava stvoriti bauk terora u Gazi i na Zapadnoj obali, a ne prihvaća mirni otpor. Mirne demonstracije, govor i slične aktivnosti nisu prihvatljive. Izrael stalno pokušava provocirati Palestince, a kada Palestinci odgovore, Izrael se ponaša kao žrtva, lijevajući krokodilske suze i govoreći: "Spasite nas, pomozite nam, dajte nam novac i oružje." Postoji palestinski terorizam, ali oni također pokušavaju potkopati ulogu palestinskih vlasti na Zapadnoj obali, koje su imale ključnu ulogu u jačanju prisutnosti Hamasa u Gazi putem katarskog novca koji je poslan u Gazu. Također nastoje podijeliti palestinske redove, a sada žele eliminirati svaku mogućnost palestinske države. Smotrich i drugi ekstremisti danonoćno pozivaju na protjerivanje Palestinaca sa Zapadne obale, oduzimanje zemlje i izgradnju naselja, a situacija u Gazi je slična. Etničko čišćenje postalo je Netanyahuov cilj. Njegov glavni cilj je eliminirati san o palestinskoj državi, jer govore da je zemlja mala i da je ovo zemlja naših predaka, obećana nam prije dvije tisuće godina. Ova laž obmanjuje. Cijeli svijet je umoran od tih laži.
Da je jedinstven arapski stav koji osuđuje Izrael, bi li Izrael u tom slučaju napao Palestince na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze? Umjesto osuda, vidimo da postoje mnoge arapske zemlje koje još uvijek nisu otkazale normalizaciju odnosa s Izraelom.
Odsutnost arapske osude i arapska šutnja ohrabrili su okupacijsku državu da ustraje i monopolizira palestinski narod na Zapadnoj obali, uključujući okupirani Jeruzalem i Gazu. Ova šutnja je sramotna. To se odnosi na vašu braću, ljude vaše rase, istog dijalekta i iste vjere. Oni su tijekom cijele godine podvrgnuti najstrašnijim masakrima. Sada smo ušli u drugu godinu, a vi samo gledate. Također se pitam kako Gaza i Palestinci percipiraju ovu situaciju. Neke arapske zemlje poticale su okupatorsku državu da nastavi sa svojim aktivnostima. Postavljam ovo pitanje: Zašto nema arapske ili islamske intervencije? Uloga arapskih vladara je poznata – oni su lojalni Zapadu i američkoj politici, a protiv su prisutnosti islamske frakcije koja vlada Gazom. Ne žele da ideja otpora procvjeta, jer bi to moglo dovesti do ustanka i suprotstavljanja vladama, što je ohrabrilo okupatorsku državu. Vjerujem da su neke zemlje možda uključene, opskrbljujući okupatorsku državu raznim proizvodima ili čak dopuštajući američkim i izraelskim bazama da se iskrcavaju. Palestinci u Gazi, usput, ne traže arapsku intervenciju jer im je dosta, a neki su čak otišli toliko daleko da su rekli: "Sramili bi se da smo Arapi, mi smo Palestinci." Kada se oslobodi palestinska država, to će značiti da nećemo dočekati Arape jer su šutjeli. Oni su na redu, jer su sada Palestina i Libanon, a moguće je da Irak i Izrael žele uspostaviti i proširiti svoju državu dok ne dobiju veliki Izrael.
Na kraju, to znači da je ovo humanitarno pitanje. Zapadna solidarnost je jača od arapske i islamske. Čak ni demonstracije milijuna ljudi u zapadnim prijestolnicama nisu utjecale na političare i donositelje odluka u njihovim zemljama, posebno u Britaniji, koja je Židovima obećala nacionalnu matičnu državu u Palestini kroz Balfourovu deklaraciju. Ova deklaracija je uzrok nakbe palestinskog naroda, a Britanija se nije ispričala, nije nadoknadila štetu Palestincima i nije priznala palestinsku državu. Ovakva licemjerna pozicija ohrabruje okupatorsku državu. Ne znamo kada će palestinski narod dobiti svoja prava, a otpor je rezultat i proizvod okupacije. Da nije bilo okupacije, ne bismo čuli za Hamas i druge organizacije.
Svjedoci smo i dalje podjela u palestinskoom društvu između Hamasa i Fataha? Vidimo različite izjave i sukobe između ovih dviju frakcija, a neki članovi Fataha smatraju da rat koji se dogodio 7. listopada nije trebao izbiti.
Palestinsko jedinstvo je ono čega se Izrael boji. Stoga je nastavio dijeliti palestinski narod između Gaze i Zapadne obale. Od potpisivanja sporazuma iz Osla 1994. godine, Gaza je postala odvojena od Zapadne obale. Da je postojalo palestinsko jedinstvo, okupatorska država ne bi bila ohrabrena. Palestinske vlasti, predvođene predsjednikom Abbasom, okrivljuju Hamas. Zašto? Vi ste nas stavili u tu kutiju, što znači da ste isprovocirali okupatorsku državu koja sada odgovara nasilnim i brutalnim mjerama pod raznim izgovorima, tvrdeći da oslobađa taoce, ali ih zapravo nije briga za taoce.
Dakle, paralelno teku dva puta: linija oružanog islamskog otpora i linija sekularne diplomacije. To su dvije linije koje se ne susreću, što nažalost predstavlja problem. Tu su i regionalne napetosti i uplitanja, s različitim zemljama koje podržavaju različite strane. Ovo je sramno i porazno; palestinski narod je podijeljen. Palestinci u Gazi krive Palestinsku upravu, smatrajući da nema značajnog prosvjeda protiv ove. U najmanju ruku, traže da se razbije sigurnosna koordinacija s izraelskom stranom, pa čak i pozivaju na raspuštanje Uprave. Palestinske vlasti okrivljuju Hamas, govoreći da su oni ti koji su izazvali ovu situaciju. To su apsurdni projektili i vatrometi. Dosta je uzaludnosti. Mora postojati palestinsko jedinstvo i potrebno je vodstvo koje će se uzdići kako bi ostvarilo zahtjeve i prava palestinskog naroda i postiglo njihovu slobodu.
Mnoge zapadne zemlje nedavno su priznale državu Palestinu. Smatrate li da su ta priznanja simbolična ili imaju stvarni utjecaj na uspostavu palestinske države?
Svaki napredak u priznanju Palestine važno je postignuće, no ono se može smatrati simboličnim, kako ste rekli. Palestina ima status promatrača u Ujedinjenim narodima, ali nema puna prava. To priznanje ne znači puno jer okupatorska država ne priznaje Palestinu, iako su palestinske vlasti i oslobodilačka organizacija priznale okupatorsku državu. Pa u čemu je problem? Problem je u tome što Izraelci traže od Palestinaca da popuste. Palestinci su popustili i učinili ustupke, dok s druge strane okupatorska država ne ispunjava svoje obveze prema sporazumima iz Osla i Wye River. Ni na koji način ne poštuje međunarodno pravo. Postoje neke zemlje koje su priznale Palestinu, dok druge to ne čine. To znači da ljudi prirodno podržavaju palestinsku stvar. Vladama to može biti neugodno, pa neke od njih priznaju Palestinu, ali to neće dovesti do kraja okupacije. Što je potrebno? Potrebno je izvršiti veliki pritisak na okupatorsku državu da prestane s agresijom.
Neki se pitaju kako se to može učiniti? Južna Afrika je najbolji primjer kako se završio sustav apartheida. To se postiglo izricanjem sankcija. Ako okupatorska država osjeća da postoji kazna i međunarodni bijes, te ako se pritisak radi nametanjem sankcija, mogla bi se suzdržati od nastavka ovih masakra i okončati svoju okupaciju. No, ona uživa imunitet i svi se boje okupatorske države zbog njezinih špijunskih sposobnosti. To znači da je ona prisutna u regiji Bliskog istoka i da je razmaženo dijete američke administracije. Zato stalno ponavljam: neće biti mira na Bliskom istoku bez pravednog rješenja za palestinsko pitanje. Vjerujem da je idealno rješenje jedna sekularna, demokratska država za sve njene građane, bez obzira na vjeru, politiku, rasu i nacionalnu pripadnost. To je jedino rješenje koje će omogućiti povratak milijuna palestinskih izbjeglica, a svi trebaju imati jednaka prava pod jednim zakonom. Većina bi trebala vladati i zvati se "povijesna Palestina".
POVEZANI ČLANCI:
Kako gledate na to što svijet šuti, kao i velike medijske institucije, o ubojstvu više od 200 novinara i uhićenju 300 medijskih djelatnika? Također vidimo zatvaranje novinarskih ureda i onemogućavanje novinarima i političkim analitičarima da uđu u Gazu.
Uznemirujuće je što nema solidarnosti naših kolega u svijetu s novinarima u Palestini, posebno u Pojasu Gaze. Neki novinari su ciljano ubijeni, a njihovi domovi su bombardirani jer su izvještavali o događanjima u Pojasu Gaze. Neki su napustili ovu profesiju iz straha za vlastiti život. Nema sredstava, kaciga, štitova, interneta ni hrane, a rade iz šatora. Jučer, 7. listopada, informacije su dolazile iz Tel Aviva i povijesne Palestine. Gdje je tu integritet, neutralnost i vjerodostojnost? To znači da trebate zahtijevati ulazak u Gazu. Postavio sam ovo pitanje jer se osjećamo tužno i iskreno smatramo da smo u neispravnoj situaciji. Vidite kako pate vaše kolege, stotinu i sedamdeset novinara i novinarki i više je ubijeno. Čak i kada te videozapise objavimo na našim digitalnim platformama, izloženi smo ograničenjima, zabranama, prijetnjama itd. Cilj je zamagliti istinu jer je istina prva žrtva u svakom ratu.
Kao politički analitičar, kako gledate u budućnost? Hoće li se rat nastavitim ili će netko doći i reći Netanyahuu da zaustavi ovaj rat?
Mislim da će rat možda uskoro završiti jer okupatorska država nije postigla ništa od svojih ciljeva, posebno nije oslobodila taoce, a otpor je i dalje narodni. Kako očekujete da se bespomoćni narod pod okupacijom digne protiv svog hrabrog otpora kada ubijate djecu i žene? Upravo sam objavio video o tome kako će svijet pamtiti genocidni rat u Gazi šesnaest godina kasnije. Djeca će pitati svoje roditelje: 'Zašto ste stali?' Sramotno je da svijet gleda i svjedoči ovim masakrima, a ništa ne poduzima. No, sretan sam što je ono što se dogodilo u Gazi probudilo globalnu savjest. U svijetu postoji mlađa generacija koja se buni. Demonstracije na sveučilištima pokazuju ustanak ove generacije protiv donositelja odluka u njihovim zemljama. Kažu da ni Židovi ne žele da se u njihovo ime čini ovo, a Amerikanci pitaju svoju vladu zašto koriste porezni novac i šalju ga u drugu zemlju, čak i u obliku oružja, i ubijaju nedužne ljude u Palestini. Vjerujem da će ovom ratu doći kraj prije ili kasnije, jer će pritisak na izraelsku vladu i novog američkog predsjednika biti veći. Možda će to biti Trump ili Harris, ne znamo. Izrael uspijeva ubijati taoce i civile, ali što dalje? Ne postoji logika koja objašnjava zašto se rat mora nastaviti, jer je to rat iscrpljivanja.
Hoće li se palestinski san o uspostavi palestinske države ostvariti?
Kao Palestinac, vjerujem da postoji velika nada da će se taj san ostvariti, ne sada, ali moguće je za deset, dvadeset ili trideset godina. Carstva propadaju. Diktature se ruše. Izrael progoni, što znači neopravdano ugnjetavanje i okupaciju. To je kolonijalni sustav apartheida. Ovaj sustav će završiti. Izrael svoju snagu crpi iz američke podrške. Možda će se, ako se stvari i politika promijene, Sjedinjene Države urušiti i raspasti. To će utjecati na postojanje okupacijske države. Zašto je Izrael svoju sudbinu povezao sa sudbinom druge zemlje? Arapska regija nema problema sa suživotom. Dođe li kraj okupaciji. Autohtoni Palestinci prije 48 godina pozdravili su Židove koji su emigrirali iz Europe kada su došli na ogromnim brodovima i bili apsorbirani u Palestinu. Je li ovo uzvraćanje Palestincima zbog prijema Židova iz Europe? Palestinci nisu imali nikakvu ulogu u onome što se dogodilo tijekom holokausta, pa zašto su podvrgnuti ovoj nepravednoj kazni? Ima nade, i nadamo se zahvaljujući kontinuiranoj podršci drugih naroda te slobodnog svijeta Palestini, jer je palestinska zastava postala najpoznatija zastava na svijetu. Pitajte bilo koga i reći će vam koja je država najomraženija na svijetu. Jer svijet vidi zločine koji se događaju. Mislim, ne možete opravdavati ubijanje djece i govoriti da je to samoobrana. Ljudi to vide.
Kolega Youssef, hvala Vam puno, nadamo se da će rat što prije završiti, i neka Bog čuva vašu obitelj i sve civile.
GALERIJA Propalestinski prosvjedi u Berlinu
Izgleda da su arapi zalutali u 21 stoljece.