Uhićenje Veljka Belivuka, zloglasnog srpskog vođe navijača kojeg se sumnjiči za brojna zvjerska ubojstva, podsjetilo je javnost na zločine drugih balkanskih kriminalaca koji su brutalno ubijali i u Hrvatskoj. Jedan od najokrutnijih je Sretko Kalinić Zver koji je prije 11 godina u Zagrebu uhićen.
Nitko ne zna koliko je točno ljudi Kalinić ubio, ali istražitelji iz akcije "Sablja" uvjereni su da broj njegovih žrtava nije manji od dvadeset. Policija zasad zna da je Kalinić svoje prste imao u ubojstvima Zorana Đinđića, Zorana Vukojevića Vuka, Zorana Povića Pove, Sredoja Šljukića Šljuke, Zorana Šljukića, Zorana Savića Šodera, Jovana Gruzijana, Rade Cvetića, Todora Gradaševića, Branislava Lainovića Dugog, Zorana Davidovića Ćande, Zorana Uskokovića Skoleta, Mirka Tomića Bosanca, Radoslava Trlajića zvanog Bata Trlaja, Željka Vuletića Hamze, Željka Mihajlovića Crnogorca i Zorana Petrovića Šempe.
U Srbiji postoji još niz neriješenih likvidacija iz protekla dva desetljeća s kojima pojedini inspektori povezuju Kalinića. Njegovo ime kratko se spominjalo i uz ubojstvo Ive Pukanića, ali od samog je početka bilo jasno da atentat detonacijom eksplozivne naprave nije njegov stil. Kalinić je većinu svojih ubojstava počinio kalašnjikovom, uvijek je volio biti blizu svojim žrtvama. Njegovo se ime spominje i vezano uz likvidaciju Cvetka Simića Preletača, čije je raskomadano tijelo 2009. pronađeno u jarunskom jezeru. Ovo okrutno ubojstvo u Kalinićevoj biografiji izgleda sasvim normalno, iako je on navodno demantirao povezanost sa Simićevom smrću, piše portal Express.hr. .
Skuhao gulaš od svoje žrtve
Sretko Kalinić svojim priznanjem ubojstva Milana Jurišića postao je vijest s naslovnice i uspio je šokirati cijelu regiju. Najveći šok je bio način na koji je to izveo: osim što se okitio skalpom svoje žrtve, od njegova je mesa skuhao gulaš koji je zatim poslužio svom kolegi "zemuncu" Vladimiru Milisavljeviću, zvanom Vlada Budala. Kalinić je kasnije na sudu povlačio iskaz o Jurišićevu ubojstvu i sve svalio na drugog okrutnog ubojicu, Luku Bojovića. No to ga nije spasilo robije.
– Ne koristim se hladnim oružjem prilikom likvidacija. Moj su recept likvidacije beogradskog ološa koje traju pet do šest sekundi. Najduža likvidacija trajala je minutu i pol – rekao je 2013. na suđenju u Beogradu.
Rodio se u Zadru
Sretko Kalinić rodio se 1974. godine u Zadru, a predratne godine proveo je u Bilišanima, malom selu kod Obrovca koje više gotovo i ne postoji. U njemu danas živi stotinjak ljudi. Iako jedva punoljetan, ranih devedesetih nije se libio uzeti pušku i pridružiti se srpskim pobunjenicima, a jedno je vrijeme navodno bio u odredima kapetana Dragana. Prema nekim svjedočanstvima iz beogradskog podzemlja, za vrijeme rata upoznao je i Milorada Ulemeka Legiju, što mu je kasnije bila odskočna daska za status koji je brzo stekao u "zemunskom klanu".
Međutim, prema saznanjima bivšeg prvog operativca akcije "Sablja" kojom je srpska policija razbila zemunski klan, Kalinić se u kriminalne vode bacio tek nakon što je upoznao Šiptara i Milu Lukovića Kuma, vođe zemunskog klana. Kalinić je, tvrdi Mile Novaković, nakon rata u Medveđi radio kao drvosječa, a tamo je na jednoj proslavi upoznao Šiptara i Kuma koji su u Medveđi rođeni.
"Nakon što im je ispričao svoja iskustva na ratištima u Hrvatskoj, odmah su ga zvali da dođe u Beograd i počne raditi za njih. Šiptar i Kum također su mu našli djevojku i natjerali ga da se ubrzo oženi", tvrdi Novaković. Bio je to klasični primjer funkcioniranja zemunskog klana: Kum i Šiptar sve su članove poticali da se što prije ožene jer su smatrali da obiteljski ljudi manje upadaju u oči policiji.
"Spasojević i Luković bili su Kaliniću kumovi na vjenčanju, a kasnije su mu krstili i kćer. Koliko im se žurilo i koliko su poštovali taj čin najbolje govori podatak da su Šiptar i Kum na vjenčanje došli u trenirkama", otkriva Novaković. Prema njegovim saznanjima, Kalinićeva supruga Jelena vrlo brzo je požalila što se udala za njega. Jelenu je Kalinić nemilosrdno tukao, od batina su joj bile slomljene obje ruke. Spas je potražila kod svojih roditelja u Novom Beogradu. No, i oni su danas živi isključivo zahvaljujući proračunatosti Dušana Spasojevića Šiptara.
Kalinić je, naime, Spasojevića jednom prilikom zamolio da mu da dopuštenje da izmasakrira obitelj svoje supruge! Šiptar je rekao "ne", znajući da bi to privuklo preveliku pozornost na njegova omiljenog egzekutora. Prema iskazu svjedoka pokajnika Dejana Milenkovića Bagzija, upravo je Šiptar bio jedina osoba koja je mogla kontrolirati Kalinića. Svi ostali su ga se bojali, uključujući i članove klana.
"Kalinić je bio zvijer od čovjeka. Ustvari, zvijer je blaga riječ", poznata je rečenica iz Bagzijeva iskaza policiji, iz kojeg je nastao i Kalinićev novi nadimak. Osim toga, "Zver" na naslovnicama izgleda puno bolje nego "Beli".
Opis koji je Bagzi dao uopće nije pretjeran, iako je on policiji ispričao detalje tek jednog monstruoznog ubojstva – Zorana Savića zvanoga Šoder. Njega je Kalinić sjekirom nasjeckao na sitne komade, kosti mu razmrvio čekićem i zatim sve to rastopio u kiselini. Još okrutniji je bio prema Zoranu Vukojeviću Vuku, krunskom svjedoku na suđenju zemunskom klanu, čije je tijelo spaljeno i izmasakrirano do neprepoznatljivosti, pronađeno nedaleko od benzinske postaje na autoputu za Beograd.
Skrivao se u Zagrebu
Sretko Kalinić je "pao" nakon što se u lipnju 2010. posvađao s drugim pripadnikom srpskog krim-miljea, Milošem Simovićem. Njih dvojica su, s lažnim hrvatskim putovnicama, iznajmili stan na zagrebačkom Laništu i tu su se skrivali od srpskih vlasti i inkognito obavljali razne mafijaške poslove. Jednog poslijepodneva obračunali su se vatrenim oružjem pokraj jezera Rakitje. Simović je, prema jednoj verziji, bio ljubomoran jer mu se Kalinić upucavao supruzi pa ga je, nakon zajedničkog roštiljanja, upucao s dva metka u trbuh. Druga verzija kaže da nije bio zadovoljan raspodjelom novca od zajedničkih mafijaških poslova. Ranjenom Kaliniću tada su pomogli slučajni prolaznici, a Simović je pobjegao, ali se naknadno predao. Kalinić je u Zagrebu operiran, uhićen i kasnije izručen Srbiji, kao i Simović. Obojica su 2013. u Beogradu pravomoćno osuđeni na po 40 godina zatvora zbog niza ubojstava, otmica i brojnih drugih kaznenih djela koja su počinili kao pripadnici zemunskog klana.
Nista neocekivano. Komcije vec stoljecima imaju isti obrazac ponasanja