Kroz Slavoniju ovih dana putuje neobična šesteročlana obitelj. Roditelji s četvero djece, magarcem i psima čuvarima pješice putuju prema zemlji očevih predaka. Jusuf Nedžmedin i njegova žena Matilde s četvero djece i dva psa već dvije godine putuju magarećom zapregom iz Francuske u Palestinu. Palestinac Jusuf prije 20 godina upoznao je u Palestini svoju suprugu, Francuskinju Matilde, koja je ondje snimala dokumentarni film. Odlučio se preseliti k njoj u Francusku. Vjenčali su se i dobili četvero djece.
Nomadski put
Nakon dva desetljeća u Francuskoj, Jusuf se odlučio za avanturu života - odvesti svoju obitelj u rodno mjesto, i to pješice uz 22-godišnju magaricu Ninu i zapregu. Ostavili su sve iza sebe i krenuli na put koji će im vjerojatno promijeniti život. Žele pomoći svojoj djeci da odrastu u snažne i slobodne ljude, šaljući im istodobno poruku da mogu ostvariti sve što žele ako su za to čvrsto opredijeljeni.
Pješačenje kao stil putovanja i dalje izaziva čuđenje većine ljudi. Međutim, tom francusko-palestinskom paru putovanje pješice daje mogućnost da osjete užitak slobode cjelokupnog doživljaja, za razliku od putovanja automobilom, autobusom, vlakom ili avionom. Korak po korak i evo ih u Hrvatskoj. U svojoj neobičnoj pustolovini stigli su i do Pleternice. Zasad su prešli 4000 kilometara i točno su na pola puta, a u Palestinu bi trebali stići za dvije godine.
- Razgovarali smo o tome da bi najbolje i najzanimljivije bilo da idemo pješice. Odlučili smo na put krenuti s magarcem. Željeli smo dati primjer našoj djeci. Razmišljamo o ideji da se preselimo - rekla nam je Matilde.
Prijateljima su stalno govorili o svojoj ideji. Oni su ih podržali i potaknuli da krenu. Dvije godine kasnije, nisu se pokajali. Vidjeli su prelijepe krajeve i susreli predivne ljude. U zaprezi imaju sve što im je potrebno. Na njoj su i solarni paneli koji su im potrebni za punjenje mobitela. Stalno su u kontaktu sa svojim obiteljima i prijateljima.
Djeca su u dobi od tri do 11 godina. Dva njihova sina cijelo vrijeme pješače bosi. Jusuf smatra da je to dobro za njihovo zdravlje. Starija djeca trenutačno ne idu u konvencionalnu školu.
- Svojoj djeci pružamo životnu školu. Od svih ljudi koje putem sretnemo mogu ponešto naučiti. Kada završimo s putovanjem, nastavit će školovanje tamo gdje žele. Mi nećemo odlučivati o tome - govori Matilde.
Inače, Matilde je radila kao novinarka i snimateljica. Ona i suprug zajedno su radili na jednom dokumentarcu. Kada su se upoznali, osim filma, dogodila se i ljubav. Danas na svom kanalu na YouTubeu objavljuju snimke s putovanja.
- Svakodnevno nešto snimamo. Želimo od snimljenog materijala napraviti putopise - kaže Matilde.
Potkraj prošle godine u Italiji je za tu obitelj pokrenuta akcija GoFundMe kojom nastoje prikupiti novac za dodatnu prikolicu i vreće za spavanje. Susreću puno ljudi koji im oduševljeno prilaze i nude pomoć. Neki im donose hranu za pse, neki slatkiše za djecu i druge sitnice, a neki im nude i novac za nastavak putovanja. Svuda su ih spremni prihvatiti i dati im mjesto za odmor i hranu. Međutim, obitelj Nedžmedin ne traži ništa. Iako im mnogi nude prenoćište, oni ipak više vole spavati u šatoru ili pod vedrim nebom.
Ne idu najkraćim putom. Ne žuri im se. Nastoje na svom putovanju otkriti što više zemalja i naroda i upoznati se s njihovim običajima. Krajnji cilj im je Palestina. Jusuf je susretljiv i pristupačan, kao i Matilde. Razgovara s ljudima iz Pleternice koji zastaju jer su znatiželjni. Svi se žele fotografirati s njima, pomoći im, ugostiti ih. Svima su neizmjerno zahvalni, premda zbog čestih zaustavljanja ponekad dnevno prijeđu i manje od željenih deset kilometara.
Jusuf ističe da je Hrvatska predivna, a posebno ljudi koji u njoj žive. Međutim, on nema vremena za uživanje u ljepotama. Samo želi u miru i sreći ostvariti svoj san i vratiti se u domovinu.
- Prije 10 godina bio sam u Palestini, sada želim tamo odvesti našu djecu da vide zemlju u kojoj sam rođen. Pred nama je još dug put. Neka nas zdravlje posluži i sve će biti u redu - rekao je Jusuf.
U Palestini za dvije godine
Prezimili su u Cetingradu, a onda su potkraj ožujka viđeni u Maljevcu kod Velike Kladuše u blizini granice Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Htjeli su u Palestinu preko BiH, ali su procijenili da je ne bi mogli prijeći za tri mjeseca, a onda bi mogli uslijediti problemi s vizom. Stoga su odlučili ići preko Hrvatske, Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Grčke, Turske i Sirije sve do Palestine.
Admir Muhić iz Velike Kladuše ugostio ih je iako su inzistirali da spavaju u šatoru.
- Zimu su proveli u jednoj kući u Cetingradu, ali i ondje su postavili svoj šator. Dvije godine spavaju isključivo tako i odbijaju bilo kakav prijevoz do željene destinacije - izjavio je Muhić za bosanskohercegovačke medije. Prošli su kroz Sisak, Okučane, Novu Gradišku, Pleternicu...
U Sisku im se prije desetak dana pridružio i jedan mladić, student ekološke poljoprivrede Noa Cvitković koji sada putuje s njima. Putnici su od njegova oca veterinara zatražili pomoć oko magarčeva kopita. Kako ima vremena, a želi steći i nova iskustva, odlučio ih je pratiti dio puta.
- Stalno govorim da ću ostati s njima još jedan dan, a onda nastavim dalje. Ne želim ih napustiti jer su jako zanimljivi - rekao je 23-godišnji Noa.
Iduća destinacija im je Kutjevo gdje namjeravaju prenoćiti, a nakon toga krenuti dalje preko Papuka prema Orahovici i Donjem Miholjcu. Ondje će napustiti Hrvatsku i nastaviti put kroz Mađarsku. Do mađarske granice trebali bi stići za tjedan dana.
Jadni Magarac jadni psi. Sretan put vam svima.