Prije 70 godina, dogodila se najveća, tramvajska nesreća u svjetskoj povijesti, u kojoj je poginulo čak 19 ljudi, a još 39 osoba bilo je teško ozlijeđeno. Tramvaj broj 13, u kom je bilo 60 putnika, te je nedjelje, uoči blagdana Svih svetih, oko 8.30 sati, vozio nizbrdicom, na dionici Mirogoj - Gupčeva zvijezda.
Već kad je ušao u prvi zavoj, vozač tramvaja primijetio je da ne funkcionira tračnička kočnica. Budući da na tom mjestu postoji znatna nizbrdica, tramvaj je počeo nezaustavljivo ubrzavati. Ni ručna kočnica nije mogla pomoći, pa je tramvaj dosegnuo brzinu od 90 kilometara na sat. Na kraju je vozilo iskliznulo iz tračnica i počelo se prevrtati te je udarlo u tri stabla i čelični stup. Ukupno je u tramvaju bilo oko 60 putnika. Čitav je Zagreb bio zaprepašten tom tragedijom, a velik dio Zagrepčana još i danas pamti i prepričava tu nesreću.
„Bio sam među prvima na Zvijezdi. Dočekao me krš, tamo udubljeno stablo, razbijeno staklo i posvuda leševi. Čuli su se jauci, nismo znali koliko je mrtvih, ima li preživjelih. Poslali su me na sudsku medicinu. Doveli su leš majke i djeteta. Majku smo uspjeli identificirati po papilarnim linijama kažiprsta desne ruke, jer su osobne karte tada imale otiske prstiju, no dijete? Pretpostavili smo identitet, jer je bilo s majkom“, ispričao je kriminalistički tehničar Ljubomir Gudelj, koji se prisjetio jednog od najtežih dana u njegovoj dugogodišnjoj karijeri, u kojoj je odradio mnogo očevida.
VEZANI ČLANCI:
Doznalo se da su ista tramvajska kola, garažnog broja 21, ranije tog dana, na uglu između Degenove i Medveščaka, već imala sudar, pri čemu je tramvaj prevrnuo zaprežna kola, no nije bilo veće štete te je vozač nastavio vožnju prema Mirogoju. Istraga je bila opsežna, razgovarali su s 30-ak svjedoka, a presuda je utvrdila da je za nesreću kriv vozač jer je neoprezno i nepropisno krenuo i nije pravodobno kočio ručnom kočnicom.
Nakon mirogojske tragedije, najteže tramvajske nesreće u svjetskoj povijesti, tramvajski je promet na dionici Gupčeva zvijezda – Mirogoj bio obustavljen sve do 1964. godine, kako se navodi u ZET-ovoj monografiji. Na tom su dijelu pruge nova, motorna kola, koja su bila opremljena električnom, jakom zračnom, elektromagnetskom (tračničkom) i ručnom kočnicom, prema Mirogoju vozila do 15. svibnja 1967. godine, nakon čega su tramvaje zamijenili autobusi.
Do kada više svake godine jedno te isto???