Ustavni sud je utvrdio da su Ivici Huduroviću (62) iz Zagreba bila povrijeđena prava jer neko vrijeme nije imao odgovarajuće uvjete smještaja u zatvoru za izdržavanja kazne od devet godina i 11 mjeseci zatvora. Hudurović je inače poznat iz slučaja u kojem je pokušao iznuditi po 40 tisuća kuna predstavljajući se optuženima kao sudac Vrhovnog suda Ante Potrebica koji im može pomoći. Hudurović se Ustavnom sudu potužio da u Lepoglavi, gdje je od veljače 2012. izdržavao kaznu sve do ožujka 2018. kad je premješten u Zatvor u Gospiću, nije imao spavaonicu propisane veličine.
Dioptrija i bolna kralježnica
Hudurović se žalio da njegova ćelija ne udovoljava zakonskim standardima, a i da su mu uskratili zdravstvenu skrb jer je imao problema s vidom zbog slabog osvjetljenja u ćeliji. Požalio se i da mu je kralježnica stradala u zatvoru te da je zato što je Rom, kao i svi ostali Romi, bio diskriminiran jer im je uskraćeno pravo na rad i na stručnu pravnu pomoć.
Huduroviću je varaždinska županijska sutkinja dala za pravo kako su ga u Lepoglavi smjestili u spavaonicu neodgovarajuće veličine. Naime, bio je u prostoriji od 5,55 metara četvornih i 16 metara kubičnih s još dvojicom zatvorenika, a zakon propisuje 4 metra četvorna i 10 metara kubičnih po zatvoreniku. Međutim, ostale je prigovore odbila. Obrazložila je da se pravna pomoć svim zatvorenicima pruža bez obzira na nacionalnu, vjersku, etničku ili drugu pripadnost, i to u okvirima raspoloživog vremena pravnika, a tvrdnje o diskriminaciji zatvorenika ocijenila je neutemeljenima i zlonamjernima. Redoslijed dobivanja pomoći ovisi o vremenu podnošenja zahtjeva, a Hudurović je tri puta bio na razgovoru kod pravnika te se jednom nije odazvao. Sadržajem tih razgovora uvijek je bio zadovoljan, ali se upravi Kaznionice pismeno prituživao na okolnosti koje pravniku nije spominjao. Iz Kaznionice su uz to napomenuli da ima odobren kontakt sa šest odvjetnika te da se postavlja kao zaštitnik prava romske populacije zatvorenika, na što nema pravo, već isključivo osobno pravo na pritužbu i sudsku zaštitu.
Hudurović je tvrdio da je razgovarao samo s odvjetnicom Lovorkom Kušan, koja je sada sutkinja Ustavnog suda pa se stoga izuzela iz odlučivanja u ovom slučaju. Što se tiče rada, za Hudurovića su naveli da "nije pokazao interes da se radno angažira". Na pritužbe zbog njegova vida rečeno je da je dobio dioptrijske naočale, za koje je Kaznionica Lepoglava snosila troškove izrade od 252 kune te da mu je vid oslabljen zbog njegove dobi, a ne zbog premalo dnevnog i umjetnog svjetla u sobi. S bolovima u kralježnici već je došao u Kaznionicu te mu je odobrena fizikalna terapija, a zatvorska uprava tvrdi da uzrok bolovima nije metalni krevet sa šipkama i podlogom od šperploče, a ako je madrac oštećen zbog duljeg korištenja, može dobiti novi. I reumatske tegobe prirodne su za njegovu dob, s tim da ostali zatvorenici na istim ležajevima nemaju problema s kralježnicom, odgovorili su u Kaznionici.
Hudurović se u ustavnoj tužbi požalio kako pomoć odvjetnika nije mogao platiti pa pomoći od njih nije ni dobio. Tvrdio je da je diskriminiran jer su drugi zatvorenici dobili zdravstvenu njegu za puno manje bolove i oštećenje kralježnice, "ali oni nisu Cigani kao ja".
Zatvor pretrpan
Kaznionica je tada potvrdila da su imali problem prekapacitiranosti te da će ga smjestiti u prostoriju po zakonskim standardima čim budu raspolagali prostorom. Standard prostornosti na kojem inzistira Europski sud za ljudska prava je tri četvorna metra po zatvoreniku gdje ih boravi više. Ustavni sud je, analizirajući sve vrijeme Hudurovićeva boravka u različitim ćelijama, utvrdio da je 98 dana bio smješten u prostorijama koje su imale 2,43 i 2,76 metara četvornih prostora po osobi, te da je to smanjenje minimalnog prostora bilo "kratko, povremeno i minimalno", s tim da je mogao boraviti i u radionicama, TV boravku, knjižnici i na svježem zraku. Ostale povrede ustavnih prava nisu utvrđene.
