Sjećanje na ljude koji su bili zvijezde u našem gradu
Gdje su neki ljudi?
Ljudi, koje smo poznavali, s kojima smo se družili, koje smo gledali u novinama, modnim časopisima?
Prekrasna manekenka Irena Uhl? Navodno da je u New Yorku. Nisam je vidio sigurno 40 godina, a u mladosti smo se družili. Bila je i supruga moga kolege Dobroslava Silobrčića. Poznatu, ne samo našu, već svjetsku manekenku Nušu Marović susreo sam u Rovinju, kada se vratila iz Pariza, ali je, na žalost, otišla iznenada na plavo nebo iznad Zagreba.
Sve više ih je tamo negdje daleko.
Prije 26 godina u svojoj 42. godini prestalo je kucati srce Đurđice Barlović, djevojački Miličević.
(objašnjenje mlađima: Đurđica je bila prva solistica Novih fosila).
Nedavno nas je ostavila Jagoda Kaloper.
Pjevačica Jasna Benedek nakon četrdesetak godina vratila se iz Njemačke u Zagreb.
Dunja Rajter od 1964. živi u Njemačkoj. Sjećam se da se udala za nešto mlađeg muškarca od sebe (o tomu su pisale revije), a vjenčanje je bilo u Zadru.
Dosjetka Vere Misite na pauzi snimanja Malih noćnih razgovora
U pauzi snimanja sedamdesetih godina 20. stoljeća vrlo popularne televizijske emisije Mali noćni razgovori u Šubićevoj ulici, gdje se sada nalazi Tvornica kulture, okupili su se novinari, mi voditelji, kamermani, tehničari oko gošće emisije poznate subrete Vere Misite, koja je u to vrijeme imala, čini mi se, 65 godina. /(Danas ne razumijem da je to bilo puno godina, kako se nama tada dečkima činilo.)
Teme razgovora su bile raznolike, pa je tako netko spomenuo atraktivnu glumicu i pjevačicu Dunju Rajter. Svi su hvalili Dunju Rajter, ali je jedan zlobnik primijetio da Dunja ima tanke noge. Na te je njegove riječi sjajna Vera Misita rekla:
Znate, i ja sam imala tanke noge, ali Bože moj, kaj sam s njima delala!
Kako smo zbog Trsta vješali Sinjor Pellu, a onda ga pljeskom dočekali
Dakle, prvi pobjednik Zagrebačkog festival Ljubo Kuntarić nije znao da je pobijedio jer je bio u rovu negdje oko Trsta.
Trst. Kakve su to bile kupnje!
Buđenje u 4 sata ujutro, kako bismo stigli u Trst do pola devet kada se otvaraju trgovine. Pod uvjetom da ideš autom.
Ako si išao autobusom, onda je polazak bio u pola jedan, poslije ponoći, a u Trst se dolazilo oko 6. I što raditi do otvaranja dućana?
Onda jurnjava iz dućana u dućan, u podne se zatvaraju trgovine, ali otvorene su one druge Standa, Upim, Coin… pa strepnje na carini…
Joj, dobro sam prošla, a imala sam tri para cipela, dva grudnjaka, najlonke, 4 kile riže, dvije kile kave, ulje…
To je bio život!
Moja klapa, nešto kasnije, znala si je priuštiti luksuz: autom bismo “skoknuli” do Trsta na capuccino (tada makijato nije bio u modi) i na vecchiu romagnu.
A sada je Trst bez veze. Onaj čuveni Ponte Rosso (na kojemu se šminkeri nisu ni pojavljivali) sada su zauzeli Kinezi.
Sve se manje kupuje u Italiji.
Da nije bilo ZERP-a, ne bih se ni sjetio Talijana.
Zanimljivi su nam jedino zbog skijanja na Kronplatzu, pogledamo dobre nogometne utakmice, odnosno skoknemo do Padove, kada idemo na zamjenu jetre.
Ipak je dobro da taj Trst nije postao naš.
Upropastili bismo taj lijepi grad. Jer, Trst je zanimljiv i lijep grad, samo što ga nikada nismo, zbog šopinga, turistički promatrali.
Godine 1953.: “Život damo, Trst ne damo!” “Sinjor Pelu na banderu”. Bila je i druga verzija “Svinju Pelu na banderu!”
Predsjedniku Pelli usput je pridodan i papa Pio.
Sjećam se, tada sam bio pionir u Bjelovaru.
Kao što su bile demonstracije sa spomenutim parolama u cijeloj tadašnjoj državi, tako je to bilo i u bjelovarskom parku.
Napravljena je papirnata lutka na kojoj je pisalo Sinjor Pella.
Završetak demonstracija bio je kada smo Sinjor Pellu spalili.
Ali, poslušajte me dobro, nakon nekoliko godina, demokršćanin Signore Giuseppe Pella nije više bio talijanski predsjednik, već je postao, čini mi se, ministar prometa ili nešto slično. I svečano je došao u Jugoslaviju, bio je primljen na visokom državnom nivou, a mi smo mu pljeskali i pljeskali…
Kako sad to? A ja sam ga s drugaricama i drugovima pionirima spalio u bjelovarskom parku?!
Moj mali mozak tada nije shvaćao što je politika.
Mozak mi je sve manji.
Pogledajte i galeriju: Ružna Nina doživjela je pravu transformaciju, evo kako sada izgleda
Ljubo Kuntarić je bio mobiliziran u Muggi (Milje) iznad Trsta.Lijep gradić kroz koji prolazite ako iz Trsta idete na prijelaz Ankaran.