Nepunu godinu nakon objavljivanja knjige Oče naš koja je izazvala veliku pažnju javnosti vatikanska izdavačka kuća Libreria Editrice Vaticana i izdavačka kuća Rizzoli najavile su veliki zajednički izdavački projekt: objavljivanje nove knjige pape Franje pod naslovom Zdravo Marijo, koja se temelji na razgovoru o. Marca Pozze s papom Franjom, a koja svim ljudima približava značenje i smisao omiljene kršćanske molitve.
O tome je sam papa Franjo u predgovoru knjizi istaknuo: „Nakon prošlogodišnjega iskustva duhovnoga razgovora s don Marcom Pozzom o molitvi Očenaša činilo mi se da bi bilo zgodno s njim proći i drugu molitvu koja nas sve prati još od djetinjstva. Zdravo, Marijo naučimo već kao djeca i, ako je i zanemarena, sigurno nam se posebno u teškoćama vraća na usne, a poglavito navire u srcima.“
Zahvaljujući svojoj dugogodišnjoj dobroj suradnji s Vatikanskom izdavačkom kućom i Rizzolijem, već pri samom začetku pothvata objavljivanja knjige Zdravo Marijo u njega je uključena i izdavačka kuća Verbum, kojoj je povjereno objavljivanje hrvatskoga izdanja.
To je omogućilo da se prijevod na hrvatski jezik odvija istodobno s pripremama za objavljivanje talijanskoga izdanja tako da će Hrvatska biti jedina zemlja u kojoj će se ova nova Papina knjiga objaviti istodobno kada i u Italiji – u utorak 9. listopada 2018.
Tumačeći u ovoj novoj knjizi redak po redak molitvu Zdravo, Marijo papa Franjo govori o Marijinu otajstvu i jednostavnosti svakodnevnog života, a ipak, ova „normalna“ žena postaje sredstvo novoga stvaranja, novoga saveza. Upravo žena i njezina uloga središte je Papina promišljanja.
U drugomu dijelu knjige Zdravo, Marijo ulazi u zatvor, kao znak i sredstvo obraćenja i utjehe, posvjedočenih dirljivom ispovijesti obraćenja jednog zatvorenika osuđenog zbog ubojstvo koja je također sastavni dio ove knjige.
Povodom objavljivanja knjige papa Franjo je u privatnu audijenciju primio predstavnike Librerie Editrice Vaticana, Rizzolia i Verbuma te urednike TV2000 za čiju emisiju je rađen razgovor s Papom na temu molitve Zdravo, Marijo.
Talijansko i hrvatsko izdanje Papine knjige Zdravo Marijo bit će predstavljeno u Vatikanu u ponedjeljak 8. listopada, dan uoči pojavljivanja u hrvatskim i talijanskim knjižarama.
Osim istodobne objave talijanskog i hrvatskog izdanja 9. listopada, uskoro nakon toga uslijedit će objavljivanje i u mnogim drugim zemljama, a očekuje se da će knjiga Zdravo Marijo ponoviti uspjeh Papine knjige Oče naš, koja je postala veliki međunarodni bestseler i prevedena na preko 50 jezika.
Autor Marco Pozza doktor je teologije i zatvorski kapelan u Padovi. Piše za novine, autor je nekoliko knjiga, komentator je evanđelja za RAI 1, a za TV postaju TV2000 vodio je program Ave Maria, koji je bio i povod za ovaj razgovor. S papom Franjom autor je knjige Oče naš, koja je istodobno objavljena na talijanskomu i hrvatskom jeziku u nakladi Verbuma, a potom i u pedeset drugih zemalja.
Knjigu je moguće nabaviti u knjižarama Verbum i putem web knjižare verbum.hr.
Izvadak iz knjige:
P: Uvijek mislim da je glagol „blagosloviti“ blisko povezan s glagolom „prokleti“. Prokletstvo se može izbrisati blagoslovom. Evin grijeh sa sobom nosi bolne posljedice (usp. Post 3,16), dok po anđelu Bog Mariji poručuje: „Raduj se, milosti puna“ (Lk 1,28), a rođakinja Elizabeta „napunjena Duhom Svetim“ kliče: „Blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1,41–43). Izgleda kao da je Marija odgovor na Sotonine smicalice. Papa Franjo, zloduh je ključna tema u vašemu naučavanju: zbog čega to nečisto biće toliko mrzi Mariju?
O: Zato što je Marija u krilu nosila Spasitelja, nosila je preporod svijeta, donijela je Boga među ljude. Ona se uspela stepenicama da bi Bog sišao k nama. Otac Rupnik izradio je sliku Gospe s Djetetom [nalazi se na korici ove knjige, nap. ur.]. Gospine su ruke stepenice po kojima silazi Isus, koji u jednoj ruci drži svitak Zakona, a drugom se hvata za Marijin plašt. Bog se uhvatio za jednu ženu da bi došao k nama. To je vrlo znakovita slika Božje susretljivosti, Boga koji nam je postao posve blizak upravo po ženi, po spremnom „da“ jedne od nas. Zato Sotona toliko mrzi Gospu: jer je bila sredstvo Božje dobrohotnosti i susretljivosti.
P: Ona je poglavito ta koja raskrinkava sve laži koje Sotona govori o Isusu. Redak koji zaključuje prvi dio Zdravomarije uvodi upravo Sina: „i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus“. Jednom sam čitao sastav djeteta iz trećega razreda osnovne škole. O svojoj je majci napisalo: „Ako si mi ti dala život, to znači da si na jedan dan bila Bog. Mama, baš si velika!“ Ja, kao sin, o djetetu mislim kao o blagoslovu. Ipak, hodeći svijetom uočavamo da mnogim ženama sin ili kći mogu biti i prokletstvo. Ima žena koje – pobačajem ili napuštanjem – dijete ne prihvaćaju. Može li dijete uistinu biti prokletstvo?
O: Dijete nikada nije prokletstvo. Majci može biti križ. Nedavno je pokrenut postupak za proglašenje blaženom mlade Rimljanke koja je umrla s dvadeset i tri godine jer je, oboljela u trudnoći, odbila terapiju kako bi sačuvala dijete do rođenja. Njoj je to dijete zaista bilo blagoslov. Tu je jedna, meni vrlo draga riječ: nježnost. Nekom zgodom u razgovoru o ljudskosti jedan mi je gospodin rekao da smo izgubili sposobnost za ljubav, zaboravili smo milovanje, ne sjećamo se nježnosti. Danas je potrebna revolucija nježnosti.
Prisjetimo se slike Božje Majke: to je slika nježnosti koja čuva, njezin obraz uz Sinovljev obraz. Potrebna nam je Gospa nježnosti: eto blagoslova. Bez nježnosti ne može se shvatiti majku, bez nježnosti ne može se shvatiti Mariju. U katedrali u Bariju promatrao sam ikonu Djevice Odigitrije: prvi sam put vidio Dijete golo, koje je Marija do pola prekrila svojim plaštem. Marija pokriva našu golotinju: majka jedina može shvatiti dijete jer ga poznaje gola iz svoje utrobe, iz svojega krila, rađa ga gola. Kasnije Marija prima Krista gola podno križa i opet ga prekriva. Marija nam je blagoslov jer je majka naše golotinje: zlo, grijeh nas ogoljuje, a ona nas uvijek pokriva.
P: Često mislim o tome da je Marija mogla reći „ne“. Previše osoba možda misli da je Marija bila prisiljena reći „da“: naprotiv, mogla je odgovoriti i „ne“ pa je zato njezino „da“ još veće. Živimo u svijetu koji umišlja da se biva slobodan porobljavanjem drugih; u tomu svijetu Marija potvrđuje kako, da bi se bilo slobodan, valja služiti Gospodinu. Slično je smatrao sveti Augustin: služiti znači vladati. Marijina je sloboda znak osporavan.
O: Između anđelove ponude i Marijina odgovora bio je trenutak iščekivanja. U lijepomu ulomku sveti se Bernard izravno obraća Gospi i moli je: „Požuri, požuri, treba nam spasenje!“ (usp. Homilije, 4,8–9).
P: Gdje je Marija našla snage za nošenje tereta ovoga poziva?
O: Marija nije bila svemoćna, bila je obična žena: milosti puna, ali obična. Snaga je u toj milosti Duha Svetoga: Marija je puna Duha Svetoga koji je prati cijeloga života.
P: Kada razmišljam i o svojemu životu, uvijek se čudim da je jedan Bog htio ovisiti o ljudskoj slobodi. A ipak taj Bog katkada i plaši: povijest je puna Božjih poziva na koje ljudi nisu odgovorili. Zašto je Bog tako neopterećen kada se radi o razgovoru s ljudima?
O: Jer razgovara s djecom. Sjetimo se oca rasipnoga sina (usp. Lk 15,11–32): razgovara s obojicom sinova, s onim koji je otišao živjeti razvratno, i s drugim, onim savršenim, koji pokazuje želju da se uspne na očevo mjesto. Ukratko, oba su daleko od očeve ljubavi; Bog riskira kao i otac koji je svakoga dana čekao da se mlađi vrati pa ga je, kako veli Evanđelje, dok je još bio daleko, ugledao kako dolazi.
Kada je potom primijetio da stariji ne sudjeluje u slavlju, izišao je da ga pozove. Taj se otac kladio na svoje sinove. Mistici govore o Božjoj ludosti, a Božja je ljubav prema njegovu narodu ludost: nisam te izabrao zato što si najpametniji, najveći, najjači; najmanji si na svijetu (usp. Pnz 7,7). Tako Bog ljubi.
P: Papa Ivan Pavao I. kazao je da Bog nije samo Otac, nego je i majka. Za ovaj razgovor o Zdravomariji namjerio sam se na filozofkinju koja mi je otvorila lijep pogled na majčinstvo. Prema Luisi Muraro, „ne postoje majke nego obične žene koje postanu majkama, a takvima ih učini neka potreba, plač na koji treba odgovoriti i one se sjete i odmah zaborave na svoju potrebu“. Divno je drugoga staviti ispred sebe.
O: To je rečeno vrlo pjesnički, ali točno. No kazavši da je Bog otac i majka papa Ivan Pavao I. nije rekao ništa neobično. To je sam Bog rekao o sebi po Izaiji i drugim prorocima: predstavio se kao majka, „čuvam te kao majka, majka ne može zaboraviti svoje čedo, pa ako bi neka i zaboravila, ja tebe nikad ne bih mogao zaboraviti“ (usp. Iz 49,15).
P: Papa Franjo, kada čitate taj ulomak, dođe li vam na pamet vaša majka?
O: Da, život dugujemo ženi. I kada izgovaramo Zdravo, Marijo, uspostavljamo prirodnu vezu između Gospe i naših majka.
Knjigu je moguće nabaviti u knjižarama Verbum i preko web knjižare www.verbum.hr, a više o njoj možete saznati na linku ovdje.
>> Pogledajte razgovor s Darkom Pavičićem o pedofiliji u Crkvi
Fantastične priče i jesu fantastične zato jer sa svakim elementarnim logičkim propitivanjem dokazuje se njihova iracionalna utemeljenost i nestvarnost. Možemo pitati zašto Joker mrzi Batmana ili vještica Ivicu i Maricu?Nema lošeg odgovora....sve koje zamislimo mogu biti pravi.