Ako itko treba imati slobodu prosvjedovati jer zločini nisu procesuirani i zločinci nisu dobili zasluženu kaznu, onda su to građani Vukovara. Gradonačelnik Ivan Penava pozvan je istupiti u ime frustriranih građana, osobito obitelji ratnih žrtava, koje mori nedjelotvornost pravne države.
Međutim, pri tomu je njegova odgovornost veća nego kad se u ulozi organizatora prosvjeda zbog "šutnje institucija" javlja netko tko istodobno i sam ne obnaša funkciju na vlasti te je i član vladajuće stranke. Sutra mu se sve to može vratiti poput bumeranga pa bi netko i od njega mogao ultimativno tražiti da u zadanom roku kao gradonačelnik nešto učini, ili preda funkciju onomu tko je to kadar učiniti, kao što to on traži od Ministarstva pravosuđa, glavnog državnog odvjetnika, obavještajnih službi i MUP-a u procesuiranju odgovornih za zločine.
Zar Penava stvarno misli da pravna država treba funkcionirati onako kako je funkcionirala u nekim davnim vremenima ili u nekim svjetskim zabitima?! Kao na Divljem zapadu, gdje gradonačelnik pozove sugrađane na ulicu, smijeni šerifa i organizira linč. Što Ministarstvo pravosuđa ima s procesuiranjem ratnih zločina, zar bi glavni državni odvjetnik trebao slušati političke naloge pa makar dolazili i od grupe građana?!
Jedno je iskazivati nezadovoljstvo neprovođenjem pravde, a sasvim drugo nametati ultimatume da bi se pravda morala provoditi. Potonje je iznimno opasno i upravo hrvatsko iskustvo govori da se takvog pristupa pravdi i te kako moramo čuvati. Nismo li i zbog toga ratovali, nismo li i radi toga ušli u EU... Bolje je i da neki sumnjivci slobodno šeću nego da jednog nevinog osudimo mimo zakonske procedure i u nepoštenom postupku.
Penava je u pravu kad kaže da postoje neke vrijednosti koje su iznad svega. Pravda za žrtve to svakako jest. Ali, ne pod svaku cijenu. Na žalost, nema zemlje gdje žrtve dobiju potpunu zadovoljštinu. Tisućljećima se održalo pravilo in dubio pro reo zbog kojeg, bez obzira na to koliko velika bila sumnja, optuženici profitiraju kad se sud nađe u nerješivoj dvojbi, koja se onda uvijek rješava u korist optuženika.
Tako je u svim civiliziranim sustavima. Zločinci nose svoj križ, a kad je riječ o ratnim zločincima, do kraja života strepit će od ruke pravde. Penava je i sam očito svjestan da se prosvjed može pretvoriti u nešto drugo pa je najavio da je riječ o mirnom i apolitičnom prosvjedu za temeljna ljudska prava, a protiv "sramotne šutnje institucija hrvatskog društva".
Pri tomu je prešao okvire Vukovara ustvrdivši da je nedopustivo da kao država nemamo snage prokazati krivce, zahtijevati priznavanje zla iza kojeg stoji zločinački režim, tražiti ispriku i odštetu za žrtve. Pa ni sam nije prokazao krivce, a ako je mislio da od Vučićeve Srbije treba tražiti priznanje, ispriku i odštetu, to je s obzirom na okolnosti prilično naivno i puko politikantstvo.
Uostalom, kome to treba od ovakvog Vučića, a na odšteti je, premda uzaludno, trebalo inzistirati davno prije. To da kao sustav nemamo snage prokazati krivce tvrdnja je koja traži argumente kao i teza da ne mogu svi građani Vukovara biti taoci bilo kakvih dogovora iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Kad već proziva državne institucije za šutnju, onda je i vukovarski gradonačelnik svoje uopćene optužbe trebao konkretizirati.
Isto tako ustvrdio je da u proteklih 27 godina za najstrašnije zločine koji su nam u samoj osnovi državnosti "nije učinjeno gotovo ništa". Što baš i ne stoji. Državno je odvjetništvo lani 13. studenoga objavilo dokument na 28 stranica o postupcima zbog kaznenih djela ratnog zločina počinjenih na širem vukovarskom području (ovo je poveznica: http://www.dorh.hr/dorh07062018). Tu su kratki opisi pet istraga koje su u tijeku zbog ratnih zločina u Antinu, Opatovcu, Erdutu, silovanja na Sajmištu i silovanja dviju osoba u Vukovaru.
Zatim 15 optužnica od kojih jedna protiv dvojice srbijanskih državljana zbog zapovjedne odgovornosti za ubojstvo gotovo stotinjak branitelja i civila te zlostavljanja počinjenih u Vukovaru, Trpinji, Borovu Selu i Dalju te u logorima u Bogojevu i Srijemskoj Mitrovici.
Optužnice su podignute i za zločine u Veleprometu, na Sajmištu, u Lovasu, Bršadinu, Petrovcima, Čakovcima, Oroliku i Svinjarevcima, Borovu Selu, Dalju, Erdutu i Aljmašu, Tordincima, Ćelijama, Orlovnjaku, Ernestinovu, Laslovu, Antunovcu, Palači, Antinu, u naselju Lužac te za zločine visokog vojnog zapovjedništva JNA napadom na Vukovar i istočnu Slavoniju.
Zatim se opisuju i 23 presuđena slučaja pa je za zločin u Mikluševcima 12 osuđenih, u Bapskoj 9, u Tompojevcima 10, Lipovači 7, Trpinji 10, Veleprometu 13, niz osuđenih u desetak predmeta zbog zločina u Vukovaru... Još se navodi šest predmeta (Ovčara, Lovas, Srijemska Mitrovica, Tenja, Beli Manastir i Ćelije) za koje se procesi vode u Srbiji na temelju suradnje našeg i srbijanskog tužiteljstva te procesi koji su se vodili u Haagu. I u godišnjim izvješćima glavnog državnog odvjetnika napominje se da niz procesa stoji jer su počinitelji nedostupni.
>> Pogledajte video - Branitelji se u centru Sarajeva sukobili s policijom
Vukovar je ponos i simbol Hrvatske!