Ljubav prema ljutom vrsta je ljubavi koju ne gaji svatko, a zahtijeva i određenu dozu hrabrosti. Opće je poznato da Hrvatima nije strano zamoliti za crveni umak pri naručivanju kebaba ili toplog sendviča u lokalnom 'fast-foodu', pojesti koji feferon na slavonskoj pizzi ili staviti previše papra u domaću juhu - a za vas smo saznali što misle o stvarno ljutoj hrani.
"Svi vole ljutu hranu, no definicija i rang ljutine varira od osobe do osobe tako da je nemoguće jednoznačno definirati ljutu hranu", komentirao je za Večernji list Goran Vrabec, vlasnik uspješnog brenda 'Volim ljuto' i dodao da je svoj posao razvio upravo zbog velike ljubavi prema chilli papričicama, ali jede umjereno ljutu hranu. Sam je za sebe, kaže, našao svoju granicu.
Daeun Hong studentica je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu već tri godine otkako se preselila iz Južne Koreje. Za nju je hrana s kojom se susreće ovdje ipak preblaga "Hrvatska hrana nikako nije dovoljno ljuta za moje standarde. Inače volim ljuto, a korejska hrana je po tom pitanju neusporediva sa hranom ovdje. Makar se o ukusima ne raspravlja", poručila je Daeun.
Vlasnik brenda neretvanskih ljutih umaka 'Charamanga', Mijo Ćelić koji je po struci kuhar, također je jedan od fanova ljutine. Svoje papričice uzgaja na Neretvi, a misli da je Hrvatima urođena ljubav prema takvoj hrani "Mislim da smo nacija koja tek otkriva ljubav prema ljutom, iako nam je ljutina na neki način u genima, gledajući kroz povijest. Proizvodnjom umaka sam se počeo baviti jer sam tražio odgovarajuću ljutinu za neretvanski brudet, jer znamo da njegova ljutina ovisi o paprikama. Još ju nisam našao, ali zato i stvaram nove umake", izjavio je Ćelić i dodao da kao nastavnik kuharstva u srednjim školama u Metkoviću i Opuzenu gdje putem radionica želi obrazovati mlade o beneficijama ljute hrane, a s učenicima čak i radi svoje umake.
"Ljudi su prvotno znatiželjni, vole probat nešto novo. Znatiželja je ubila mačku. Kasnije krene ljubav, ali da, generalno većina ljudi voli ljutu hranu, nevezano za nacionalnost", rekao je vlasnik brenda 'Juta Spiza', Branko Bočina iz Kaštel Starog koji smatra da od ljutog najbolje prolazi 'bučkuriš', ili jela s puno sastojaka. Svoju ljubav prema začinjenom tumači na malo drugačiji način "Ovo nije nikakva profesionalna deformacija, nego nekakva vrsta ovisnosti. Isto kao i većini ljubitelja ljutog, meni je to mali fiks", komentirao je Bočina.
Ipak, neki smatraju da je hrvatska hrana u usporedbi sa drugim kulturama sve samo ne ljuta. Tako je Jakov Jurlin, mladi poduzetnik koji je zbog posla puno vremena proveo u Indoneziji i ostalim azijskim zemljama u Hrvatsku došao pun dojmova "Hrana je tamo odlična i totalno drugačija od onog na što smo navikli ovdje. Trebalo mi je vremena da se priviknem, oni u jedan obrok prženih rezanaca stave više začina nego što ih mi potrošimo u tri dana. Najviše mi je falilo domaćih narezaka i specijaliteta, a kad sam se vratio, falilo mi je ljutine u svakom jelu", kazao je Jakov.
"Internacionalna kuhinja ima najviše zastupljenih chili papričica. Od brze hrane kao što su burgeri, pizze i hot dogovi, pa sve do istočnjačke hrane iz Tajlanda, Kine, Vijetnama i ostalih zemalja, nerijetko se nađu stvarno ljuta i odlično začinjena jela. Podržavam to, i drago mi je što takav način ishrane postaje sve zastupljeniji u Hrvatskoj jer sam i sam fan takve hrane", zaključio je Vrabec.
