Tvrda kohabitacija, jazavci i hejteri, tvitanje, kome je dosadno, a tko kome ide na živce... Sukus javne komunikacije između premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića posljednjih je dana u najmanju ruku specifičan, a kako njihov "rat izjavama" utječe na javnost te je li sada pravo vrijeme za prepucavanje, za Večernji list analiziraju naši stručnjaci - Krešimir Macan, Ankica Mamić, Damir Jugo i Mate Mijić.
1. Je li prepucavanje između premijera i predsjednika u okvirima političke komunikacije ili je prešlo granicu?
Macan: Predsjednik Zoran Milanović pretjerao je još u trenutku kada je odlučio ne izaći na izbore i kada je odbio doći na konstituirajuću sjednicu Sabora. U tom je trenutku prešao granicu te pao u očima javnosti što je i sam primijetio te se osjetio napadnutim. I da bi sada skrenuo pozornost sa svojih grešaka, ulazi u nepotrebna prepucavanja. To je tipični Zoran Milanović koji glumi uvrijeđenu primadonu. U narodu bi se reklo "sam pao, sam se ubio". Andrej Plenković dobro mu je odgovorio kada mu je rekao da mu je dosadno, no možda bi ovakvog Milanovića bilo najbolje ignorirati i ne davati mu prostora za prepucavanje.
Mamić: Što se tiče sadržaja, njihova je komunikacija još uvijek u okvirima građanske pristojnosti, no kontekst u kojem se mi trenutačno nalazimo jako je zahtjevan i u tom smislu njihovo prepucavanje sada nije primjereno. Harmonizacija odnosa ključ je uspjeha u kriznim vremenima i trenutačno nam je jako potrebna. Na jesen će sam se biti jako teško boriti s krizom koja nas očekuje ako se svi ne usuglase. Naravno da je oporba tu da bude konstruktivna i kritična, no nije poanta da oponiraju vladajućima samo radi oponiranja. Ako se na našoj političkoj sceni uspije uspostaviti dijalog, onda Hrvatska ima šansu da se na jesen izvuče od gospodarskog propadanja.
Jugo: Ovo čemu trenutačno svjedočimo definitivno nije razina na kojoj bi trebali komunicirati predsjednik i premijer neke države. Ako paljba kritika traje dulje od jednog dana, kao što je to sada slučaj, onda je javnost zbunjena te negativno počinje percipirati i predsjednika i premijera bez obzira na to tko je svađu započeo.
Mijić: Dosad smo mogli čuti i gore stvari tako da ovi ispadi nisu ništa dramatično. Više od same forme zabrinjava nedostatak sadržaja. Predsjednik Milanović svoju ulogu shvaća kao švedski stol i bira samo ono što mu se u danom trenutku sviđa. I dok uglavnom šalje poruke da se neće miješati u rad Vlade i Sabora, odjednom se dosjeti da bi mogao dovesti u pitanje ustavnost odluka Vlade i Sabora o radu Nacionalnog stožera. I to putem medija. Predsjednik se politički samoizolirao a da to nitko od njega nije tražio, ali onda krši tu samoizolaciju kako mu koji dan dođe. To je nedosljedno i izazvat će još jako puno konflikata.
2. Kakvu poruku premijer i predsjednik šalju javnosti ovakvim ponašanjem?
Macan: Poruka je jako loša jer se srozava uloga predsjednika države u očima javnosti. To je jako štetno posebice u ovakvim vremenima kada se mi svaki dan krvavo borimo za svakog turista i spašavanje sezone.
Mamić: Mislim da tome ipak ne treba davati toliku važnost. Tek su bili izbori, oni na neki način sad "označavaju" svoj teritorij. Riječ je o dvojici generacijski bliskih političara, koji iza sebe imaju sličan politički put i koji su već jako dugo na "suprotstavljenim stranama". U ovakvoj njihovoj komunikaciji veliku ulogu igra i njihov muški ego.
Jugo: Mislim da se tu ne može govoriti o nekoj konkretnoj poruci, nego o činjenici da javnost njihova prepucavanja više ni ne doživljava ozbiljno. U posljednjih je nekoliko godina više puta dolazilo do iskrenja na relaciji Plenković - Milanović i ljudi se već zasićeni njihovih svađa.
Mijić: Šalju poruku da se, ako pitamo njih dvojicu, u hrvatskoj politici u sljedećih nekoliko godina ništa neće promijeniti. To je šteta jer nam pred nosom izmiče još jedna prilika za promjenu.
3. Što bi trebalo biti u fokusu komunikacije između premijera i predsjednika?
Macan: Dok mi govorimo o tome kako se predsjednik i premijer prepucavaju, u europskim zemljama raspravlja se o tome treba li Hrvatska na narančastu listu ili ne. Predsjednik bi tu trebao biti veoma bitna figura, on bi mogao puno učiniti kada bi putovao i govorio da je Hrvatska sigurna zemlja. Mi svi sada moramo raditi na tome da "last-minute" ispunimo Hrvatsku turistima u kolovozu. Također, on bi trebao biti primjer ljudima kako se odgovorno ponašati u ovoj situaciji.
Mamić: Tema svih tema trebala bi biti gospodarstvo. Iako predsjednik Zoran Milanović ponavlja da on neće izlaziti iz okvira svojih ustavnih ovlasti, što je i u redu, on treba znati da je svaka njegova javno izgovorena riječ važna te da može jako utjecati na javno mnijenje.
Jugo: Očekivao bih od predsjednika Milanovića da će se aktivnije uključiti u aktualna pitanja, poput koronakrize, obnove Zagreba... Umjesto toga, on s premijerom raspravlja o tvitovima što je nedopustivo.
Mijić: Predsjednik mora odlučiti želi li biti korektiv ili statist. Ako želi biti ovo prvo, ima priliku nametati reformske teme, udarati ritam i tražiti ozbiljne promjene koje su uglavnom izostale iz programa Vlade. Ako pak želi samo statirati, onda teško može opravdati ovakve eskapade i jeftine napade na premijera.
4. Koje su zemlje primjeri izrazito dobre i izrazito loše suradnje između predsjednika i premijera?
Macan: U SAD-u imamo drukčiji politički sustav, no tamo predsjednik Donald Trump na dnevnoj razini napada predsjednicu Zastupničkog doma Nancy Pelosi. Oni se vrijeđaju i nadam se da se naši političari neće spustiti na tu razinu.
Mamić: Mi se sada nalazimo u jednoj uistinu nezapamćenoj situaciji i stoga je nezahvalno uspoređivati odnose prije krize i sada. Svaka kriza sa sobom nosi i veću odgovornost tako da ponašanje treba biti u skladu s time.
Jugo: Austrija je primjer zemlje u kojoj predsjednik i premijer dolaze iz dvije dijametralno suprotne političke opcije, no unatoč tome jako uspješno surađuju te vode izrazito dobru komunikaciju u javnosti.
Mijić: Rijetko koja država ima sustav poput našega - parlamentarni s izravnim izborom predsjednika Republike. U parlamentarnim sustavima predsjednika se uglavnom bira u parlamentu na protokolarnu funkciju pa je tu suradnja u pravilu dobra, dok u polupredsjedničkim i predsjedničkim sustavima on ima izravni legitimitet i puno jače izvršne ovlasti. Naš je sustav pravi politički Frankenstein koji jamči ili potpunu servilnost izravno biranog predsjednika ili česte sukobe.
>> VEČERNJI TV Darko Horvat: Postoji strah da nećemo imati dovoljno radnika za obnovu Zagreba
Ova dvojica nisu ista stvar. Ostavina predsjednika danasnji je sdp. Danasnji hdz je djelo Plenkija. Od veljace od predsjednika imamo samo destrukciju i omalovazavanje svega sto je obiljezje drzave.