Ako se u ponovljenom postupku Ivi Sanaderu ne utvrdi i ne obrazloži zašto se i predsjednik Vlade smatra službenom osobom, bivši premijer bit će oslobođen u slučaju Ina-MOL, proizlazi iz odluke Ustavnog suda. Kako je onda Božidar Kalmeta mogao biti optužen kao ministar za zlouporabu položaja koju može počiniti samo “službena osoba”, ili Ivica Kirin, optužen kao ministar unutarnjih poslova, dok je Petar Čobanković kao ministar poljoprivrede i osuđen.
Ili, još očitije, zašto onda Ustavni sud zbog istog razloga kao u slučaju Sanader nije usvojio ustavnu tužbu Damira Polančeca, već ju je lani odbio iako je i on osuđen kao “službena osoba” temeljem primjene istoga Kaznenog zakona iz 1997.?!
Što je s Čobankovićem?
U predmetu Sanader Ustavni sud obrazložio je da je svojstvo “službene osobe” konstitutivno obilježje kaznenog djela iz članka 347. Kaznenog zakona iz 1997. godine i to svojstvo mora biti nedvojbeno utvrđeno i obrazloženo. ”Ako se ta pravno relevantna činjenica u postupku ne utvrdi, a s obzirom na to da se ona ne predmnijeva, tada nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela kao pretpostavka za utvrđivanje ostalih elemenata kaznenog djela, napose protupravnosti i krivnje”.
U definiciji “službene osobe” u KZ-u iz 1997. ne spominju se predsjednik i ministri u Vladi. Posljedica odluke Ustavnog suda trebala bi onda imati reperkusije i na sve procese u tijeku protiv bivših ministara, odnosno nakon odluke Ustavnog suda ispada da su Čobanković i Polančec bili nezakonito osuđeni kao “službene osobe”. Polančeca je osudilo vijeće kojim je kao i u slučaju Sanader predsjedao sudac Ivan Turudić. Kad je Polančec podnio ustavnu tužbu, Ustavni sud je samo obrazlažući “činjenice i okolnosti slučaja” naveo:
“Županijski sud je nespornim utvrdio da podnositelj ima svojstvo službene osobe u smislu odredbe iz članka 89. stavak 3. KZ-a jer je u inkriminirano vrijeme bio potpredsjednik Vlade...”, te još: “Vrhovni sud navodi da nema nikakve dvojbe da je podnositelj kao službena osoba (potpredsjednik Vlade i ministar u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva)...” .Polančecu su ustavnu tužbu odbili lani 4. ožujka a da nisu kao za Sanadera inzistirali da sudovi obrazlože zašto ga kao potpredsjednika Vlade smatraju službenom osobom iako se izrijekom ne spominje u definiciji u KZ-u iz 1997.
Od 2013. “dužnosnici”
To je izmijenjeno u Kaznenom zakonu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. kad i po odluci Ustavnog suda definicija službene osobe više ne ostavlja mjesta dvojbi da se predsjednik Vlade ima smatrati službenom osobom jer je predsjednik Vlade “državni dužnosnik” u smislu Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika. Taj generički pojam nedostaje KZ-u iz 1997., napominje Ustavni sud prepuštajući sudovima da obrazlože zašto od 1997. do 2013. ministre i premijera smatraju službenom osobom.
>> Sudac Ivan Turudić: Zar treba dokazivati da je premijer dužnosnik
Podsjećamo, da je Plančec osuđen zato što je riješio veliki problem Hrvatske sa četničkom bagrom iz Borova. Ta bagra je imala enormne financijske zahtjeve, priznavanje radnog staža i druge prohtjeve. Polančec je uz pomoć srpskog odvjetnika riešio veliki problem, na jednostavan način. Njihov odvjetnik ih je podsjetio tko su bili i što su radili i da bi mogli završiti u zatvoru a ne dobiti odštete. TO ZNAMO,ALI SE O TOME NE MOŽE GOVORITI OTVORENO !!