Događaj od petka kada je argentinski pas, odnosno križanac u tipu te pasmine napao i teško ozlijedio djevojčicu u selu Repaš pokraj Đurđevca šokirao je domaću javnost i izazvao brojne reakcije. Mišljenja o tome je li takvom psu ili životinjama uopće mjesto uz bebe u kućanstvima su podijeljena, a kako bi nam pojasnio sve tajne i moguće zamke suživota s kućnim ljubimcima javio nam se čitatelj Antun Ulamec iz Dugava.
– Vlasnik sam triju pasa – staforda, terijera i bigla. Isto tako, supruga i ja nedavno smo postali roditelji. I koliko god jako volim životinje, uvijek tvrdim da treba biti oprezan, ništa ne prepuštam slučaju. Najvažnije je biti odgovoran prema životinjama i raditi na njihovoj socijalizaciji. Treba ih poznavati i biti ustrajan. Ako ljudi nisu spremni na to, onda je bolje da i nemaju ljubimce jer postoji velika vjerojatnost da će se dogoditi nesreća poput ove iz Repaša – kaže Antun i dodaje:
– Teško mi je ocijeniti kako su se vlasnici ophodili prema tom argentinskom psu, no dosta govori to što pas nije cijepljen od 2016. godine. Očito nešto nije bilo u redu, nisu brinuli i životinja im je bila manje važna od svega.
Potom je pojasnio što bi trebalo učiniti kad u dom stigne i beba.
– Kad je riječ o psima, oni jednostavno moraju biti uključeni u sve što se događa. I treba ih pripremiti na dolazak bebe. Uvjeren sam kako doga iz Repaša nije bila pripremljena. Ja sam, recimo, prije nego što je supruga s bebom došla iz bolnice nosio odjeću s mirisom djeteta da se psi priviknu. I tako sam činio nekoliko dana. Kad je su stigli kući, svaki pas pojedinačno je bio pozvan na takozvano upoznavanje. Morali su se mirisi poklopiti, ali napominjem kako su sva tri psa socijalizirana i znaju tko je vođa čopora. Sad svi uživamo, a kad beba zaplače, jasno je da psi reagiraju. Gledaju što se događa i kad priđu moram bebu spustiti kako bi je ponjušili i uvjerili se da je sve u redu. To je zapravo sve normalno jer znatiželja je u njihovoj prirodi, a oni se isto tako zaštitnički ponašaju prema njoj – priča Antun te dodaje da se dolaskom bebe ne smije ništa promijeniti kad je riječ o psećim navikama.
– Važno je da i dalje psi jednako idu u šetnju, da ih se mazi i da imaju jednaku skrb. Nisam stručnjak i ne posjedujem stručnu literaturu, ali govorim iz iskustva. Svaki pas priča je za sebe, s različitim karakterom neovisno o veličini i pasmini. I to uvijek moramo imati na umu. Neće svi reagirati jednako u svakoj situaciji.
Što je sa stavom nekih kako životinjama nije mjesto uz bebu?
– Gledajte, ja o svojim psima brinem maksimalno. Cijepljeni su, čipirani, kastrirani, socijalizirani su. No, nisam fanatik i tvrdim da uvijek treba biti oprezan. Smatram da sve ovisi od psa do psa. Isto tako stava sam da ima i ljudi kojima nije mjesto uz bebu prije nego životinjama. Neki kažu da psi smrde. Moji sigurno ne smrde, a vjerujte, kad uđem u dizalo, vidim da ima ljudi koji zaista zaudaraju – kaže stanovnik Dugava te navodi brojne prednosti suživota djece i ljubimaca.
– Uz pse beba će steći bolji imunitet, a kad bude malo veća, naučit će i sve one poznate stvari koje donosi život s ljubimcima. Bit će odgovornija, a smatram kako djeca uz ljubimce nauče i kako se bolje odnositi prema ljudima, nježnija su i mnogo je drugih pozitivnih učinaka na njihov karakter. A tome je tako jer životinje traže da se brinu o njima.
Kako biste reagirali kad bi vaš pas napao vašu bebu?
- Do toga ne smije doći jer to znači da nisam uspio. Kad dođe do toga onda je gotovo. To bi značilo da nisam na pravilan način postupao sa svojim psom.
- Kad je riječ o kastraciji, smatram da to ne treba učiniti jedino ako je riječ o uzgoju pasa. Treba biti odgovoran. Kad smo ljetovali na Žirju, naša biglica bila je u razdoblju parenja i psi s cijelog otoka opsjedali su naš apartman. Možete misliti kako je to izgledalo dok su mokrili oko njega. Isto tako, neki se sigurno neće složiti, ali smatram da ljudi sa psima ne bi trebali ići u trgovačke centre. Ja izbjegavam odlaziti na takva mjesta jer buka i ostalo mogu životinjama prouzročiti stres jednako kao i skučeni prostori.
Mnogi vlasnicima pasa zamjeraju što ih ne vode na uzicama, a posebno im smetaju one stereotipne rečenice poput "neće vam pas ništa".
– Naravno da su mnogi vlasnici neodgovorni, neki i ne razumiju životinje i upravo je važnost odgovornog postupanja ono što želim naglasiti. Moji psi su uvijek na uzici i uvijek razmišljam unaprijed što bi se moglo dogoditi pa kad mi prilaze ljudi, a na nekima strah je očit, pa psa privučem k nozi ili promijenim smjer kretanja. Isto tako izbjegavam ulaziti u dizalo kad su u njemu djeca. Nerijetko odbijam i da mojim psima prilaze vlasnici s onim psima kojima je dlaka nakostriješena ili nervozno mašu repom. Jer oni nisu veseli već uzbuđeni, a uzbuđenost može značiti ne samo radost već i – agresivnost.
Za kraj je iznio stajalište o tezi nekih kako psima nije mjesto u kućanstvu.
– Poznato je kakvi psi postanu kad su u dvorištu na lancu. A ne treba nikoga osuđivati. Prije je bilo nezamislivo, no vremena se mijenjaju pa danas postoje kafići, tvrtke, trgovine u kojima je dopušten ulaz psima. Javni prijevoz također, iako se nikad na vozim njime kad su psi uz mene. Zagovarateljima te teze poručio bih da postoje i psi koji spašavaju ljude i to dovoljno govori o kakvim je životinjama riječ – zaključio je Antun Ulamec.
Osim sto hrani 3 djukca, koje jos kvalifikacije ima ovaj glupson iz Dugava da savjetuje ljude?