– Ja sam cura s iskustvom života u inozemstvu! Svi koji kažu da vani nije dobro, po meni se samo prenemažu uz šljivovicu, grleći grb. Ako vama nije dobro vani, a Hrvatska vam se čini kao raj na zemlji (ljeti kad dođete na odmor, koji si naravno možete priuštit), vratite se ovdje. Neće biti crnaca ni azijata oko vas, moći ćete govorit hrvatski, a autentične hrvatske proizvode sumnjam da ćete si moć priuštit, ali bit će zatucanih ksenofobičnih ljudi, pa kad dobijete po 50-ak odbijenica, jer je na vaše zasluženo mjesto uletjela neka tatina princeza ili ujakovog nećaka, susjedovog susjeda prijatelj, plakat ćete za svojom dijasporom (...), stoji na početku pisma koje je poslala jedna djevojka, a objavljeno je na Facebook-stranici Mladi napustimo Hrvatsku. Njezina poruka već je prikupila 1400 lajkova te preko stotinu komentara.
Ona je jedan dio života provela u inozemstvu, no kako je napisala, vratila se u Hrvatsku želeći završiti fakultet, biti bliže obitelji te zbog toga što voli Dalmaciju.
– Ali nije bilo dana da nisam zažalila jer od sunca i mora se ne živi! I moj otac je bio u ratu i ja sam prošla rat, ali nažalost borili su se za Hrvatsku u kojoj će procvast oni ratni profiteri, oni koji su popljačkali što su stigli, preko leševa došli na pozicije i ne može im nitko ništa! Oni kojima je Mrsić dao vjetar u leđa i legalnu mogućnost da se ljudi s vezom zaposle (jer vjerovali ili ne i za to treba veza!). Prije nego je Mrsićev zakon uopće bio na snazi, već su se otvarala radna mjesta za "stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa". Znači posla ima, samo ne za novac, nego besplatnu radnu snagu. Da se razumijemo, nisam ja protiv stjecanja staža, ali što nakon toga? Otkaz i vratiti se na HZZ. I za kraj ovim nostalgičnim Rvatinama iz Australije i prekooceanskih zemalja (ma i ostalima), poručujem da ih ne doživljavam: znam ljude koji dolaze svako ljeto u Hrvatsku, pa kažu: uf, bilo je teško uštedjet! A ja gledam u nevjerici - jer ja nemam od čega ni uštedit!
U pismu je još napisala kako je zbog nepotizma teško pronaći posao u Hrvatskoj dok u, primjerice, Njemačkoj ili Engleskoj za one koji žele "raditi posal" – ima.
– Ja koja se bližim 30-oj, radim stalno po zamjenama (i s tim sam sretna, jer bilo je dana kad nije bilo ni toga) nemam ni kučeta ni mačeta - nit se mogu udat pa ovisit o dečku, a svoju petogodišnju diplomu objesit na zid, nit mogu radit na poboljšanju nataliteta Lijepe Naše.
Niti sam negativna, niti sjedim ispred TV-a po cijele dane, samo znam da neću još dugo čekat, prije nego opet dignem sidro. Sve u svemu sam pozitivna, radim, trudim se i mučim, samo bih htjela siguran posao, obitelj i možda jednog dana mogućnost da si priuštim godišnji odmor izvan svoga mjesta. Ne treba mi kuća, dovoljan je i stančić koji je moj, ne trebaju mi marke, dovoljna mi je i roba sa sniženja, ne treba mi auto uopće, dovoljna mi je plaća s kojom mogu platit pokaz, a ne švercat se ko cigo.. zar je to puno? – zaključila je autorica pisma.
>>Idu raditi izvan Hrvatske: Sve više ljudi upisuje brze tečajeve jezika
evo pronašao je pravednik i hrvaticu koja je nezadovoljna hrvatskom sad lipo nek im bude vijenčani kum i nek ih isprati kud god hoće --ko god ne žeki biti u hrvatskoj sretno mu bilo di god vio i nek ostanek ostane onda znamo da su hrvati ostali u hrvatskoj --na našu radost--