Autora ovog članka kolega je nagovorio na skupljanje Panini sličica prije dvije godine. Bilo jeprvenstvo u Brazilu. Tada je izašla priča o paninimaniji, s naslovom “Lažem supruzi da idem na trčanje, a zapravo mijenjam sličice.”
Dvije godine poslije manija je još jača. Kupili smo nekoliko paketa, odvojili duple i oglasili na Facebook grupi Panini kolekcionari Hrvatska. Nitko se ne javlja. Do subote popodne...
“Frende, trebam ove dvije, gdje si”, glasila je poruka. Ispred Arene zaustavlja se Touareg.
– Evo našao sam ti više od 50, samo da skupim, što će mi duple, ne razumijem ove koji kompliciraju. Moramo biti prvi sin i ja. Na svemu „pušim“, išao sam u Sloveniju po album i kupio tvrdi, kupovao sličice po pet kuna, u Lidlu su četiri. Nema veze, ludi smo – kaže Denis, legenda grupe i skupljanja. Ove je godine Hrvatska među posljednjima dobila Paninijeve komplete, poslovna odluka, tumače upućeni, a iskusni skupljači razbježali su se po Sloveniji i BiH da bi što prije počeli. Tijekom vikenda promijenilo se 200 sličica. Dejan Lukež MacGregor, začetnik Udruge Tartan Army Croatia, jedan je od poznatijih skupljača.
Foto: Tomislav Miletić/Pixsell
– Za Brazil 2014. skupio sam za sebe i frendove sedam albuma, a nisam kupio ništa. Može se, trebaš biti pedantan. Ne znam što ću kad završi, bit će mi dosadno – kaže Dejan, kojeg ćemo pronaći na uobičajenim mjestima. Često uz Marka, simbola skupljača.
– Nema veze, uzmi, znam da ti fali – kaže Marko, koji je svakom s kojim je došao u kontakt pronašao barem jednu „sliju“.
– Treba imati i sreće. Jučer sam kupio na Horvaćanskoj tri paketa, a unutra četiri zlatne koje nedostaju – kaže.
Moj se sin ostavio kompjutorskih igrica, sad čeka kad će nove sličice
MSU je jedan od “punktova”, nedjelja, 18 sati. Prvi svibnja – pada kiša. No, skupilo se 40-ak ljudi.
– I klinci su tu. Mislio sam da ih neće zanimati jer u školi se ne skuplja. Sada žure na mijenjanje. A i što bih drugo radio nedjeljom popodne – kaže jedan od promrzlih skupljača. Tu su i kafići Lazy bar na Vrbanima i MVP u Ciboni. Potonji se prometnuo u središte sportske supkulture, prvi počevši sa sportskim kvizovima.
– Skupljanje se uklapa jer ovo je sportski kafić. Gledaju se utakmice i diskutira o sportu, a sve kulturna ekipa – kaže vlasnik Mladen. Društvo šaroliko, ima i novinara. Skupljaju, čini se, svi stariji od 35. Malo je drugačije sa Sinišom, koji se povezuje i s onima iz drugih država.
– Mijenjam sa svima i veliki mi je gušt. Moj se sin ostavio kompjutorskih igrica, sad čeka kad će nove sličice. Jedino te zlatne svima fale – kaže. Naklada je sjajno toniranih sličica, čini se, manja, za njima je jagma, daje se i više duplikata za grb nacionalnog saveza ili sličicu ekipe. Nema veze tko je dinamovac ili hajdukovac, samo da dođu do zadnje „slije“.