U filmu o generalu Anti Gotovini redatelja Antuna Vrdoljaka prikazat će se detalji njegova života u bijegu nakon raspisivanja Interpolove tjeralice. Njegov prijatelj, kum i suborac Željko Dilber otkrio je za Zadarski list neke detalje.
"Vrdoljak se nekoliko puta sastao s Antom koji nije imao nikakvih intervencija na sadržaj filma, samo mu je rekao da ga pozove na promociju. Ipak, vjerujem da će Anti i meni biti dana prilika uoči promocije pogledati film kako bismo utvrdili odgovara li radnja činjenicama. Ne mislimo intervenirati u sadržaj osim, naravno, ako je riječ o nekim neistinama. Jer, kada se već snima film o Gotovini, zaista bih volio da prije svega bude temeljen na činjenicama", rekao je Dilber koji je četiri godine bio jedina osoba koja je znala gdje se skriva Gotovina.
"Istina je da sam jedini znao gdje je Ante i da radi njegove sigurnosti to nije znala ni njegova supruga. Kako je Dunja sve to vrijeme bila pod nadzorom, morali smo paziti da sastanak s obitelji ne bi otkrio Antin položaj te sam ja jedini kontaktirao s njim. Što se tiče mjesta njegova skrivanja, evo prvi put ću reći gdje se nalazio i kako sam odlazio tamo. Skrivao se u ribarskim kućicama i na brodovima po Kornatima, na Dugom otoku i Ugljanu. Nikad tamo nisam odlazio svojim brodom jer sam znao da me prate. Svaki put bih unajmio drugi brod i otišao do otoka na kojemu se Ante trenutačno nalazio, odnoseći mu hranu i čistu odjeću. Skrivanje po ovim otocima trajalo je dva mjeseca, a onda je prešao granicu i sklonio se u inozemstvu", otkrio je Dilber.
Gotovina je dokazao da je inteligentniji od svih hrvatskih političara zajedno. Njemu je bilo jasno, da se odmah predao, bio bi osuđen i proglašen krivim, a ovako je tempirao sve točno na sekundu. Morao je čekati da HDZ dođe na vlast, jer bi komunjare pakirali njemu jednako kao što su pakirali ostalim generalima. Dovoljno je sjetiti se kako Račanova vlada nije htjela dati dokumente njegovoj obrani, pod izlikom da je u bijegu i da nije stranka registrirana pred sudom, te da bi Haag zbog toga tužio Hrvatski vijeću sigurnosti, iako je Luka Mišetić od početka tvrdio da to nije istina. Čim je HDZ došaoi na vlast dao je sve dokumente Gotovininoj obrani koja je počela smanjivati zaostatak, a pritom je haško tužiteljstvo zatrpao hrpom nebitnih dokumenata što je usporilo tužiteljstvo. Kad je stvar reducirana Gotovina je namjerno napravio "grešku", uhićen je, a HDZ-ova vlada je promptno donijela odluku da država financira njegovu obranu, uz burno negodovanje SDP-a a Ingrid Antičević Marinović je čak u saboru rekla da se "financiraju ratni zločinci" gazeći pritom presumpciju nevinosti. Gotovina je imao sreću i što krajem 2004. na čelo POA-e dolazi Karamarko koji je upregao sve takne službe u servisiranje njegove obrane. S druge strane, SDP i udruge bliske njemu plasirali su lažne opružbe o "600 ubijenih i 22 000 zaapljenih kuća" te kako se "ništa nije procesuiralo". Sve te laži pale su na sudu. Treba dodati i da je u pakiranje Gotovini bilo uključeno i nekoliko "desničara" koji su bili u HHO-u.