Nanizane jedna do druge, na stotine krunica stoji ispred Ljubice Balajić. Razmaknuti ih mora dok razgovara s kupcima. Ispred nje je na štandu i gomila križića, narukvica, magneta, privjesaka i sličica. Broj im Ljubica i ne zna. No morala se, kaže, probuditi u tri ujutro ne bi li iz Dubrave stigla pred župu svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu kako bi na vrijeme poslagala sve te predmete.
Štandovi gotovo do Ilice
Sve je moralo biti spremno prije zore. Jer već je tada počinjala prva misa u povodu proslave Antunova, a na rasporedu su bile svakih sat i pol. Prije 6 sati stigli su i prvi vjernici u želji da ispovjede svoje grijehe, a redovi su tijekom dana sezali i do nekoliko desetaka metara. Čekalo se i pred kipom svetog Antuna, skrušeno i bez nervoze. Unatoč velikim vrućinama, vjernici su bili strpljivi ne bi li se pomolili ispred kipa, položili ruku na njega ili podno njegovih nogu ostavili sličicu s njegovim likom.
Čekalo se i na ulazu u crkvu kako bi stigli pred relikvijar koji stoji ispred oltara, u kojemu franjevci čuvaju dio svečeve kože koja je onamo prenesena još 1995. u povodu 800. obljetnice njegova rođenja. Tada su se već Zagrepčani povezali sa svetim Antom, kako ga odmilja zovu, poznatim zaštitnikom žena, djece, trudnica, siromašnih i bolesnih, koji je s godinama privlačio sve više vjernika u svetište. No, uz duhovni dio, tradicija je i proštenje, bez kojeg proslava dana svetog Ante ne može proći.
– Ljudi cijene kad vide da ono što nudimo na štandu izrađujemo ručno. Nabožne predmete izrađuju članovi udruge Emanuel, a ništa od toga ne prodajemo, već ljudi za ono što uzmu ostave donaciju. Onoliko koliko mogu – govori Ljubica Balajić, jedna od članica udruge, dodajući da su upravo krunice najkompliciranije. Da bi ih izradili, koriste sitna kliješta koja Ljubica drži i na štandu za slučaj da treba nešto hitno popraviti.
Iako su upravo krunice bile najzastupljenije na štandovima, koji su se protezali gotovo do Ilice, prije i poslije misa na njima su se mogli kupiti i licitari, medenjaci, molitvenici, razne figurice, ali i igračke. Bilo je i onih starinskih, drvenih, poput ptičica na kotačima, čija krila klepeću dok ih se gura, ali i onih “made in China”, poput plastičnih pištolja na vodu ili plišanih medvjedića. Pažnju je svojim ručnim radom, pak, plijenio Stjepan Kulfa, koji likove Marije, Isusa, Josipa, križeve i druge kršćanske simbole izrađuje tako što rezbari svaki komad drva koji pronađe u obližnjoj šumi ili parku.
– Odakle nabavljam materijal? Ima ga od Griča do Trnja, kamo god dođem, nešto nađem, a nešto mi i donesu. Imam distrofiju mišića i ne mogu dizati ruke, no zato jako dobro znam rezbariti. Najteže je izraditi minijaturne jaslice, jedne sam napravio u ljusci oraha – govori Štef Kulfa. Bijelili su se i ljiljani, simboli čistoće i nevinosti. Sa sobom su ih nosili oni koji su došli u posjet svetom Antunu, a donijeli su ih i prodavači, za one vjernike koji se nisu stigli pripremiti.
– Ovo je prva godina da sam na ovom proštenju. Koliko ih uzgojim u svom vrtu u Markuševcu, toliko ih prodam, donijela sam oko stotinu komada – govori Olga Topolovec, koja je ljiljane prodavala za deset kuna. Cijena je to koja, čini se, najviše odgovara Zagrepčanima koji su na Sveti duh pristizali iz cijelog grada, no bilo je i skupljih. No svake godine, reći će prodavači, prodaja “krene” tek poslijepodne, kad ljudi završe s poslom i kada se ovo cvijeće i djeca tradicionalno blagoslivljaju na večernjoj misi.
Samostanska tradicija
Ove su godine vrata samostanskog vrta otvorili i franjevci konventualci, koji su javnosti postali poznati po kućici na Zrinjevcu za vrijeme Adventa koju su nazvali “Kod fratara”. Vjernici su nakon mise kod njih mogli kušati jela s roštilja, ali i novo pivo koje je nastalo u njihovu samostanu.
– Pivo se zove “S.anto”, a naziv ima dvostruko značenje. Santo na talijanskom znači svetac, a kad se doda točka, onda nastane i sveti Anto. Time smo se željeli uključiti u tradiciju kuhanja samostanskih piva, koja se najviše pripremaju u Njemačkoj i na sjeveru Europe, a iznimno su cijenjena u svijetu – govori fra Vladimir Vidović, voditelj pučke kuhinje, dodajući da je sve što su jučer uprihodili namijenjeno upravo njezinu radu, ali i za potrebe doma u sklopu samostana u kojemu besplatno živi 15 studenata.
Drze komad sveceve koze haha. S kojeg dijela tijela?