– Neka nas već jednom počnu gledati kao ljude jer posljednje tri i pol godine u očima sustava tek smo brojke, a kako vrijeme prolazi, dobivamo dojam i da nas samo žele izbrisati iz svojih zapisnika – riječi su to umirovljenice Gabrijele Drndelić, jedne od stanarki Hostela Arena gdje je trenutačno, prema podacima Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, smješteno 146 ljudi koji su nakon zagrebačkog potresa izgubili krov nad glavom.
Iako je, kaže, već navikla na to da pogođeni Zagrepčani s birokracijom i pokušajem da ih se zbrine na adekvatnije mjesto preživljavaju pakao, govore nam kako ih ništa nije moglo pripremiti na to da iznenadno i bez jasnog objašnjenja iz Arene moraju iseliti.
Sami moramo potražiti rješenje
Iz spomenutog Ministarstva su im, naime, prije mjesec dana počele stizati obavijesti kako će neki od njih morati otići iz zdanja u Remetinečkom Gaju, a onda su ih u subotu ujutro nazvali i s recepcije hostela, s naputkom da u ponedjeljak do podneva moraju isprazniti sobe. Samohrana majka Silvija Bedeničar, koja u hostelu boravi sa svojim maloljetnim sinom, kaže da je ostala u šoku i kada su joj najavili da će ispred kuhinje postaviti i zaštitara.
>>VEZANI ČLANCI:
– Na svako moje pitanje ili molbu da nam se dostavi neko pismeno objašnjenje zašto i kada točno moramo iseliti nisam dobivala konkretne odgovore. Da su barem sazvali neki sastanak s nama, poslali nam odluku, bilo što, ovo nije način – razočarano će Silvija Bedeničar.
Jedna je od onih koja je prije razornog potresa živjela u podstanarstvu te baš kao i brojni ljudi s kojima smo jučer razgovarali ispred Arene nije ostvarila pravo na jedan od stanova koje je Ministarstvo namijenilo stradalima kao privremeni smještaj. Dio njih se tijekom našeg posjeta hostelu već krenuo iseljavati, pakirajući svoj život koji je nakon potresa ostao zguran u tek nekoliko torbi ili vrećica.
– Sami smo krenuli u obnovu jer državu nismo više mogli čekati. Sreća u nesreći jest što se ona polako bliži svom kraju, ali još uvijek čekamo majstore za centralno grijanje. Za državni stan bili smo odbijeni jer je kuća dobila žutu naljepnicu. Onda je bio problem što smo podstanari, ali svi ovdje poznajemo ljude koji su bili u najmu pa su svejedno dobili stan. Ne znam kakvi su to kriteriji koji jednima omogućavaju to pravo, a drugima ne – kaže Silvija Bedeničar. U sličnoj se situaciji nalazi i umirovljenica s početka naše priče koja govori kako je odnos institucija prema oštećenima u zagrebačkom potresu nekorektan i maćehinski.
– Nitko od nas nije htio da se dogodi potres i da moramo živjeti ovdje, a ponašaju se kao da smo u hostel provalili. Kao najmoprimci nemamo nikakvih prava – ljuti se Gabrijela Drndelić. Ono što posebno boli jesu komentari pojedinaca o tome kako su si u tri i pol godine mogli prištedjeti i sami potražiti novi dom ili pak odseliti kod obitelji.
U privatni smještaj ide 46 osoba
– Nisu stvari baš tako jednostavne. Tu ima bolesnih ljudi, djece, umirovljenika koji ne mogu useliti kod svoje obitelji jer i oni jedva krpaju kraj s krajem. Ima i vlasnika nekretnina i podstanara i svi smo u istom kotlu, ne razumijem zašto bi neki imali pravo na stan, a drugi nemaju to pravo – komentira pak Stana Jelinić koja čeka na obnovu svog doma na Opatovini.
A za pojašnjenje situacije u Hostelu Arena obratili smo se Ministarstvu i Gradu. U Ministarstvu nam odgovaraju kako su u cilju osiguranja primjerenijeg zamjenskog smještaja u listopadu krenuli u pojačanu komunikaciju s tamošnjim stanovnicima. Za privremeni smještaj onih koji čekaju obnovu svojih nekretnina uređeno je i opremljeno 125 državnih stanova, od kojih se 102 nalaze u Zagrebu.
– Pravo na njih imaju (su)vlasnici te njihovi srodnici, ali i zaštićeni najmoprimci koji su na dan potresa stanovali u višestambenim i stambeno-poslovnim zgradama ili obiteljskim kućama uz uvjet da vlasnik stana ili njegov partner nije vlasnik drugog useljivog stana ili kuće u Zagrebu – pojašnjavaju u Ministarstvu.
Dodaju da će oni koji imaju pravo boraviti u državnim stanova biti oslobođeni plaćanja najamnine te režijskih troškova u iznosu od 100 do 160 eura, ovisno o broju članova kućanstva. Takvih je osoba u Hostelu Arena 46, a još 35 čeka rješenje.
– Nažalost, ondje su zatečeni i oni koji ne ostvaruju pravo na stambeno zbrinjavanje jer nisu u (su)vlasništvu imali nekretninu koja je oštećena potresom te zbrinjavanje tih korisnika nije u nadležnosti ovoga Ministarstva. No, svima je produžen ostanak do 30. studenoga – zaključuju u Ministarstvu. U Gradu kažu da su omogućili dodjelu stanova onima čiji su domovi nakon potresa postali neuporabljivi te se nalaze u teškom socijalno-zdravstvenom položaju. U gradskim su stanovima na taj način zbrinute 24 obitelji. – Onima koji ne ostvaruju pravo na obnovu, a starije su životne dobi, bolesni i nemoćni ili su korisnici prava u sustavu socijalne skrbi osigurat će se adekvatan smještaj – zaključuju u Gradu.
>>VIDEO: Prva mobilna pizzerija u Hrvatskoj stigla u Špansko
Koliko sam ja shvatio vecina tih ljudi su bili podstanari a sada bi htjeli da im Zagreb pokloni stanove. Zagreb to moze ali ne mora. Ili mozda nisam u pravu?