Deseci autobusa i na tisuće hodočasnika ovih dana stižu pred vukovarski franjevački samostan pa je prava sreća bila razgovarati sa župnikom sv. Filipa i Jakova fra Ivicom Jagodićem, koji dočekuje hodočasnike i priča im o životu u Vukovaru. Osobito o ona tri mjeseca opsade prije 26 godina.
– Hodočasnicima kažem i to kako je grad danas prepolovljen, jer je prije rata bilo oko 45.000 stanovnika, a danas nas prema mnogim procjenama ima oko 20.000 – kaže fra Ivica Jagodić dodajući da su rimokatolici podijeljeni u tri župe, u kojima ima oko 12.000 vjernika.
– Vukovar ima izrazito bogatu kulturu, osobito iz vremena baroka, i u svome povijesnom dijelu izgradio je lijepi grad. Međutim, to nije razlog zašto hodočasnici dolaze danas, nego velika priča iz 1991. Naši hodočasnici se uvijek vraćaju iz zahvalnosti prema stvaranju domovine i svim žrtvama koje su ovdje darovane u ovom gradu – kaže fra Ivica koji, kada govori o tri mjeseca opsade, najčešće ističe zajedništvo koje su Vukovarci stvorili u svojoj ondašnjoj nemoći i kada su, kako kaže, rame uz rame, disali, mislili, govorili i činili kao jedan, a u tim najtežim trenucima funkcionirale su i sve gradske službe.
Stvoreno je zajedništvo koje je bilo najjače oružje. U tim trenucima kada je nedostajalo vode, hrane, struje, komunikacije, ljudima to nije bilo bitno, nego im je bitna bila samo dobra vijest. Od nje se živjelo jer svatko je imao brata, strica, rođaka, susjeda ili prijatelja, nekoga tko je čuvao grad i za njega se strepilo. Ne za svoje živote i svoju neimaštinu, nego za druge živote – objašnjava on, dodajući da je to upravo on osjetio kao svećenik iz vukovarskih duša za koje skrbi.
Nakon povratka grad je, kako kaže, obnovila vukovarska čežnja za svojim domom.
Ali, slika koju su zatekli bila je za ne povjerovati. – Samo je državna cesta bila prohodna. Vukovarci nisu mogli prepoznati svoju ulicu, a ne samo svoju kuću! U našoj crkvi i samostanu ništa nije ostalo, samo goli zidovi i stupovi, a mi sretni i zbog toga jer je u crkvi iskopano 20 rupa da je se sravni sa zemljom – prisjeća se fra Ivica, no dodaje kako je Vukovar danas ipak mjesto za normalan život.
Evo, uoči ove obljetnice imamo vjenčanje, tri krštenja, proslavu 30 jubileja bračnih parova. Vjernički život se vratio, prisutan je i sve je kao nekada. Jedino što uvijek dominira taj osjećaj koliko nas je prije bilo. Jer, primjerice, dođeš uvečer na trg i nema nikoga – kaže vukovarski župnik i kao najveći problem naglašava nedostatak posla, pa mladi rješenje nalaze u napuštanju grada.
Kada ga pitamo kako se Vukovarci danas nose s posljedicama zločina, on kaže da je to jedna od najtežih vukovarskih priča.
Odlazak iz bolnice, dolazak na Ovčaru, sedmorica koja su preživjela Ovčaru, koja su svjedočila o imenima u Haagu, ali pravni aparati ne funkcioniraju. Naši ljudi susreću one koji su ih mučili na Ovčari. U vukovarskom obližnjem selu jedan je takav mirno živio i umro, ali nikad mu nije suđeno i nije ga dočekala pravda. Jedina je pravda kod Boga i teško da je na zemlji može biti, kažu Vukovarci – govori fra Ivica, koji se s braćom franjevcima među prvima vratio u Vukovar.
– Prva dimenzija, koja je sastavni dio našeg propovjedničkog načina života, poziv je na oproštenje i naši vjernici, kada se ispovijedaju, imaju tu svoju muku i u tom pogledu dobro napreduju. Kao svećenik mogu reći da sam zahvalan Bogu što su ljudi uspjeli oprostiti – svjedoči on, ali dodaje da sve loše što se dogodi u državi, putem medija ili ono što se dogodilo oko postavljanja jezičnih ploča, ponovo dira i kopa rane koje oni imaju.
– Mnogi su mislili da su riješili svoje probleme, ali kad se tako nešto dogodi, onda se vidi da “krv nije voda”. Ljudi se preko noći uznemire i razbude i mogu vratiti one slike koje su im bile teške i opet su u istom problemu. To može samo smetati, ali sada u zadnjih nekoliko godina mirno je stanje, čak možda dosad i najbolje. Bilo je razdoblja kada se pokušalo odozgo nametnuti toleranciju i suživot, ali nisam uočio da je bilo pozitivno, jer sve što se nameće ljudi ne prihvaćaju – kaže fra Ivica koji smatra kako je tih i jednostavan život ljudi na radnim mjestima, gdje se susreću i rade s pravoslavnima, najbolji način na koji se međusobno mogu prihvaćati i graditi bolji most prijateljstva i sve što je porušeno.
Znam čuti da ima i pravoslavnih vjernika koji su dobri ljudi, koji se žele susretati i pozivati k sebi. To možda nije često, ali je dobro da se na tome uvijek radi. Mi franjevci smo na toj crti međusobnog prihvaćanja i življenja. Nama je sv. Franjo ostavio put kada je išao sultanu donijeti mir i to je naša karizma i ni u kojem slučaju nismo napadali ili krivo govorili o pravoslavnim svećenicima i vjernicima. Tako nešto nikome nije palo na pamet! – kaže on i dodaje kako je izvor svakoga zla bio u političkim vođama, koji su uzeli smjer otimanja i svojatanja, osvajali ljude svojim demagoškim pristupom i govorom, takvi ljudi su jurišali na Vukovar, sanjajući nešto što je nestvarno.
– Suživot s našom braćom i sestrama pravoslavne vjere treba ići kroz normalan život. Cijeli je problem u ovome trenutku u gospodarskom području i, kada bi ljudi dobili posao, na kojem bi radili s pravoslavcima, prihvatili bi to bez problema, samo da mogu normalno zaraditi za svoj kruh – kaže fra Ivica Jagodić.
Svaka cast fra.Jagodic svaka rijec na svojem mjestu,pa neka vas i dalje cuva,vodi i blagoslovi dragi Bog