Ima tome dvije i pol godine od kada dijele krov, stol i postelju. Svoju su ljubav učvrstile i zarukama. One su Marta Šušak i Mima Simić, one su obitelj.
– Studiramo i radimo, plaćamo poreze, stanarinu, režije i doprinose, participiramo u društvu, jednako nas muči nezaposlenost i nesigurna budućnost, baš kao i svakog drugog Hrvata, s tom razlikom što će u Ustav ući odredba da smo građanke drugog reda – kažu uglas u stanu u širem središtu Zagreba.
Isus bi rekao: Gay je O.K.
Marta je “purgerica”, studentica švedskog i njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu, članica studentske LGBT inicijative AUT, prve takve vrste u Hrvatskoj.
Njezina partnerica Mima podrijetlom je Zadranka, književnica je i filmska kritičarka, voditeljica i aktivistica, kako to voli reći, za ljudska i životinjska prava. Može je se vidjeti i čuti na svakom prosvjedu koji želi upozoriti na društvenu nepravdu svake vrste, njoj je svejedno je li riječ o borbi za prava žena, studenata, radnika. Jedna od tih borbi ovih dana stigla je i na njezin kućni prag, borba za prava seksualnih manjina kojima pripada: Hrvatska je jučer odlučila zanijekati im pravo na obitelj.
– Kardinal Bozanić poslao je poruku svim biskupima da pozovu na molitve za uspjeh referenduma i dao upute da se s oltara jasno kaže “za”. Mi nismo imali tu moć i ja se mjesecima pripremam na neuspjeh referenduma. Iako bi i Isus vjerojatno rekao da je gay O.K., većina je izglasovala “za”, no ja sam se već pomirila s tim – kaže Marta.
Njezina partnerica Mima o rezultatima referenduma kaže da je to trenutačno najbolje što Hrvatska može proizvesti u poimanju demokracije.
– Bilo bi kontraproduktivno da nas rezultat obeshrabri jer se nigdje u svijetu takva promjena u shvaćanjima nije dogodila preko noći. Trećina Hrvatske promišlja, a ostatak reagira instinktivno – komentira Mima, dodajući da je ponosna na Istru i Primorsko-goransku županiju.
Zadržat će, kaže, optimizam probuđen nakon “masakra u Splitu” kad je zagrebačka Povorka ponosa okupila više od 10 tisuća duša.
Izlazak iz ormara
Svoju je seksualnost Mima osvijestila tek sa 19 godina odlaskom iz manje sredine u inozemstvo, u London, gdje je na ulicama Sohoa posve prirodno vidjeti dvije djevojke koje se drže za ruke, a u knjižnicama pronaći cijele police s LGBT literaturom.
– Homoseksualnost je ondje najnormalnija subkultura koja koegzistira s popularnom kulturom. U Engleskoj sam čuvala djecu: trojicu dječaka i jednog njemačkog ovčara. Dosta je dobro ispalo. Oni su danas odrasli ljudi i svi su, koliko znam, heteroseksualni, osim ovčara za kojeg ni danas ne znam koje je orijentacije – govori Mima.
Odrastajući na ulicama Zagreba, njezina djevojka Marta prošla je lakši i brži put do samospoznaje okružena Povorkama ponosa, znajući da u njezinu gradu postoje gay klubovi i LGBT udruge.
– Još u ranim tinejdžerskim godinama u svojoj okolini vidjela sam ljude koji “izlaze iz ormara” i zato mi je trebalo manje vremena da prihvatim sebe kao lezbijku, dogodilo se to već početkom srednje škole. Vrlo sam se rano zainteresirala za razne aspekte ljudskih prava pa sam ubrzo osvijestila da nisam heteroseksualna.
Mlađim generacijama puno je lakše. Na Prideovima se više ne bacaju Molotovljevi kokteli nego cvijeće. Zato sam vrlo brzo i bez problema prihvatila taj dio sebe za koji smatram da najmanje govori o meni kao osobi – kaže Marta.
U svojoj okolini prošla je bez teških ožiljaka: mama i teta snažna su joj podrška, no posljednji razgovor s bakom prošao je uz puno teških riječi pa od nje nema glasa posljednje dvije i pol godine, otkad svoj život dijeli s Mimom.
Referendum nije kraj
Ovu malu obitelj čine i dvije mačke, zasad. Marta i Mima razmišljaju i o njezinu proširenju.
– Imamo dosta mogućnosti, vidjet ćemo. Nevjerojatno mi je kad kažeš da si lezbijka i da želiš dijete, ljudi ostanu u šoku. Kao da smo neplodne ako živimo s osobom istog spola, kao da te homoseksualnost lišava želje za roditeljstvom – kaže Mima dodajući da je porazna činjenica da su neki ljudi u Hrvatskoj nejednakiji od drugih.
– Tendencija je svih zapadnih zemalja ozakoniti istospolne brakove i posvajanje djece. Svijetli su primjeri katolička Irska i Španjolska pa vjerujem da je samo pitanje vremena kad ćemo ta prava i mi izboriti. Ovaj referendum taj je proces samo malo usporio – kaže Mima kojoj je iznimno drago što su građani osvijestili da ova ustavna intervencija ne diskriminira samo LGBT zajednicu.
– Ugrožena je svaka obitelj koja se ne uklapa u formulu muškarac + žena = dvoje djece. Ugroženi su i samohrani roditelji, razvedeni roditelji, bake i djedovi koji odgajaju djecu, djeca začeta umjetnom oplodnjom, neplodni parovi, parovi koji ne žele imati djecu, parovi koji se ne žele vjenčati...
Stvorila se kritična masa ljudi koji su heteroseksualni, ali također diskriminirani kad u Ustav uđe ova isključiva definicija braka – kažu Mima i Marta.Neuspjeh referenduma neće ih obeshrabriti. Već dogodine planiraju ozakoniti svoju zajednicu, što će im zakon uskoro i omogućiti.
– Želimo tipični, tradicionalni pir, s kolonom automobila, hrvatskim zastavama i ružinim laticama, na ulici, bez skrivanja. Želimo da nam pjeva Severina – slažu se. Samo ih je termin vjenčanja podijelio. Proljeće, kaže Mima. Ljeto, kaže Marta, nakon ispita.
– Nećemo čekati ljeto, Marta, torta se topi na suncu – kaže Mima. A njezina je, čini se, u ovoj obitelji zadnja.
Želim im dug i sretan život s jednom molbom da svojim seksualnim opredeljenjem ne maltretiraju ljude koji misle drugačije.