Kažu da su u strahu velike oči, ja se ne bojim nikoga... poručio je sa saborskog hodnika Milijan Brkić, ima tome točno tjedan dana, istoga dana kada je u medijima eksplodirala afera Kum.
Daleko je ta izjava bila od uvjerljive: upravo su njegove oči toga dana bile ispunjene strahom, po prvi puta otkako ovaj upravlja političkim procesima u Hrvatskoj. U samo tjedan dana, ova je afera imala uspone i padove, nagle obrate, znakovite tišine, no bila su to, pokazalo se, svojevrsna zatišja pred buru koja slijedi.
Načeo ga je Glavaš svojom izjavom da iza prosvjeda u Vukovaru stoji upravo Brkić, no i to je bila tek “topnička priprema” za pravi napad: naslovnice odabranih medija koje serviraju scenarij prema kojima su Brkiću odbrojani dani. U tom trenutku bile su ishitrene jer su zanemarene dvije činjenice: da Blaž Curić neće olako izdati svog “prijatelja, suborca i kuma”, te da je zakon šutnje iznad svih, pa i kaznenog zakona.
No, dok je Brkić umiren tom spoznajom na svojem Facebook profilu neki dan trabunjao kako je njegovo poslanje i obveza “omogućiti svima dostojanstven život u svojoj domovini, suočiti se s pravim problemima koji svakodnevno tište malog čovjeka, boriti se za svoj narod i nikada ne posustati”, jučerašnji Nacional razotkrio je svo licemjere politike koju simbolizira (i) Milijan Brkić.
Moglo se tako pročitati kako je upravo Brkić, ondašnji zamjenik Glavnog ravnatelja policije, današnji potpredsjednik Sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a, godinama opstruirao rad policije. A policija je u to doba, 2011. godine, istraživala razgranati lanac elitne prostitucije, no pritom ih je iz vlastitih redova bušio upravo Brkić. Istodobno, istraga protiv Brkića tada nije pokrenuta iako je policijski vrh raspolagao informacijom da je upravo on razotkrio svodnicima da su protiv njih pokrenuti tajni policijski izvidi, a informacija da je DORH o kompromitaciji dokaznih radnji obaviješten još u lipnju iste godine, o čemu se doznalo jučer, uistinu je frapantna.
Hoće li Milijan Brkić politički preživjeti? Treba pratiti govor tijela Gordana Jandrokovića, trbuhozborca svakog vladara, koji je već znakovito odgovorio na pitanje može li istraga dovesti i do Brkića, pa kazao: “Ako je netko zloupotrijebio sustav, mora biti sankcioniran”.
No, o političkim, moguće i pravosudnim perspektivama Milijana Brkića građani se ne bi trebali zamarati. Ono što bi ih trebalo duboko zabrinuti jest zastrašujuća zlouporaba sustava za političke obračune kao i činjenica da vodeći ljudi HDZ-a koriste subverzivno podzemlje za obračune s političkim protivnicima, istodobno kreirajući truli sustav koji odlučuje o životima građana.
A naša turobna stvarnost govori o tome kako Brkić nikome nije stao na žulj zato što je kredit od 560.000 eura dignuo na 30 godina, a otplatio za četiri, što je cijeli centar Zagreba premrežen poslovnim prostorima njegova brata, što ga u usponu društvenom ljestvicom nije usporilo ni plagiranje diplomskog rada, ni to što je pod krinkom domoljublja kreirao uhljebničku mrežu prijatelja i kumova.
Na žalost, eliminacija je otpočela samo zato što je igrao za protivničku momčad.
Nece Milijan tako lako pasti..