Afera sa salmonelom upozorila je ovih dana na niz propusta u sustavu kontrola hrane i, dok se konačno objavljuju svi izgrednici, pravo je čudo da se uz cijelu šumu inspekcija – koje jedne drugima utrčavaju u teren, a kada se nešto dogodi, svaka od njih pere ruke od odgovornosti – takvo što nije i prije dogodilo. Zdravstvenu ispravnost i higijenu hrane, standard kvalitete, označavanje, GMO, izvornost i ekološku proizvodnju... u nas kontroliraju veterinarska, sanitarna, fitosanitarna, poljoprivredna, vinarska, ribarska i inspekcija za kvalitetu hrane... kojima za vrat diše nekoliko ministarstava, uprava, institucija.
Svatko od njih za to je plaćen iz proračuna i ovih dana istrčava s nekim svojim brojkama, procjenama, izjavama o dosadašnjim nedostatnim kontrolama. I nitko nije kriv za propuste. Veterinarska inspekcija Ministarstva poljoprivrede ući će, primjerice, u mesnicu kako bi kontrolirala hladni pogon, svježe meso na pultu, no ako je ono zapakirano – njega po zakonu kontrolira sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva. Uzbuna se, dogodi li se nešto, diže putem Veterinarske inspekcije, kojoj je primarna zadaća kontrola hrane životinjskog podrijetla, a sanitarne neživotinjskog podrijetla. No ako hrana sadrži proizvode i životinjskog i neživotinjskog podrijetla, za nju je zadužena sanitarna, a ide li u izvoz, i sanitarna i veterinarska inspekcija.
Zavrzlami nikad kraja, a u sav taj nered u vezi s kontrolom hrane uvučene su i privatne veterinarske stanice, čega nema ni u jednoj drugoj članici EU. Za svakog novog ministra poljoprivrede poteže se pitanje bi li se svi koji kontroliraju hranu jednostavno trebali objediniti pod inspekcijom za hranu i pod jednim ministarstvom. Ovako ljevica nema pojma što radi desnica – a potrošači su u panici.
>>Povlače ih s tržišta: Salmonela pronađena i u pilećim prsima
>>Hrvatska nije reagirala iako se još u listopadu znalo za salmonelu u poljskim jajima
